Trofej je šupalj jer da nije težio bi oko 70 - 80 kilograma i bilo bi ga nemoguće podići

Rio de Janeiro, 13. srpnja 2014. Dok su Nijemci iščekivali najradosniji trenutak svojih karijera, Lionel Messi popeo se stepenicama Maracane, rukovao se s Angelom Merkel i potom smrknuta lica primio nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva.

- U ovom trenutku nije mi previše stalo do ove nagrade. Sve što sam htio je onaj zlatni trofej - rekao je novinarima.

“Onaj trofej”, nogometni Sveti gral, nagrada je s kojom se nijedna sportska “kanta” ne može mjeriti. Možda tek zlatna olimpijska medalja. Ni Uefin klempavi pehar, ni trofej Henrija Delaunayja koji osvaja europski prvak, ni bilo koji drugi komad srebrnine. Nogometni besmrtnik postaje se samo podizanjem remek-djela koje se službeno zove Fifa World Cup Trophy, a prva ga je 1974. godine osvojila Zapadna Njemačka.

Dotad je svjetskim prvacima pripadao trofej Julesa Rimeta (izvorno se zvao “Pobjeda”), koji je u međuvremenu otišao u trajno vlasništvo Brazilskog nogometnog saveza i danas se čuva u njegovu muzeju pod neprobojnim staklom.

Sadašnja glavna nagrada sadrži više od pet kilograma 18-karatnog zlata, a njezina se vrijednost procjenjuje na 20-ak milijuna dolara. Trofej je iznutra šupalj, jer da je u potpunosti od zlata, težio bi između 70 i 80 kilograma i bilo bi ga nemoguće podići. Motiv koji je nadahnuo kipare iz radionice Bertoni u Milanu prikazuje dva ljudska bića kako drže Zemlju, a umjetnik Silvio Gazzaniga opisao ga je kao “sportaše koji se iz izvanrednih dinamičkih napetosti uzvisuju do trenutka pobjede”.

Nakon što se ime svjetskog prvaka gravira na trofej, on će se vratiti u Bertoni na redovnu restauraciju, a potom u sjedište Fife u Zürichu, gdje će čekati sljedeće Svjetsko prvenstvo - ono u Kataru 2022. Pobjednička će reprezentacija u vlasništvo dobiti pozlaćenu repliku koja je iznutra brončana. S obzirom na povijest “vatrenih” i paralele sa 1998., zvuči nam kao prikladan scenarij.