Toranj razdora: Gradnja najviše zgrade u Hrvatskoj dovela do niza tužbi partnera

Gradnja najviše zgrade u Hrvatskoj dovela je do niza tužbi dvaju višegodišnjih poslovnih partnera koji se ne štede ni u istupima po medijima. Mjesto radnje je Split, neboder je Dalmatia Tower (dogurao je do 24. kata), a zavađene kompanije Tehnika i Westgate Tower (investitor). Uprave i vlasnici se ne slažu čak ni u tome tko je i zašto inicirao prekid ugovora o gradnji tog velebnog tornja u koji bi se trebao smjestiti prvi Marriottov hotel u zemlji.

Investicija je vrijedna oko 55 milijuna eura, a neboder, prema građevinskoj dozvoli, treba imati 27 katova i biti visok 115 metara.

Sudska mjera

Iz tvrtke Westgate Tower, čiji je osnivač Josip Komar, odgovaraju nam da je realizaciju projekta krajem prošle godine preuzela LSG Grupa, “međunarodna kompanija sa sjedištem u Austriji, čiji je ukupni prihod 120 milijuna eura”. Drugim riječima, žele poručiti da je to kredibilan partner, a radove izvodi po principu ključ u ruke. Završetak očekuju u drugoj polovici 2020. godine, a sada se postavljaju stakleni fasadni elementi i izvode instalaterski radovi. S bivšim partnerima, građevinskom tvrtkom Tehnika, razišli su se, kažu u Splitu, jer “nije financijski ni operativno sposobna nastaviti radove niti odgovoriti na izazove ovako kompleksnog projekta”. Iz Tehnike, pak, poručuju da su raskinuli ugovor “jer se Westgate Tower nije pridržavao preuzetih obveza i nije osigurao daljnje plaćanje gradnje”. Za kašnjenja u gradnji tornja, kažu, oni ne snose krivnju.

U toj čudnoj situaciji u samom finišu velikog projekta, s potpuno proturječnim informacijama, nitko sa strane ne može procijeniti što se, zapravo, dogodilo, sve je kao u nekoj zamršenoj brakorazvodnoj parnici. Općinski sud u Splitu je, kako nam je rekao član Uprave Tehnike Bojan Horvačić, ujedno suvlasnik te građevinske tvrtke u predstečajnom postupku, u međuvremenu donio privremenu mjeru za provođenje ovrhe nad Tehnikinom opremom na samom gradilištu te na još nekim susjednim zemljištima koja je bila iznajmila radi organizacije građenja, a gradilište je predano investitoru.

- Westgate Tower našu opremu koristi već dva mjeseca. Na gradilištu nam je ostao ‘zarobljen’ kran, a koriste ga bez propisane sigurnosne i tehničke dokumentacije koju svaki kran mora imati - kaže nam ozlojeđeni Horvačić. Koriste li ga ili ne, u Westgateu nam nisu odgovorili. Tvrde, međutim, da su privremenu sudsku mjeru koja je vodila ovrsi zatražili “zato što avansno plaćeni radovi nisu izvršeni u ugovorenim rokovima i opsegu”. (Dodaju da je sud Tehnici naložio da im preda u posjed opremu gradilišta, “dakle, riječ je o sudskoj mjeri i tu nemamo što dodati”.)

Niz prigovora

Horvačić za tvrdnje Splićana kaže da su neistinite, a ima niz prigovora i na sudski postupak provođen u Splitu, gdje su bezuspješno tražili izuzeće sutkinje zbog sumnje u njezinu objektivnost. Općinski sud u Splitu prema ugovoru uopće nije bio nadležan za slučaj, napominje, a u međuvremenu je to potvrdio i Županijski sud u Varaždinu, koji je prihvatio njihovu žalbu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. Usporedo su pokrenuli, kaže Horvačić, više sudskih postupaka protiv Komarove tvrtke - zbog ometanja posjeda, izgubljene dobiti zbog skrivljenog raskida ugovora i izgubljene dobiti iz ugovora o najmu (opremu su iznajmili trećoj tvrtki), a iste postupke je poduzeo, dodaje, i najmoprimac.

Iz Westgatea sudski proces u Splitu nisu komentirali, ali naglašavaju da ih je Tehnika stalno izlagala “ucjenama i neopravdanim zahtjevima za povećanjem cijene radova” te da su pravi problemi nastupili kada su ishodili građevinsku dozvolu za deset dodatnih katova (nakon procedure koja je trajala čak dvije godine i devet mjeseci). Izvorno ih je trebalo biti sedamnaest.

Izbjegnut stečaj

“Tada nastupa blokada računa Tehnike i dugotrajan postupak pokušaja izbjegavanja stečaja ulaskom u predstečajnu nagodbu. Čak smo i sami u tom procesu aktivno pomogli putem trećih strana, što je rezultiralo njihovom nagodbom u doslovno zadnjem trenutku i eliminacijom najvažnijeg stečajnog razloga. Upravo tako je, istine radi, izbjegnut stečaj Tehnike i otvoren je put pokušaju spašavanja Tehnike ulaskom u proceduru predstečajne nagodbe u kojoj se i danas nalaze”, odgovorili su nam iz Splita.

Zagrebačka građevinska kompanija očekuje zaključenje predstečajne nagodbe krajem veljače ove godine, a nakon toga bi kineski investitori trebali pokrenuti dokapitalizaciju, kaže nam Horvačić.

Najveći pojedinačni udjel (20 posto) drži danas u Tehnici tvrtka Luxury Real Estate, iza koje stoji kineski kapital, odnosno gospođa Jiang Yu, a otkupili su ga ljetos od Tehnika ESOP-a. Horvačić je drugi dioničar po veličini, s udjelom od 8,93 posto. Ta je građevinska tvrtka prošlu poslovnu godinu završila s gubitkom od 239 milijuna kuna, a prihod joj je bio 389 milijuna kuna. Nakon što se bombastično povukla s gradilišta iz Splita, glavni su joj projekti gradnja novog krila zagrebačke bolnice Sv. Duh, rekonstrukcija hotela Antunović u Sesvetskom Kraljevcu, projekt gradnje stanova u Velikoj Gorici te u Švedskoj, gdje rade kao kooperanti, a sada imaju ukupno 368 radnika.

Inače, između dva bivša partnera u splitskom projektu postoji i neriješeno pitanje dugova. Naravno, dvije strane i o tome imaju suprotna gledišta: Tehnika tvrdi da joj tvrtka SB Toranj, čiji je osnivač supruga Josipa Komara, duguje gotovo 20 milijuna kuna za poslovni toranj koji su u Splitu sagradili 2016. godine (Toranj A sagrađen za naručitelja, tadašnju Splitsku, a sada OTP banku), a čini ga prizemlje i 12 etaža, dok Komar tvrdi da njegova kompanija potražuje od Tehnike više od 25 milijuna kuna, “dominantno s naslova ugovornih kazni i šteta uslijed silnog kašnjenja u dovršetku radova” na tom, prvom tornju. Iz zagrebačke Tehnike odgovaraju, pak, da na gradnji Tornja A nije bilo nikakvog kašnjenja te da je na vrijeme predan OTP banci, a zbog neplaćanja radova podnijeli su i kaznene prijave protiv više osoba.

Na naše pitanje zašto su angažirali Tehniku i za gradnju drugog tornja ako je ostao milijunski spor zbog gradnje prvog, iz Westgate Towera su nam odgovorili da su se nadali dogovoru i očekivali da će prihvatiti njihove argumente.

“Za razliku od Tornja A, nismo im povjerili radove po sistemu ključ u ruke, nego smo ugovorili samo izradu armiranobetonske konstrukcije, dakle poslove niže vrijednosti koje predstavljaju manji dio investicije i za koje smo procijenili da su ih sposobni obaviti bez velikih rizika”, odgovorili su.

Kako god bilo, začinjeno uvredama i lošim publicitetom, dvije su tvrtke na putu za dugo druženje po sudovima. U Tehnici, koja je u međuvremenu promijenila upravu, priznaju da je ugovor za gradnju u Splitu u startu bio loš (sami su krivi, trošak gradnje po katu bio je veći od onoga što su naplaćivali), ali žele da im, za početak, Splićani barem “oslobode” kran. Čekamo rasplet.