- Otac mi je dao kredit koji sam mu vratio do zadnje kune. Bez njega ne bih bio većinski vlasnik tvrtke, niti bi tvrtka bila u Hrvatskoj. Protiv mog oca vodila su se dva procesa i on je oslobođen svih optužbi. Uvijek je radio pošteno i korektno. Nikad nije radio s državom i ni u jednoj zemlji nije osuđen - kazao je ne tako davno Mate Rimac, osnivač i direktor tvrtke Rimac Automobili.
U listopadu 2023., Ivan Rimac, otac Mate Rimca, na Općinskom sudu u Požegi nepravomoćno je osuđen na tri godine zatvora zbog izvlačenja novca iz Slavonije DI, tvrtke koja se bavi preradom drva.
I dok se dobar dio javnosti tek sada uistinu suočio s informacijama o kriminalnim aktivnostima Ivana Rimca, nekima ime 62-godišnjaka, rođenom u selu pokraj Livna, nije nikakva nepoznanica. Presuda oko izvlačenja novca iz tvrtke smještene u Slavonskom Brodu i dugogodišnji spor s poslovnim partnerom, preminulim Jerkom Zovakom, tek je jedna u nizu malverzacija u koju je Rimac stariji bio upetljan. Ivan Rimac izgubio je na sudu ovoga puta, ali kao i svaki put dosad očekuje se žalba njegovih odvjetnika.
Zbog čega je optužen?
Priča oko Slavonije DI, zapravo započinje 1991. U veljači te ratne godine, otvoren je stečajni postupak nad društvenim poduzećem Slavonija DI, dok je 26. listopada 1992. PBZ Investholding d.o.o., u sto postotnom vlasništvu Privredne banke Zagreb, iz stečaja kupio Slavoniju DI. Riječ je o poduzeću koje je 1990. imalo 2092 zaposlena, a nakon poslovnih teškoća i stečajnoga postupka otvorenoga 1991., pa od kraja 1992. posluje kao društvo s ograničenom odgovornošću. Danas zapošljavaju oko 400 radnika, a proizvode, između ostaloga, rezani i ljušteni furnir, masivni parket, ponajprije iz slavonske hrastovine.
U veljači 2002. PBZ Investholding d.o.o., koji je tada u sto postotnom vlasništvu Privredne banke Zagreb, koja je, pak, u 66,3 postotnom vlasništvu Banca Commerciale Italiana iz Milana, nakon tri neuspješna natječaja, na koje se nitko nije javio, prodaje Slavoniju DI hrvatskoj tvrtki Rim i Zov d.o.o..
Na Rimčevo traženje, pričao je Zovak, posredstvom zajedničkih poznanika, upoznali su se u listopadu 2000.
- Tijekom 2001. godine, koristeći vlastite reference stečene minulim radom te njemački i hrvatski jezik, radio sam na poslovima kupoprodaje građevinskog zemljišta u Hrvatskoj za poznatog kupca iz Njemačke. Nakon godinu dana intenzivnog rada, na natječaju, od jedne vjerske zajednice u Zagrebu, tvrtka za koju sam radio, kupila je 20.000 m2 građevinskog zemljište za deset milijuna njemačkih maraka (DM). Zbog uspješno obavljenog posla, kupac nam je isplatio dogovorenu zaradu u visini od 15 posto kupoprodajne transakcije. Tako sam zaradio svoj "prvi milijun". Još bolje je prošao moj partner, na nekim drugim projektima - pisao je Jerko Zovak, partner Ivana Rimca pri kupnji Slavonije DI.
No ubrzo se partnerstvo raspada, a Zovak optužuje Rimca za prevaru.
Tako u presudi suda u Požegi stoji kako je Slavonija DI, u kojoj je bio Ivan Rimac bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora, više puta dogovorio poslove kojima je Slavonija DI izgubila novac, a koji je zatim prebačen u tvrtku Rim i Zov. Riječ je o tvrtki koju je Rimac osnovao s danas pokojnim Jerkom Zovakom.
Rimac je 2002. prodao 15.208 kvadrata zemljišta tvrtke Slavonija DI svojoj tvrtki za 529.842 eura (3.992.100 kuna). Samo dva dana kasnije njegov partner u tvrtki Rim i Zov prodaje to isto zemljište tvrtki Alastor za 948.670 eura (7.147.760 kuna). “Rimac je ciljano prodao zemljište ispod cijene jer je znao da je njegov partner već bio dogovorio prodaju. Tako je Slavonija DI izgubila, a tvrtka Rim i Zov dobila 418.828 eura”,
Samo osam dana kasnije Rimac je na isti način prodao još jedno zemljište tvrtke svojoj tvrtki Rim i Zov za 796.715 eura, a ključ je u tome da je znao kako Slavonija DI d.o.o. tu nekretninu može direktno prodati tvrtki S Immorent Leasing Alfa za 84.36 eura po kvadratnom metru.
To se uskoro i dogodilo. Tvrtka S Immorent Leasing Alfa je 29. studenoga 2002. kupila zemljište za 1.929.144 eura, a od te transakcije Rim i Zov je zaradio, a Slavonija DI izgubila 1.103.388 eura.
Rimac je, 2003, kako bi novac iz Slavonije DI prebacio u svoju tvrtku, dogovorio da će Rim i Zov srušiti staru tvornicu Slavonije DI za 939.146 eura Prije nego što je taj ugovor sklopljen, Rimčev partner je s direktorom tvrtke Amantes dogovorio rušenje tvornice za 15 eura po kvadratnom metru. Tvrtka Rim i Zov tako je rušenje tvornice platila 410.599 eura, a Slavonija DI je zbog odluke Ivana Rimca za rušenje tvornice platila 433.235 eura više nego što je taj posao vrijedio. Razlika je ostala tvrtki Rim i Zov, objašnjeno je na sudu u Požegi.
"Ivan Rimac bio je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom znajući da će inkriminiranim postupanjem Slavoniji DI d.o.o. prouzročiti štetu, a trgovačkom društvu Rim i Zov d.o.o. pribaviti protupravnu imovinsku korist te je to i htio, a bio je svjestan zabranjenosti takvog postupanja, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog", zaključeno je u presudi, prenijeli su domaći portali.
Stotine milijuna kuna vrijedna zemljišta
Ukupno se Ivana Rimca, u navedenom sudskom procesu optužilo za izvlačenje nešto manje od 2 milijuna eura. No u ostalim sudskim sporovima iznosi koji su se vrtjeli oko Rimca starijeg drastično su veći.
Primjerice, zbog sumnje na zlouporabu položaja i ovlasti, primanje mita te poticanje na kaznena djela Uskok je šestoricu okrivljenika optužio da su, od rujna 2007. do sredine 2008. godine, “protivno odlukama Vlade, kojima je općini Sibinj darovano zemljište u svrhu izgradnje zone malog gospodarstva, omogućili unaprijed dogovorenim tvrtkama i fizičkim osobama stjecanje prava vlasništva nad velikim parcelama visoko vrijednog građevinskog zemljišta ispod stvarne vrijednosti, i to bez preuzimanja bilo kakvih obaveza za početak radova i obavljanje gospodarskih djelatnosti u zoni, čime su pribavili znatnu imovinsku korist”.
Optuženike se teretilo da su, u nakani da prije prodaje zemljišta dodatno povećaju njegovu vrijednost, s generalom Mladenom Kruljcem dogovorili izvođenje radova, nakon čega je Hrvatska vojska, protivno zapovjedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, kojom se zabranjuje uporaba inženjerije na radovima koji nisu za potrebe vojske, obavila radove.
Županijski sud u Osijeku 2014. nepravomoćno je proglasio krivim svih šest okrivljenika, a Ivan Rimac biva osuđen na tri godine i deset mjeseci zatvora. No godinu dana kasnije Vrhovni sud u srpnju 2015. ukida prvostupanjsku presudu, a Rimac je oslobođen optužbe. Osječki Županijski sud na ponovljenom suđenju, i ostaloj petorici daje blaže kazne. U presudu je stajalo kako su “koruptivnim kaznenim djelima općinu Sibinj kod Slavonskog Broda oštetili za 58,2 milijuna kuna, a državni proračun za 3,18 milijuna kuna”.
Ivanu Rimcu sudilo se i u Bjelovaru, a spomenute cifre bile su uistinu vrtoglave. Tako ga se 2012. optužilo da je s Miroslavom Randićem i Zdravkom Krešićem, direktorima tvrtki Ferimport usluge i Kreativ, protupravno prenoseći vlasništvo tvrtke Slavonija DI iz Slavonskog Broda, čiji je bio suvlasnik, sebi priskrbio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od čak 333 milijuna kuna. Ročište je prekinuto već na početku jer su braniteljski timovi osporili valjanost optužnice navodeći da nisu ispunjene procesne pretpostavke. Ročište je ubrzo prekinuto jer su odvjetnici optuženih osporili valjanost optužnice. Kao razlog su naveli kako nisu ispunjene procesne pretpostavke.
Kraj mita?
Ivan Rimac, 2012. kupio je za nešto više od 11 milijuna kuna i dionice nogometnog kluba Hajduk, time je nakon Grada Splita, postao pojedinačno najveći dioničar Hajduka. Nekoliko godina kasnije dionice Hajduka prodaje.
Osim navedenog, Rimac je pritvoren i u Srbiji 2005. na osnovu zahtjeva Interpola i njemačke tjeralice, otkrila je Slobodna Dalmacija. Teretilo ga se za gospodarski kriminal.
I dok Ivan Rimac kaže da se radi o namještaljci određene grupe ljudi u sprezi s tužiteljstvom, te spominje helikoptere i komandose koji su mu prije desetak godina upali u kuću, hrvatska javnost će nakon ove presudi vjerojatno i poslovne aktivnosti njegova sina pratiti s nešto većom pozornošću.
