Naši prihodi su najviše stradali u poslovima za druge, glavni kupci Boss i J. Lindeberg prepolovili su svoje narudžbe. Na to nismo mogli nikako utjecati, niti u ovakvim vremenima naći nove klijente za ove najkompliciranije proizvode u modi, govori nam Tomislav Babić, predsjednik Uprave Varteksa.
Iako je varaždinski tekstilni div, koji je lani preuzeo poduzetnik Nenad Bakić, bilježio ohrabrujuće rezultate u 2019. (maloprodaja im je skočila za 55 posto), koronakriza im je “potkratila” prihode.
Morali su zatvoriti sve dućane u lockdownu, radio je samo webshop. Probali su s proizvodnjom maski, no to se pokazalo neisplativo, a tzv. lohn poslovi, šivanje za druge brendove, drastično su pali.
Varteksov izvoz
- Ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Dolazi veliko preslagivanje u modnoj industriji. Pritom, velika je razlika između nisko profitabilne tekstilne industrije i visoko profitabilne modne - napominje Babić.
A Varteks je negdje između. Zakoračili su u 2019. ozbiljnije u modne vode sa svojim brendom, a planiraju uskoro izlazak na tržišta Slovenije i Srbije, gdje vlada velika potražnja za njihovim odijelima. Međutim, jedan dio poslovanja još uvijek je oslonjen na šivanje za strane modne brendove Boss i J. Lindeberg, a oni su, očekivano, za vrijeme korone zaustavili svoje narudžbe. Inače, kompletna je maloprodaja odjeće u Europi u ovoj godini pala za 31 posto.
Transport
- U tim okolnostima bili smo potpuno kvalificirani za državne mjere, koje smo iskoristili i koje su nam u tom segmentu pomogle.
Nažalost, u cjelini one nisu dovoljne za stabiliziranje proizvodnje. Probleme s likvidnošću, ali i smanjivanje zaduženosti rješavali smo prodajom neaktivne imovine. Čak smo u tome bili uspješni, ali velik dio tih sredstava su nam pokupile banke - govori Babić.
Nisu jedini. Iz čakovečkog Čateksa kažu da su najveći problemi za vrijeme koronablokade bili, očekivano, transport gotove robe i nabava sirovine.
- Korona je razotkrila da lohn poslovi više nisu isplativi. Mjesecima nitko nije ništa prodao, skladišta su puna - rekli su nam iz Čateksa koji zapošljava oko 250 radnika, naglašavajući da, srećom, oni 90 posto poslova rade za sebe, svoje brendove.
I taman da zaustimo kako će koronakriza zabiti zadnji klin u lijes industrije koja trenutno zapošljava jedva 17.000 ljudi u Hrvatskoj, koja je postala sinonim za nisku profitabilnost, slabo plaćenu radnu snagu, a iza sebe ostavlja trajno nezapošljive žene u 50-im godinama (tekstilna industrija ima strukturu od 70 posto radnica) - prekida nas Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.
Prema njemu, domaća tekstilna industrija, suprotno očekivanju, u najgorim je mjesecima epidemije poslovala - dobro.
Menadžerski stav
- Naša tekstilna industrija je od ožujka do svibnja, zapravo, ukupno bila pozitivna. Radnici su bili na državnom minimalcu, a sve što se od posla napravilo bio je čisti novac za poslovanje - govori Iveković, koji je sindikalni borac više od 20 godina.
Paradoksalno, kaže, upravo činjenica da su u tekstilnoj industriji plaće izrazito niske, u prosjeku 4500 kuna, omogućila je da se državnim mjerama za većinu tekstilnih tvrtki pokrije cijela masa radničkih plaća, a koliko god da se malo posla radilo, to je bio plus, odnosno tim su se novcem, u većini tekstilnih tvrtki, mogla pokrivati prethodno nagomilana dugovanja.
Međutim, nije sve baš tako bajno. Kako kaže, od 60 do 70 posto naše tekstilne industrije radi lohn poslove, a ako se situacija najkasnije do listopada u tom segmentu ne stabilizira, moglo bi biti otkaza i propadanja kompanija.
- Narudžbe su se smanjile, a za tvrtke koje imaju lohn poslove kriza tek dolazi. Usprkos državnoj pomoći i novoj mjeri skraćenog radnog vremena, kriza u tekstilnoj industriji tek će se pojaviti.
Žalosno je da i nakon trideset godina još uvijek imamo menadžera koji misle da se na lohnu može poslovati - govori Iveković, podcrtavajući da bi ispravan pravac za domaće tekstilce bio prema brendiranju na europskom tržištu, rad s ekološkim i održivim materijalima.
Jedan od domaćih tekstilaca koji je 100 posto u lohn poslovima jest krapinska Kotka. Proizvođač visokokvalitetnih odijela za Pierre Cardin, Dressler, Windsor, kako nam je potvrdio direktor Josip Pelin, bio je u vrijeme koronablokade kompletno zatvoren.
- Od ožujka do svibnja smo zatvorili cijeli pogon. Nitko nije radio, a radnici su primali pomoć od države. Jednostavno, u ovom trenutku nitko ne može znati što nas čeka. Realno je za očekivati da ćemo vidjeti kako stojimo tek u kolekcijama za proljeće/ljeto 2021. - govori direktor Pelin.
Proizvodnji maski, kao poneki tekstilci, u Kotki nisu davali na važnosti. Njihova je proizvodnja, kako kaže Pelin, posložena isključivo za proizvodnju odijela i teško bi se “pripasala” proizvodnji zaštitne opreme.
Skraćeno radno vrijeme
- Srećom, prije dvije godine imali smo veliku investiciju u pogon, opremili smo se, a sada nam je u fokusu da, uz pomoć državnih mjera skraćenog radnog vremena, zadržimo svih 500 zaposlenika. To je ipak radna snaga koja se ne može pronaći nigdje - ističe Pelin.
Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume, a ujedno i član nadzornog odbora Čateksa, skeptičan je prema državnim mjerama. Kaže da skraćeno radno vrijeme, iako od pomoći, može imati samo kratkoročne efekte.
- Država bi trebala dati više posla našim poslodavcima u ovom trenutku, da se naprave neke robne rezerve. Država godišnje troši 100 milijuna kuna na službenu odjeću, a umjesto uvoza, to bi se moglo preusmjeriti u domaću proizvodnju - predlaže Leček.
Inače, naša tekstilna industrija prije tridesetak godina brojala je oko 100.000 zaposlenih, sada smo na 20 posto. Ali, suprotno očekivanju, imamo gotovo dvostruko više tvrtki u tom sektoru, točnije 924 gledamo li tekstilnu i odjevnu industriju zajedno, prema podacima HGK.
Korona je prilika za domaću modu i organske materijale
Današnja tekstilna proizvodnja je izrazito globalizirana. Hrvatska teško može konkurirati onoj koja potječe iz jugoistočne Europe, a posebice iz azijskih zemalja. Dovoljno govori podatak da je tekstilna velesila Kina, koja je desetljećima masovnom proizvodnjom preplavljivala svjetsko tržište, sada postala preskupa! Proizvodnje se mahom prebacuju u Bangladeš i Vijetnam.
Budući da se Hrvatska ne može nadmetati na tom području, izlaz za domaće tekstilce, Ivana Biočina, magistra inženjerka tekstilne tehnologije i domaća teoretičarka mode, vidi u - održivoj modi.
- Korona nam može biti prilika za restrukturiranje cijele industrije. Održiva je moda nešto što se nalazi u desetogodišnjoj perspektivi svih proizvođača i brendova. Međutim, tu je najveći problem sirovina. Jugoslavija je, primjerice, bila treći proizvođač vlakna od konoplje na svijetu. Poljska je u zadnjim desetljećima imala velika ulaganja u lan, sada su prvi proizvođač svijeta.
Hrvatska, nažalost, izuzev Čateksa, više ne proizvodi ništa - priča Biočina, koja se već godinama bavi istraživanjem u ovom području, a objavila je i nekoliko knjiga.
Prema njoj, u Hrvatskoj bi se trebala poticati proizvodnja organskih materijala - lana, konoplje, pamuka, koprive. Prema predviđanjima za iduće desetljeće, kaže, vlakna od koprive će biti broj jedan materijal u svijetu.
- Sada, čini se, uspijevaju one tvrtke koje se unutar tekstilnog sektora okreću uskoj specijalizaciji, nekoj niši koja se uglavnom tiče organske i ekološke proizvodnje. Ali mislim da će uskoro morati doći i do promjene svijesti. Konzumiramo prekomjerno! Jedan podatak kaže da prosječan čovjek 60 posto robe u svojem ormaru uopće ne koristi - upozorava Biočina.
Čakovčani koji su se ulovili s time u koštac, pa proizvode majice, torbe i ostalu odjeću od certificiranog i recikliranog materijala (pamuka), su Humana Nova.
- Imali smo i mi nekoliko otkazanih narudžbi za vrijeme korone i morali smo, budući da kod nas radi 20 osoba s invaliditetom, poslati jedan dio doma za vrijeme blokade, ali, srećom, sada se sve polako vraća u normalu - prepričava Ivan Božić, upravitelj zadruge Humana Nova.
Oni su, kako kaže, malo drugačije koncipirana tekstilna proizvodnja od ostalih tvrtki. Zadruga su, pa su vlasnici ujedno i radnici, njih dvadesetak, a usto su i neprofitna organizacija koja svu dobit vraća u tvrtku.
- Mi se s jedne strane bavimo reciklažom stare odjeće, a s druge proizvodimo odjeću uglavnom za domaće kupce. Imamo manje od deset posto stranih klijenata, a sav materijal nabavljamo lokalno. Svi naši materijali, na to jako pazimo, moraju biti certificirani - zaključuje Božić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....