Velik iskorak na europskom bankarskom tržištu izazvala je najava talijanskog UniCredita o mogućem preuzimanju njemačkog Commerzbanka. Sa stajalištem vodstva UniCredita da Europi trebaju veće i jače banke, koje će se moći natjecati s američkom i kineskom konkurencijom, slaže se i predsjednica ESB-a Christine Lagarde. O tim trendovima izglednog okrupnjavanja na bankarskom tržištu za Jutarnji list govori Tamara Perko, direktorica Hrvatske udruge banaka.
Očekivanja su da bi UniCreditovo širenje na njemački Commerzbank moglo potaknuti spajanja i preuzimanja, osobito manjih banaka. Kako vi gledate na te trendove u bankarskoj industriji?
Hrvatska je u monetarnoj uniji koja postoji od 1999. i bankovnoj uniji koja postoji od 2014. godine. To znači da poslujemo na jedinstvenom tržištu na kojem su regulative ujednačene. Ako se vratimo na početak ovog stoljeća, sjetit ćemo se da smo u Hrvatskoj imali val internacionalizacije bankarstva i taj isti val zahvatio je brojne manje države. To je potpuno prirodno, jer su manje banke na manjim tržištima imale velike koristi od kapitalnog povezivanja s većim bankama kroz razne sfere kao što su, primjerice, transfer know howa i jačanje kapitalne potpore. Posljedica toga je jača konkurencija i dodatna korist klijentima. Međutim, jednako tako je prirodno da val okrupnjavanja ide teže kada je riječ o okrupnjavanju najvećih europskih banaka. To su puno kompleksnije operacije preuzimanja ili spajanja. Kriza 2008./2009. i sve što je potom uslijedilo usporili su taj proces, no bilo je pitanje trenutka kada će se on ponovo pokrenuti, jer ako je valuta ista, a i regulativa, tržište će prije ili kasnije stvoriti situacije u kojima će se okrupnjavanje prikazati kao prilika za razvoj poslovanja.
U Europi danas posluje oko 4900 banaka, a u Hrvatskoj njih 20. Što mislite, koliko će ih biti za pet do deset godina?
Ne bih htjela spekulirati o broju banaka u budućnosti jer je to nezahvalna prognoza. Ono što je važno jest činjenica da je naše tržište zrelo, konsolidirano i efikasno. Male banke u Hrvatskoj posluju stabilno i već su dugi niz godina s kvalitetnim politikama prisutne na tržištu. No, tržište je dinamično i sve je moguće, pa nas u tom kontekstu ne bi trebalo čuditi i ako dođe do pojave novih banaka ili određenih preuzimanja ili spajanja. Međutim, zasad se čini da ti procesi ni izbliza neće imati onu dubinu i dinamiku kakvu su imali procesi prije približno dva desetljeća, kada je tržište konsolidirano.
Ako se izuzme prodaja Sberbanka, na hrvatskom tržištu dugo nije bilo preuzimanja neke banke. Pokušaj prodaje državne Croatia banke dva je puta propao. Kako to objašnjavate?
Prodaja Sberbanka bila je potaknuta velikom i neočekivanom krizom nakon mjera koje su uvedene zbog ruske agresije na Ukrajinu i ovdje se zaista radilo o specifičnom slučaju. Izostanak klasičnih, poduzetnički motiviranih spajanja ili preuzimanja treba razumjeti u kontekstu dvaju procesa koja smo već spominjali - prvo, domaće tržište je konsolidirano, što znači i efikasno i konkurentno. Drugo, na samom europskom tržištu nije bilo velikih spajanja i preuzimanja koja bi se odrazila na domaće tržište. Ponavljam, to ne znači da se ne može pokrenuti još jedan val konsolidacije, no s obzirom na stupanj konsolidiranosti tržišta, taj val teško da može i približno dostići onu dinamiku kojoj smo svjedočili nakon 1999., odnosno 2000. godine.
Kada je riječ o poslovanju domaćih banaka, podaci govore da im je dobit snažno porasla, ali ukupna im se imovina ove godine blago smanjila. Prema podacima HNB-a, ukupni krediti uglavnom stagniraju u odnosu na kraj godine?
Treba naglasiti da trenutni rast dobiti manjim dijelom dolazi od poslovanja s klijentima. Sa stanovništvom su banke čak u malom minusu jer je povećanje kamatnih troškova na depozite veće od povećanja kamatnih prihoda na kredite odobrene stanovništvu. Rast dobiti je ponajviše rezultat kamatnog prihoda po osnovi viškova likvidnosti koji osiguravaju kamatni prihod koji se plaća približno po depozitnoj stopi ESB-a. Ako promatramo kredite klijentima, odnosno privatnom sektoru, krediti kućanstvima tijekom cijele ove godine postižu dvoznamenkaste stope rasta na godišnjoj razini. U kolovozu su bili 10,6 posto veći nego u kolovozu 2023. S druge strane, krediti poduzećima rastu malo sporije - u kolovozu je godišnja stopa rasta iznosila 3,5 posto.
Kako biste bi interpretirali te brojke?
Treba ih tumačiti u kontekstu dviju činjenica. Prvo, stopa inflacije u Hrvatskoj je oko 2 posto, što znači da sada govorimo o realnim stopama rasta koje su pozitivne. Drugo, smirivanje inflacije prirodno je smanjilo potražnju za kreditima za obrtna sredstva, no investicijski krediti vrlo dobro napreduju. Njihova je godišnja stopa rasta u kolovozu dostigla 9,7 posto. S razinom kapitala i likvidnosti kojom raspolažu, hrvatske su banke i više nego spremne odgovoriti na zahtjeve koji dolaze sa strane potražnje, naravno, uz dužan oprez kada su u pitanju rizici. Prema tome, točno je da ukupni krediti bilježe malo sporiji rast, ali to je zbog vrlo malog rasta obujma kreditiranja države kojoj ne trebaju bankarski krediti za financiranje proračuna. Kreditiranje privatnog sektora zapravo je u osjetnom porastu i to je dobro za gospodarski rast. Omjeri neprihodujućih kredita dodatno su smanjeni, prema posljednjim podacima, s 30,6 ove godine i sada iznose 4,7 posto za poduzeća i 4 posto za stanovništvo, što je u povijesnoj komparaciji veoma nisko. Sve je to posljedica gospodarskog rasta, čemu su i banke dale svoj doprinos.
Što se može očekivati po pitanju kamatnih stopa na kredite, ima li naznaka za njihovo spuštanje?
Kada govorimo o promjeni kamatnih stopa, prvo što moramo znati jest da je potrebno određeno vrijeme da se promjena monetarne politike, koja se u ovoj fazi ogleda u početku smanjivanja kamatnih stopa Europske središnje banke, prelije na tržište kredita. Tako je bilo u fazi uzlaza kamatnih stopa, kada su kamatne stope na kredite reagirale kasnije i blaže. Tako će biti i u silaznoj fazi. Naglašavam, dok su kamatne stope ESB-a u razdoblju od srpnja 2022., kada su prvi put podizane, do njihova prvog spuštanja u lipnju porasle za 4,5 postotnih bodova, u Hrvatskoj se, primjerice, na stambene kredite taj rast prelio za samo 25 posto. Kapital, likvidnost, elastičnost potražnje, kvaliteta kredita, trajnost prosječnih kreditnih ugovora i drugi čimbenici utječu na kamatni prijenos. Međutim, monetarna politika je moćan pokretač, pa smo nakon stabilizacije kamatnih stopa ESB-a u zadnjem tromjesečju prošle godine, u prvoj polovici ove godine prvo imali njihovu stabilizaciju, a onda i početak spuštanja. Zaključno, u sljedećem razdoblju možemo očekivati prijenos, odnosno postupno snižavanje kamatnih stopa na kredite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....