Svijet čeka ozbiljna nestašica sirovina bez kojih ne možemo zamisliti budućnost

Trenutne razine proizvodnje litija, kobalta i nikla, ključnih minerala potrebnih za tehnologije čiste energije, nisu dovoljne za postizanje globalnih klimatskih ciljeva. Potražnja za litijem mogla bi porasti za više od 1500 posto do 2050. godine, a slično bi se moglo dogoditi i s drugim mineralima potrebnim za proizvodnju solarnih ploča, vjetroturbina i baterija za električne automobile. Istovremeno, globalna ulaganja u minerale za potrebe energetske tranzicije ne drže korak s rastućom potražnjom, upozorila je agencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), dodajući kako trenutne razine proizvodnje nisu dovoljne da zadovolje potrebe za ograničavanje globalnog zatopljenja u skladu s Pariškim sporazumom.

U izvješću navode da je identificirano 110 novih rudarskih projekata diljem svijeta u vrijednosti od 39 milijardi dolara, s 22 milijarde dolara uloženih u 60 projekata u zemljama u razvoju. No, koliko god to puno zvučalo, ispunjavanje cilja neto nulte emisije do 2030. godine zahtijevalo bi još 80 novih rudnika bakra, 70 novih rudnika litija, 70 rudnika nikla i 30 rudnika kobalta.

To su ulaganja teška između 360 do 450 milijardi dolara, tako da je jaz između aktualnih i potrebnih ulaganja težak čak od 180 do 270 milijardi dolara, napominju u UN-u. Najveći jaz se odnosi na bakar i nikal, koji čine 36 posto, odnosno 16 posto ukupnog jaza.

Prilika za nerazvijene

U Agenciji napominju kako je novi projekti rudarenja minerala koji su potrebni nude mogućnosti za mnoge zemlje u razvoju, posebno u Africi. Kontinent se može pohvaliti s više od petine svjetskih rezervi za desetak metala koji su neophodni za energetsku tranziciju, uključujući 19 posto onih potrebnih za električna vozila.

No, da bi u potpunosti iskoristile svoje mineralno bogatstvo, zemlje u razvoju moraju ići dalje od puke opskrbe sirovim mineralima i napredovati u lancu vrijednosti.

UN je pozvao zemlje u razvoju da povećaju lokalnu dodanu vrijednost svojih rudarskih operacija s obzirom na to da je uočeno da nijedna zemlja u Africi ili Latinskoj Americi trenutno nije glavni akter u proizvodnji katoda ili drugih komponenti baterija.

Navode primjer Demokratske Republike Kongo, koji je pokazao da zemlje u razvoju mogu napredovati u dodavanju vrijednosti svojim mineralima. Lokalnom preradom kobalta ova je zemlja, naime, povisila jediničnu cijenu minerala s 5,8 dolara po kilogramu pri ekstrakciji, na 16,2 dolara po kilogramu nakon obrade. Time je izvoz prerađenog kobalta te afričke države dosegnuo 6 milijardi dolara 2022., u usporedbi sa samo 167 milijuna dolara u izvozu neobrađenog kobalta.

No istovremeno, upozoravaju u UN-u, ove se zemlje moraju čuvati ovisnosti o izvozu minerala, koja bi mogla pogoršati njihovu ekonomsku ranjivost. UNCTAD stoga zagovara održivije i transparentnije rudarske ugovore i licence za istraživanje kako bi se ojačala domaća industrija i omogućilo lokalnim tvrtkama u zemljama u razvoju da bolje sudjeluju u lancu vrijednosti komponenti obnovljive energije.