Svi su za žičaru, jedino nitko ne zna - kako do nje

O žičarama koje bi povezivale šibenske tvrđave i koje bi postale alternativan sustav javnog gradskog prometa namijenjen ne samo turistima nego i građanima, već godinama govori istaknuti zadarski arhitekt murterskih korijena Nikola Bašić.

Žičare je, Bašić, naime zamislio kao logičan nastavak projekta urbanog eskalatora u dvostrukim bedemima koji povezuju Tvrđavu sv. Mihovila i dolačku obalu, no koliko god su šibenske gradske uprave, a od početka predstavljanja ideje više ih se izmijenilo, s naklonošću gledale na te revolucionarne Bašićeve zamisli s obzirom da one podrazumijevaju značajnu intervenciju u spomeničkoj baštini i veliku promjenu vizure grada, sve je do sada ostajalo samo na priči.

Bašić se nije javio na natječaj

Već godinama tu Bašićevu ideju vrlo primamljivom smatra i aktualna gradska vlast na čelu sa Željkom Burićem, no tek su nedavno odlučili napraviti i neke konkretne korake na izgradnji šibenskih žičara. Za početak one koja bi povezivala Tvrđavu sv. Mihovila sa Svetim Ivanom, utvrdom koja se nalazi na udaljenosti od nekih tristotinjak metara zračne linije, na uzvisini iznad grada, na kojoj su prije tri mjeseca konačno počeli i građevinski radovi na projektu obnove i revitalizacije, vrijednom ukupno oko 60 milijuna kuna od čega je velik dio novca osiguran iz EU fondova.

I to bez Bašića u glavnoj ulozi, premda on trenutačno radi na idejnom projektu izgradnje pokretnih stuba u dvostrukim gradskim bedemima.

Poprilično tiho i bez većeg odjeka u javnosti tako je prošlo raspisivanje javnog natječaja za izradu idejnog projekta izgradnje žičare između tvrđava sv. Mihovila i sv. Ivan, kao i potpisivanje ugovora s izabranom tvrtkom – zagrebačkim Dalekovod-projektom. Nikola Bašić, kazali su u gradskoj upravi, na natječaj se, međutim, nije javio.

Izradu idejnog projekta Grad Šibenik platit će 156.250 kuna, a sredinom prošlog tjedna održan je i prvi radni sastanak, na kojem su u uz šibenske čelnike i predstavnike Dalekovod-projekta bili i šibenski konzervatori te geodeti.

- Sastanak je bio konstruktivan i obećavajući. Obišli smo i lokacije na tvrđavi sv. Mihovila i vatrogasnog doma. Ljudi iz Dalekovoda imaju znanja i iskustva i na sličnim stvarima, a uključeni su i u projekt žičare na Učkoj – kazao je Šibenskom.hr zamjenik gradonačelnika Danijel Mileta ne krijući zadovoljstvo obavljenim razgovorom koji je, kako je rekao, pokazao da "stvari idu dobrim smjerom“!

Ipak, taj smjer neće biti ni brz ni lak. Brojna su pitanja bez odgovora. Osim odluke da priču o žičari pokrenu s mrtve točke, u Gradu za sada ništa više ne znaju reći. Ne znaju niti kuda bi trasa mogla ići, koliki bi promet putnika mogao biti, hoće li raditi cijele godine ili samo u turističkoj sezoni. Nemaju ni studiju isplativosti, niti ideju o tomu tko i kako će njome upravljati. Što će na sve reći konzervatori, a što građani iznad čijih bi kuća trebale biti razapete sajle i visjeti kabine s putnicima?

Ne zna se ni koliko će biti potrebno vremena za izradu idejne dokumentacija, budući da će se odgovori na mnoga od navedenih pitanja tražiti u hodu. Jer drugačije, tvrdi Mileta, nije ni bilo moguće.

Lokacijska dozvola

- O žičari se do sada puno govorilo, ali samo na razini ideje. Mi smo sada odlučili ići dalje. To je složen i zahtjevan posao, jer od 90-ih naovamo nitko u Hrvatskoj nije gradio nešto slično, odnosno, nije se izgradila nijedna žičara koja ide preko naseljenog područja. Nitko nam u tom smislu nije mogao pružiti ruku. Obraćali smo se i raznim ministarstvima, službama i institucijama međutim nitko se tom problematikom nije bavio da bi nam mogao dati neprijeporne odgovore. Zato smo odlučili pokrenuti izradu idejne dokumentacije kako bismo mogli zatražiti lokacijsku dozvolu. Tada ćemo svi skupa biti pametniji i znati hoće li ovaj projekt proći ili možda i neće, odnosno hoće li dobiti sve potrebne suglasnosti i odobrenja ili ne - kazao je Mileta pa u tom kontekstu brojnih nepoznanica, njegova procjena da bi, ako sve prođe prema željama Grada i izgradnja žičara dobije zeleno svjetlo, cijela investicija mogla koštati oko 40-50 milijuna kuna, nije ni precizna ni službena.