Dok je većina dojma da sankcije Rusiji nemaju učinka, magazin Foreign Policy tvrdi suprotno. U opširnoj analizi aktualnog stanja ruskog gospodarstva, koje je pod oštrim sankcijama Zapada, magazin izdvaja devet razloga zašto su oni koji smatraju da sankcije nisu dale rezultata, zapravo u zabludi.
- Daleko od toga da su neučinkovite ili razočaravajuće, kao što su mnogi tvrdili, međunarodne sankcije i dobrovoljno poslovno povlačenje izvršili su razoran učinak na rusko gospodarstvo - navodi Foreign Policy.
Navodi da je jedan od ključnih razloga zašto o učinkovitosti sankcija uopće postoji dvojba taj što iz Rusije ne dolazi dovoljno relevantnih ekonomskih pokazatelja. Umjesto toga, prenose se pretjerano optimistične ruske ekonomske analize, prognoze i projekcije.
- Ali riječ je o analizama koje crpe većinu, ako ne i sve, svoje temeljne dokaze iz periodičnih ekonomskih objava same ruske vlade. One su se dosad smatrale vjerodostojnima, ali sad postoje određeni problemi - pojašnjava magazin.
Navodi da ekonomska izdanja Kremlja postaju sve probirljivija - djelomična i nepotpuna, selektivno izbacujući nepovoljna mjerila. Ruska vlada progresivno je uskratila sve veći broj ključnih statističkih podataka koji su se prije rata ažurirali na mjesečnoj bazi, uključujući sve podatke o vanjskoj trgovini. Među njima su i statistike koje se odnose na izvoz i uvoz, posebno s Europom. Nadalje, tu su podaci o mjesečnoj proizvodnji nafte i plina, izvozne količine robe, priljevi i odljevi kapitala, obvezna financijska izvješća velikih tvrtki, podaci o monetarnoj bazi središnje banke, podaci o izravnim stranim ulaganjima, potom podaci o kreditiranju i izdavanju kredita; i drugi podaci vezani uz dostupnost kredita.
- Čak je i Rosaviatsiya, savezna agencija za zračni promet, iznenada prestala objavljivati podatke o broju putnika u zračnim prijevoznicima i zračnim lukama - navodi Foreign Policy.
Dodaje da su uslijed toga na površinu isplivale samo pretjerano ružičaste ekonomske prognoze. Napominje i da su čak i oni povoljni statistički podaci koji su objavljeni - dvojbeni. Razlog je politički pritisak koji je Kremlj izvršio kako bi korumpirao statistički integritet.
Foreign Policy je stoga okupio tim stručnjaka koji su koristeći privatne izvore podataka na ruskom jeziku i izravne izvore podataka, uključujući podatke o potrošačima, objave ruskih međunarodnih trgovinskih partnera i druge izvore analizirali što se dogodilo s ruskim gospodarstvom pet mjeseci od invazije na Ukrajinu. U timu su radili: Franek Sokolowski, Michal Wyrebkowski, Mateusz Kasprowicz, Michal Boron, Yash Bhansali i Ryan Vakil.
Njihova analiza ukazuje na devet mitova o trenutačnom stanju u ruskom gospodarstvu.
Mit 1: Rusija može preusmjeriti svoj izvoz plina i prodavati ga Aziji umjesto Europi
Putin obožava ovu tezu, ali ona, prema Foreign Policyju, nije točna. Manje od 10 posto ruskog plinskog kapaciteta je ukapljeni prirodni plin, tako da ruski izvoz plina ostaje ovisan o sustavu fiksnih cjevovoda za prijenos plina. Velika većina ruskih plinovoda teče prema Europi. Ti cjevovodi, koji potječu iz zapadne Rusije, ne mogu se spojiti na zasebnu novu mrežu cjevovoda koja povezuje istočni Sibir s Azijom, koja sadrži samo 10 posto kapaciteta europske mreže plinovoda. Doista, 16,5 milijardi kubičnih metara plina koje je Rusija prošle godine izvezla u Kinu predstavljalo je manje od 10 posto od 170 milijardi kubičnih metara prirodnog plina koje je Rusija poslala u Europu.
Nadalje, projekti azijskih plinovoda, koji su trenutno u izgradnji, još su godinama udaljeni od toga da postanu operativni. Usto, financiranje ovih skupih projekata plinovoda također stavlja Rusiju u značajno nepovoljniji položaj. Sumirano, Rusija treba svjetska tržišta mnogo više nego što svijet treba ruske zalihe. Ne treba zaboraviti i da je Europa samo 46 posto svojih potreba za plinom zadovoljavala kupnjom plina iz Rusije te da je Gazprom zabilježio pad proizvodnje plina u srpnju za 35 posto na godišnjoj razini. Dakle, Rusija trpi štetu.
Mit 2: Budući da je nafta zamjenjivija od plina, Putin jednostavno može prodati više Aziji
Ruski izvoz nafte sada također odražava Putinov smanjeni ekonomski i geopolitički utjecaj. Rusije se je okrenula Kini i Indiji, ali uz prodaju po popustu bez presedana. Naftu Ural prodaje po popustu od 35 dolara, ako nikad nije davala popust veći od 5 dolara, čak ni za vrijeme invazije na Krim 2014. godine. K tome, ruskim naftnim tankerima treba u prosjeku 35 dana da stignu do istočne Azije, naspram dva do sedam dana da stignu do Europe, zbog čega je povijesno samo 39 posto ruske nafte otišlo u Aziju naspram 53 posto namijenjenih Europi.
To je veliki utjecaj na maržu i profitabilnost poslovanja, gdje je Rusija prije bila među najuspješnijima. Uz to, ruska industrija proizvodnje nafte dugo se oslanjala na zapadnu tehnologiju, što je u kombinaciji s gubitkom nekadašnjeg primarnog tržišta Rusije i njenom smanjenom gospodarskom snagom prouzročilo da čak i rusko ministarstvo energetike revidira svoje projekcije dugoročne proizvodnje nafte prema dolje.
Mit 3: Rusija nadoknađuje izgubljene zapadne poslove i uvoz zamjenjujući ih uvozom iz Azije
Ruski uvoz je pao za više od 50 posto unazad par mjeseci. Uvoz igra važnu ulogu unutar ruskog domaćeg gospodarstva. Čini oko 20 posto ruskog BDP-a. Pored toga, Rusiji je važan zbog ključnih inputa - dijelova i tehnologije.
Kina nije ušla na rusko tržište u mjeri u kojoj su se mnogi predviđali. Prema podacima kineske Opće carinske uprave, kineski izvoz u Rusiju pao je za više od 50 posto od početka godine do travnja. Strmoglavio se s 8,1 na 3,8 milijardi dolara. Uzimajući u obzir da Kina izvozi sedam puta više u Sjedinjene Države nego u Rusiju, čini se da su čak i kineske tvrtke više zabrinute zbog sukoba s američkim sankcijama nego zbog gubitka marginalnih pozicija na ruskom tržištu, što odražava slabu gospodarsku vezu Rusije s njezinim globalnim trgovinskim partnerima.
Mit 4: Ruska domaća potrošnja i zdravlje potrošača i dalje su jaki
Inflacija je u sektorima koji ovise o stranim opskrbnim lancima u Rusiji skočila na 40-60 posto. Količine prodaje su postale iznimno male. Tako je prodaja stranih automobila u Rusiji pala za oko 95 posto, i kod većeg broja kompanija može se reći da je potpuno zaustavljena.
Foreign Policy piše da je uslijed problema u opskrbi, skoka cijena, slabljenja raspoloženja potrošača logično da indeks koji mjeri raspoloženje ruskih menadžera nabave ukazuje da je rusko gospodarstvo u padu. U prosjeku oko 20 posto. Takav signal potvrđuju i kretanja e-trgovine unutar Yandexa, kao i podaci o fizičkoj maloprodaji u Moskvi. Sve to govori suprotno od onoga što publicira Kremlj.
Mit 5: Strana poduzeća nisu se baš povukla iz Rusije, a bijeg poslovanja, kapitala i talenata iz Rusije precijenjen je
Strana poduzeća zapošljavaju u Rusiji oko 12 posto radne snage. To je oko 5 milijuna radnika. Rezultat njihovog povlačenja nije samo pad broja radnih mjesta, već i pad gospodarske aktivnosti više od tisuću tvrtki koje čine oko 40 posto ruskog BDP-a. Te su tvrtke poništile tri desetljeća izgradnje gospodarskih odnosa na ruskom tržištu. Riječ je o masovnom egzodusu koji je za sobom povukao i odljev 500.000 visokoobrazovanih stručnjaka.
Foreign Policy piše da je čak je i gradonačelnik Moskve priznao da očekuje veliki gubitak radnih mjesta dok poduzeća prolaze kroz proces potpunog gašenja.
Mit 6: Putin ostvaruje proračunski suficit zahvaljujući visokim cijenama energije
Ministar financija Rusije najavio je da očekuje da će ruski proračun biti u minusu od svega 2 posto BDP-a ove godine, a ne u suficitu. Putin je odlučio upregnuti sve mehanizme države kako bi umanjio pad. Krenuo je u financijsko neodržive fiskalne i monetarne intervencije. To uključuje drastično povećanje vojnih izdataka i štampanje novca. Tako je od početka napada na Ukrajinu udvostručio ponudu novca u Rusiji.
Putinovo nepromišljeno trošenje očito stavlja financije Kremlja pod pritisak. Sve to ne događa se zbog visokih cijena energije, jer visoke su cijene energije bile i u razdobljima kad je ruski proračun znao pasti u deficit. Ovdje su razlozi tog pada, drugačiji.
Mit 7: Putin ima stotine milijardi dolara u fondovima za crne dane, tako da financije Kremlja vjerojatno neće biti nategnute u skorije vrijeme
Da, Rusija na računima ima mnogo kapitala. Putinovi fondovi za crne dane teže oko 600 milijardi dolara u deviznim rezervama, akumuliranih od prihoda od nafte i plina. No, polovica od tog iznosa - 300 milijardi dolara zamrznuto je i nedostupno u savezničkim zemljama: SAD-u, EU i Japanu, i Putin nema pristup tom novcu. Čak je bilo poziva da se zaplijeni tih 300 milijardi dolara kako bi se financirala obnova Ukrajine. Od preostalih 300 milijardi, Putin je od početka invazije na Ukrajinu, znači u manje od pola godine, potrošio čak 75 milijardi dolara.
Kritičari ističu, piše Foreign Policy, da Putin ima alternativu. To je da dodatne devizne rezerve akumulira preko Gazprombanke, jer je središnja banka pod sankcijama. Iako je to tehnički točno i izvedivo, magazin piše da nema dokaza koji bi sugerirali da Gazprombank akumulira bilo kakve rezerve. Posebno stoga što ima vlastite kreditne obveze.
Nadalje, iako je Ministarstvo financija planiralo aktivirati dugogodišnje rusko proračunsko pravilo - da se višak prihoda od prodaje nafte i plina usmjerava u državni fond - Putin je to odbacio. Štoviše, ministar financija Anton Siluanov predložio je da se iz Fonda nacionalnog bogatstva ove godine povuče trećina njegove imovine. Dakle, ako Rusija ima proračunski deficit koji zahtijeva povlačenje čak trećine njezinog suverenog fonda, i to dok su prihodi od nafte i plina još uvijek relativno jaki, svi znakovi ukazuju da bi Kremlj mogao ostati bez novca mnogo brže nego što mnogi procjenjuju.
Mit 8: Rubalj je ove godine najjača svjetska valuta
Jedna od Putinovih omiljenih propagandnih tema je da je rubalj najjača svjetska valuta, sada. No, aprecijacija rublja nije dobar znak, baš suprotno, to je odraz drakonske kontrole kapitala, gdje je Rusija preko noći postala država koja se ubraja među najrestriktivnije u svijetu. Ograničenja ne osjete samo tvrtke, već i građani. Primjerice, građani ne mogu kupovati dolare ili podići svoje depozite u dolarima. S druge strane, Putin umjetno napuhuje potražnju preko velikih izvoznika koji moraju kupovati rublje.
Službeni tečaj rublja zato dovodi u zabludu. Njime se trguje u dramatično smanjenim količinama u usporedbi s onima prije invazije na Ukrajinu, jer je pala likvidnost. Prema mnogim izvješćima, velik dio tog nekadašnjeg trgovanja migrirao je na neslužbena crna tržišta rublja. Čak je i Banka Rusije priznala, piše Foreign Policy, da je tečaj više odraz vladine politike i otvoren izraz trgovinske bilance zemlje, a ne likvidnih deviznih tržišta kojima se slobodno trguje.
Mit 9: Provedba sankcija i poslovno povlačenje sada su uvelike gotovi i nije potreban dodatni ekonomski pritisak
Rusko gospodarstvo je ozbiljno oštećeno, ali tek mu slijedi moment u kojem će si to trebati priznati. Nije točno da se proces povlačenja poslovanja iz Rusije završio i nije točno da Putin i dalje ne zarađuje od izvoza nafte i plina. To što ti procesi i dalje traju, iako u smanjenom obujmu, omogućuje Putinu da održava ekstravagantnu domaću potrošnju i prikriva strukturne gospodarske slabosti. Zato, piše Foreign Policy, sad nije trenutak da se pritisne kočnica.
Štoviše, magazin navodi da Kijevska škola ekonomije i Međunarodna radna skupina Yermak-McFaul predlažu dodatne mjere - kombinaciju pojedinačnih sankcija, energetskih sankcija i financijskih sankcija - a u tome ih podržavaju bivši američki veleposlanik u Rusiji Michael McFaul i stručnjaci Tymofiy Mylovanov, Nataliia Shapoval i Andrij Bojcun. Foreign Policy zaključuje da Rusija ne može naći izlaz iz ove situacije sve dok savezničke zemlje ostanu ujedinjene u održavanju i povećanju pritiska sankcija na Rusiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....