Sto tisuća dužnika može tužiti banke: 'Ljudi, tražite svoj novac'

Kako su se dužnici u švicarskim francima i nadali, Vrhovni sud je odbio žalbe banaka na posljednju presudu nižestupanjskog suda, što znači da su proglašene krivima i zbog načina na koji su ugovarale promjenu tečaja, a ne samo kamatne stope. U ugovorima o kreditu, navodi Vrhovni sud, koristile su “nepoštene i ništetne ugovorne odredbe” te da se o valutnoj klauzuli nije “pojedinačno pregovaralo”.

No, kao i svaki put do sada kada je sud donosio neku presudu u slučaju švicarskog franka, dvije zainteresirane strane, dužnici i banke, tumače je na drugačiji način: dok jedni slave, drugi se nadaju da će komplicirana sudska praksa ipak mnoge obeshrabriti. Predstavnici dužnika smatraju da je ovom presudom konačno otvoren put svima onima koji su do sada dvojili tužiti li banku ili ne zbog valutne klauzule. Stoga očekuju da će interes za pokretanje sudskih procesa značajno porasti, a za njih imaju i vremena, s obzirom na to da zastara nastupa tek 2023. godine (za promjenjivu kamatu nastupila je u lipnju ove godine).

Obeštećenja

Prema riječima Denisa Smaje iz Udruge Potrošač, do sada je ukupno podignuto više od 20.000 tužbi, što za kamate, što za valutnu klauzulu. To znači da je potencijalnih tužbi još 80 do 100 tisuća. Pritom, u usporedbi s kamatama, obeštećenja koja se odnose na promjenu tečaja mogu biti znatno veća. Uzimajući prosječni kredit od 100.000 švicarskih franaka, on računa da bi obeštećenje moglo iznositi oko 100.000 kuna za ništetne odredbe, pritom za promjenjive kamate oko 20 posto, a 80 posto za valutnu klauzulu. U slučaju da sud proglasi ništetnim cijeli ugovor, procjenjuje da bi obeštećenje moglo iznositi oko 300.000 kuna. U privatnim sudskim procesima tužitelji mogu osporavati i cijeli ugovor, ali praksa u Hrvatskoj dosad im nije išla u prilog, premda EU ima stav da potrošač može birati ono što mu je povoljnije. No, da li posljednja presuda Vrhovnog suda doista znači da oni koji će podići tužbu protiv banke sigurno dobivaju slučaj i ne izlažu se nikakvom riziku.

- Nižestupanjski sudovi uvijek mogu komplicirati situaciju. Mogu se pozivati na provedenu konverziju, da nije posrijedi tipski ugovor o kreditu, ili da tužitelj nije potrošač. Međutim, ono što mogu postići jest samo vremensko produžavanje procesa, ali u konačnici sada bez ikakvog rizika mogu ulaziti u tužbe - kaže Smajo.

15 milijardi kuna

Za saborskog zastupnika Gorana Aleksića “svanuo je i taj radosni dan”, pa svih 125.000 potrošača koji su ugovarali kredite u CHF-u “mogu mirno i bez nervoze na sudovima tražiti svoj novac”. Do kraja 2022. godine vjeruje da će biti ukupno preko 100.000 tužbi. Ujedno najavljuje da će pokušati izgurati zakonsko rješenje za izvansudsku restituciju, a najavljuje i afirmaciju ništetnosti cijelog ugovora u CHF-u. Aleksić se ujedno nada da će Vrhovni sud “promijeniti svoj zastarjeli stav o zastarama potraživanja”, s obzirom na to da u EU, ako se utvrdi nepoštenost ugovornih odredaba, ne smije biti zastare potraživanja.

“Očekujem u konačnici da će banke u sljedećim godinama platiti ukupno 15 milijardi kuna oštećenim potrošačima”, poručio je Aleksić.

Za razliku od dužnika, bankari su, naravno, razočarani posljednjom odlukom Vrhovnog suda, ali i oni nastavljaju pravnu bitku. Iz Hrvatske udruge banaka poručuju da će banke razmotriti “poduzimanje daljnjih pravnih koraka koji im stoje na raspolaganju u Hrvatskoj i na europskoj razini”. Oni pak smatraju da Vrhovni sud nije “u bitnome” dao nikakva nova prava korisnicima kredita, niti je odredio svoj stav u pogledu individualnih parnica. U HUB-u ujedno podsjećaju na različite pravne situacije u slučaju tužba pokrenutih do 13. lipnja (za promjenjive kamatne stope), ovisno o pojedinačnim statusima svakog korisnika kredita. Drugim riječima, banke i dalje vjeruju da je sve riješeno konverzijom 2015. godine. Tako u presudi Vrhovnog suda Erste banka iščitava mogući zaključak da “temeljem zakonskih izmjena iz 2015. godine, ne postoji pravna osnova za ostvarivanje bilo kakvih daljnjih prava u individualnim postupcima kod CHF kredita koji su konvertirani u eurske. U toj banci smatraju da je konverzija izjednačila pozicije korisnika CHF kredita s onima koji su kredite podizali uz valutnu klauzulu u eurima. Pritom ističu kako u slučaju nekonvertiranih CHF kredita, odnosno onih koji su ranije otplaćeni, još uvijek postoji dvojba u tumačenju zastarnih rokova. Pitanje prekida li kolektivna tužba zastaru ili ne, napominju, još uvijek nije konačno riješeno i o tome postoje različiti stavovi pravnih stručnjaka.

Razočaranje

U HUB-u također napominju da se Vrhovni sud osvrnuo i na pitanje konverzije, i prema njihovom shvaćanju ova odluka ne ulazi u individualna prava već samo kaže da je kolektivni spor dopušten i nakon konverzije.

- Ako gledamo u cjelini rezultat kolektivnog spora, moglo bi se zaključiti da je s jedne strane jasno što se postiglo tzv. Zakonom o konverziji u smjeru da je time omogućeno pravo na zamjenu valute. Sva druga pitanja ostala su otvorena u sferi individualnog prava i sudovi će morati ovisno o individualnim uvjetima i pravilima sudske procedure pojedinačno odlučivati. To samo po sebi govori da rezultati neće biti jednoznačni, kažu u HUB-u.

Nakon sedam godina brojnih tužbi i žalbi, Vrhovni sud je u suštini potvrdio presudu suca Radovana Dobronića. Sadržaj odredbi koji se odnosi na kamatu i valutnu klauzulu, sud je u konačnici ocijenio, nije bio jasan, razumljiv i očit. Banka je bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o spornoj ugovornoj odredbi, kako bi mogli stvoriti “pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu”.