Sedam zemalja u novom plinskom koridoru za Europu, Hrvatska ostala izvan i uzdaje se u LNG

Razvoj velikog infrastrukturnog projekta "Vertikalni plinski koridor" za dopremu plina iz Azerbajdžana i kaspijske regije u srednju i jugoistočnu Europu teče bez Hrvatske, potvrđeno nam je u državnoj kompaniji Plinacro, koja upravlja plinovodima.

- Hrvatska se ne nalazi na tom koridoru, a taj projekt ni u kojem slučaju ne ugrožava sigurnost opskrbe naše države - poručeno nam je iz Plinacra uz dodatak da se "Vertikalni plinski koridor može gledati kao nadopunu proširenja LNG-a na otoku Krku za srednjoistočnu i jugoistočnu Europu".

Temelje Vertikalnom plinskom koridoru, podsjetimo, udarile su 2022. Grčka, Bugarska, Rumunjska i Mađarska, odnosno njihove kompanije koje su pandani našem Plinacru, a nedavno su im se pridružile Ukrajina, Moldavija i Slovačka. Ideja je uvezati i nadograditi postojeće i buduće plinovode te LNG terminale sedam zemalja da bi se plin iz kaspijske regije uvozio na spomenuta europska tržišta.

- Vertikalni koridor tek je u planskoj fazi. Projekt mora proći pozitivan ekonomski test u svim državama kojima prolazi da bi se započelo s gradnjom - ocjenjuju u Plinacru.

Bijeg od Rusije

Grčki mediji povodom odluke Ukrajine, Moldavije i Slovačke na nedavnom energetskom summitu CESEC u Ateni da se pridruže spomenutom koridoru podsjećaju da se europske zemlje u traženju alternative ruskom plinu okreću Azerbejdžanu, koji je najavio udvostručenje izvoza plina u Europu. Azerbejdžan, prema istim izvorima, predviđa povećanje proizvodnje na 49 milijardi kubnih metara plina u ovoj godini, od čega 24 milijarde kubnih metara za izvoz. Dodaju da su se u posljednjih pet godina isporuke plinovodima iz Rusije u europske zemlje smanjile za oko 400 posto, ali se uvoz ruskog plina na ista tržišta korištenjem LNG infrastrukture i tehnologije pretvaranja prirodnog plina u LNG utrostručio.

Prema informacijama sa spomenutog atenskog summita, Vertikalni plinski koridor predstavljao bi velik sistem plinovoda, LNG terminala i skladišta prirodnog plina s priključkom na Transjadranski plinovod (TAP) s plinom iz kaspijske regije. Terminali za LNG prihvaćali bi LNG iz SAD-a i Egipta. Vertikalni koridor povezivao bi Grčku, Bugarsku i Rumunjsku i dalje prema srednjoj Europi te Moldaviji i Ukrajini.

Kada je u pitanju plinovod TAP, koridor mu nije konkurencija, nego se naslanja na njega. Riječ je o velikoj investiciji azerbajdžanskog plinskog diva SOCAR, British Petroleuma (BP), talijanskog Snama, belgijskog Fluxysa i španjolskog Enagasa pokrenutoj 2003. s planom da se TAP izgradi u Grčkoj, Albaniji, jadranskom podmorju i u Italiji te na grčko-turskoj granici priključi na plinovod TANAP kojim se plin iz kaspijske regije doprema u Tursku. Plinovod TAP, u dužini od 733 kilometra, izgrađen je 2020. i do kraja 2022. njime je iz Azerbajdžana u Europu dopremljeno oko 15 milijardi kubičnih metara plina.

Hrvatski krak

Jedan krak TAP-a predstavlja Jadransko-jonski plinovod (IAP) koji bi se odvajao u Grčkoj i preko Albanije, Crne Gore i Hrvatske omogućavao dotok azerbajdžanskog i plina iz kaspijske regije u srednju Europu. Iako je Plinacro, primjerice, još u proljeće 2011. s kompanijom koja upravlja TAP-om potpisao Memorandum o razumijevanju i suradnji na području Jugoistočne Europe, gradnja IAP-a daleko je zaostala za TAP-om.

- Hrvatske dionice Jonsko-jadranskog plinovoda su na visokoj razini pripremljenosti. Plinacro je za IAP ishodio građevinsku dozvolu za dionicu Dugopolje-Zagvozd i Zagvozd-Ploče. Za dionicu Ploče-CG granica (Ploče-Dubrovnik-Dobreč) ishođeno je pozitivno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i ishođena je lokacijska dozvola. Glavni projekt i ishođenje građevinske dozvole u planu je vremenski uskladiti s crnogorskim i albanskim dionicama - navode u državnoj kompaniji koja upravlja domaćim plinovodima.

Iako se na IAP i dalje računa u svim energetskim strategijama i planovima Hrvatske, pa je tako među ostalima i bivši ministar gospodarstva Davor Filipović poručivao da se od osiguravanja plina iz Azerbajdžana ne odustaje, očito je kako se taj plinovod nalazi u drugom ili trećem planu u odnosu na LNG terminal na Krku i plinovode koji s Krka distribuiraju plin u unutrašnjost.

- Svi projekti koji dopremaju nove izvore plina u regiju su dobrodošli. Regija zajedno s Ukrajinom može zaprimiti velike količine plina, tako da je potrebno novih izvora. LNG Hrvatska i Plinacro su u fazi proširenja LNG terminala na otoku Krku i jačanja plinske infrastrukture prema Sloveniji i Mađarskoj - napominju u Plinacru. Kapacitet LNG terminala, podsjećaju naši sugovornici, povećat će se sa sadašnjih 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6,1 milijardu, od kojih će se 1,5 milijardi moći transportirati prema Sloveniji, a 3,5 milijardi prema Mađarskoj.

- Krak prema Mađarskoj može napajati plinom dio vertikalnog koridora koji prolazi Mađarskom prema Slovačkoj. Radovi su u tijeku, a planirani završetak radova je polovina 2026. - dodaju u Plinacru.

Za razliku od Hrvatske, koja se još priprema za značajniji pritok plina iz Azerbajdžana, glavni kupci tog plina u Europi su Italija, Grčka i Bugarska koje su, prema podacima Eurostata, povećale svoj uvoz do rekordnih količina u 2023., dostignuvši približno 12,9 milijardi kubnih metara. Dugogodišnji izdašni ugovor sa SOCAR-om, koji je istekao u ožujku ove godine, imala je i Rumunjska, dok je Mađarska, uz uključenje u koridor, ušla u izravan poslovni aranžman s azerbajdžanskom vladom. Naime, mađarska vlada je početkom tekućeg mjeseca objavila dogovor MVM Grupe, državnog trgovca plina, i azerbajdžanske države o kupnji pet posto udjela u istraživačkom naftno-plinskom polju Šah Deniz u Azerbajdžanu.