KONAČNI SALDO

Samo 12 ‘perjanica‘ industrije povećalo zaposlenost nakon pretvorbe, iskoračili Vindija i Konzum

Analizirali smo 61 od 388 tvrtki koje su ‘preživjele‘ pretvorbu i privatizaciju te postale lideri

Hrvatske kompanije

 Cropix/

Gubitak 386 675 radnih mjesta samo u prvoj fazi pretvorbe i privatizacije, kako je utvrdio Državni ured za reviziju, koju je 1006 naših tvrtki prošlo devedesetih godina prošlog stoljeća zacijelo je najvažnija posljedica te tranzicije iz društvenog u privatno vlasništvo nad poduzećima. I nakon što je Državna revizija, između 2000. i 2004., sprovela reviziju pretvorbe spomenutih poduzeća, broj zaposlenih u tim tvrtkama nastavio se smanjivati budući je njih čak 618 prestalo postojati.

Koliki je točan broj radnih mjesta izgubljen do danas u 1006 tvrtki čiju je pretvorbu pročešljala Državna revizija teško je utvrditi zbog brojnih spajanja, vlasničkih preuzimanja i otvaranja novih tvrtki s ‘starom‘ imovinom koja su se događala u proteklih 30 godina. No, zacijelo se ne radi o gašenju manje od pola milijuna radnih mjesta. U svakom slučaju, kretanje zaposlenosti u tvrtkama koje su prošle pretvorbu analizirali smo na uzorku od 62 tvrtke koje su ne samo preživjele privatizacijski ‘krešendo‘ već su i lideri u svojim branšama.

image

Mlinarova proizvodnja u Osijeku

Vlado Kos/Cropix

U našem su uzorku, među ostalim, neke od perjanica domaće prehrambene industrije koje su prošle pretvorbu poput Kraša, Francka, Vindije i Mlinara, kao i lideri farmaceutske (Pliva), visokotehnološke (Ericsson Nikola Tesla), kemijske (Saponia, Labud), elektroindustrije (Končar), ambalažne (Belišće, Vetropack Straža, Bilokalnik), duhanske (TDR), poljoprivredne (Belje, PPK Valpovo, PP Orahovica) i industrije građevinskog materijala predvođene našičkim Nexeom, Wienerbergerom i Cemexom iz Kaštel Sućurca. Osim industrije, u uzorku su zastupljene i trgovačke tvrtke (Konzum), hoteli (Imperial Rab, Jadran Crikvenice) kao i distributeri nafte i plina, poput Jadranskog naftovoda i Termoplina iz Varaždina.

image

Super Konzum u Zadru

Luka Gerlanc/Cropix/

Željezara i Jugoplastika

Odabrane 62 tvrtke krenule su u pretvorbu s ukupno 148.128 zaposlenih ili s prosječnih 2389 radnika po poduzeću. Već je i ta brojka u odnosu na današnje standarde zaposlenosti u, primjerice, hrvatskim ‘jednorozima‘ Infobipu i Rimac Automobilima, koji zajedno ne zapošljavaju 2500 radnika, više nego respektabilna. A što tek reći za broj zaposlenih u brojnim tvrtkama koje nisu preživjele pretvorbu poput sisačke Željezare (7500 radnika), zagrebačkih građevinskih ‘divova‘ Industogradnje (7000) i Tempa (3800), splitske Jugoplastike (6100), kninskog TVIK-a (2850) ili čakovečkog MTČ-a koji je u pretvorbi zapošljavao 3200 zaposlenika.

image

U varaždinskoj Vindiji danas radi oko 1000 radnika više nego na početku pretvorbe

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Kada Državna revizija, između 2000. i 2004., analizira i pretvorbu spomenute 62 tvrtke, u njima je zaposleno 71 629 radnika ili 48 posto manje nego na početku pretvorbe. U narednih 20 godina nastavljeno je daljnje smanjivanje zaposlenosti u tim tvrtkama koje danas zapošljavaju 52 676 radnika ili 35 posto zaposlenosti koji su imali u pretvorbi.

Samo 12 od 61 analizirane tvrtke povećalo je broj zaposlenih u odnosu na doba pretvorbe, tri su iz sastava Fortenova grupe. Riječ je o Jamnici, Konzumu i Tisku, što znači da je Ivica Todorić, kao vlasnik Agrokora, prethodnika Fortenova grupe, bio jedan do rijetkih vlasnika tvrtki koje smo analizirali proizašlih iz pretvorbe koji je povećavao broj zaposlenika. Čak i tamo gdje nakon Todorićeva preuzimanja nije bilo povećanja, nije bilo ni značajnijeg smanjenja broja zaposlenih, poput Belja i PIK Vrbovca. U slučaju vrbovečke mesne industrije, odnosno PIK-a, smanjenje zaposlenosti nakon Todorićeve akvizicije gotovo je neznatno. Naime, u vrijeme provođenja revizije pretvorbe u PIK Vrbovcu bilo je 1787 zaposlenih, a trenutno ih je 1753.

image

Iako je i dalje predmet brojnih osporavanja, Ivica Todorić jedan je od rijetkih velikih poduzetnika koji je u tvrtkama koje su prošle pretvorbu istovremene dizao i prihode i zaposlenost

Damir Krajac/Cropix

Povećanje zaposlenosti od pretvorbe naovamo bilježe unutar 62 analizirana poduzeća još i varaždinska Vindija, Tvornica duhana Rovinj, Hoteli Imperial Rab, Jadranski naftovod, Mlinar, Radlovac, Sardina Postira, kutinski Selk i požeški Spin Valis. Najveće povećanje zaposlenosti, za više od 1000 otvorenih novih radnih mjesta imali su Vindija, Konzum i Mlinar, a rast zaposlenosti veći od 100 posto imali su i Tvornica duhana Rovinj i Selk.

Najavljena otpuštanja

Smanjenje broja zaposlenih bilo je uvedeno u same pretvorbene dokumente poduzeća koje je odobrila državna Agencija za restrukturiranje i razvoj, kasnije Hrvatski fond za privatizaciju. Ukidanje dijela radnih mjesta, naime, menadžmenti su obrazložili potrebama modernizacije, povećanja efikasnosti i konkurentnosti. Na pad zaposlenosti utjecao je i raspad Jugoslavije, odnosno činjenica da su brojna poduzeća imala podružnice, pogone ili predstavništva u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu i u njima zaposlenike. Isto tako, odlazak dijela radnika u mirovinu ili u vojsku za vrijeme Domovinskog rata u brojnim poduzećima ne nadoknađuje se novim zapošljavanjem.

- Koncem 1991. Društvo je imalo 1 291 zaposlenika, a koncem 2002. ima 754 što je za 537 zaposlenika ili 41,6 posto manje u odnosu na 1991. Broj zaposlenih smanjen je zbog sporazumnih raskida radnog odnosa, samovoljnog napuštanja, smrti zaposlenika, odlaska u mirovinu, povrede radne dužnosti i odlaska u vojsku. Zaposlenici kojima je ukinuto radno mjesto raspoređeni su na druga radna mjesta, a zaposlenici koji su bili tehnološki višak zbrinuti su uz isplatu otpremnina – navodi se, primjerice, u izvješću o reviziji pretvorbe drvne industrije Oriolik iz Oriovca u Brodsko-posavskoj županiji, koju smo također uvrstili u spomenuta 62 poduzeća.

image

Tvornica za preradu ribe Sardina Postira

Tom Dubravec/cropix/Cropix

Jedan od osnovnih izgovora za smanjivanje broja zaposlenih u tvrtkama koje su prošle pretvorbu bio je da su brojna radna mjesta u prethodnom društvenom i gospodarskom sistemu, socijalizmu, bila izmišljena.

- Nemojmo se lagati, bilo je u socijalizmu radnih mjesta koja nisu bila nužna i radnika kojima se nalazio, da ne kažem izmišljao, posao u poduzećima iako nisu bili za to jer je tako sistem funkcionirao – kaže nam Željko Klaus, aktualni predsjednik jedne od najvećih sindikalnih organizacija u zemlji, Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala (EKN) pri Savezu samostalnih sindikata (SSSH) koji je kao radnik kutinske Petrokemije dočekao pretvorbu i privatizaciju. Klaus 1991. odlazi u Domovinski rat i vraća se u Petrokemiju nakon što je prva faza pretvorbe i privatizacije već odrađena.

image

Sindikalni lider Željko Klaus dočekao je pretvorbu kao radnik Petrokemije i prošao sve njene faze

Nera Simic/

- Mene je kao povratnika iz Hrvatske vojske nakon četiri godine sudjelovanja u ratu radno mjesto čekalo u Petrokemiji, ali znam da su brojni radnici u drugim poduzećima ostali bez posla dok su bili na ratištu. Zato, među ostalim, smatram da je privatizacija za vrijeme rata bila duboko pogrešna i kriminalna kao politička i društvena odluka. Moguće je da je nešto trebalo privatizirati i za vrijeme rata, neki hotel ili pivovaru, ali to su samo izuzeci od pravila koje je bilo pogrešno. Trebalo je pričekati da se rat završi i onda 1997. ili 1998. krenuti s pretvorbom – kaže predsjednik EKN-a.

Kuponska privatizacija

Klausa, kako kaže, pretvorba i privatizacija nije pretjerano zanimala sve dok Petrokemija nije ubačena na popis poduzeća koje treba privatizirati u kuponskoj privatizaciji koja je uslijedila 1998. i 1999.. Riječ je, podsjetimo, o podjeli privatizacijskih kupona bez naknade stradalnicima Domovinskog rata koji su kupone mogli zamijeniti za dionice poduzeća i prodajom dionica ostvariti prihod.

- U kuponskoj privatizaciji sam vidio da se dionice dijele bez ikakve strategije ili gospodarskog cilja što se time želi postići u poduzećima koja se privatiziraju na taj način. Čak nije bilo osmišljenih ciljeva privatizacije ni u odnosu na strateška poduzeća kao što je Petrokemija kada govorimo o poljoprivredi. Mi u Petrokemiji brzo smo uvidjeli kamo to vodi i krenuli smo s snažnom sindikalnom borbom protiv privatizacije bez strategije, što je za nas zapravo značilo nastavak tajkunizacije koja je imala katastrofalne posljedice – kaže Klaus koji je bio dugogodišnji sindikalni vođa u Petrokemiji.

image

Tvrtka Petrokemija d.d.

Marko Todorov/Cropix/Cropix

Naš sugovornik kaže kako nije protiv privatizacije a priori, ali iza prodaje dionica koje su u državnom portfelju, napominje Klaus, mora stajati razrađen plan što se time želi postići.

- Najjasniji primjer što se događa kada se strateška tvrtka proda samo kako bi se ostvario prihod u proračunu je privatizacija INA-e. Mislim da ne treba pojašnjavati sve posljedice te odluke ili podsjećati da nakon svih afera oko INA-e nije bilo daljnje prodaje strateških poduzeća poput HEP-a ili Hrvatskih autocesta, a bilo je ideja i pokušaja da se i to napravi. To su sad svi zaboravili – komentira Klaus.

Put od kompanije s najvećim brojem zaposlenih u branši i u županiji do stečaja s višestruko manjim brojim radnika prošao je varaždinski Varteks. U pretvorbu je negdašnji div varaždinske i tekstilne industrije ušao s oko 7500 radnika. U vrijeme kada Državna revizija ‘češlja‘ pretvorbu ta je kompanija imala oko 4300 zaposlenih, a u proljeće ove godine, uoči otvaranja stečaja, zapošljavala je oko 600 ljudi.

Uloga države

Dio bivših menadžera, zaposlenika, dioničara i članova nadzornih odbora Varteksa nije nam htio službeno komentirati uzroke stanja u koje se kompanija dovela s obrazloženjima da više ne rade u njoj ili da im stečaj tvrtke emocionalno teško pada. U neslužbenim razgovorima s tim sugovornicima mogla su se čuti i ocjene kako se održivo poslovanje Varteksa teško moglo ostvariti.

image

Proizvodni pogon tvornice Varteks, najvece tekstilne industrije u Hrvatskoj

Zeljko Hajdinjak/cropix/Cropix

- Već početkom 2000.-tih vidjelo se da su troškovi poslovanja Varteksa jednostavno previsoki u odnosu na konkurenciju, prvenstveno u Aziji, pa i nekim drugim dijelovima svijeta. Govorimo o troškovima rada, roba, energije...Jesu li pokazatelji poslovanju morali biti baš takvi kakvi su bili u prethodnih pet ili deset godina pa se došlo do stečaja i koliko je u svemu tome bilo do menadžmenta ili do ljudi koji su u nadzornim tijelima predstavljali dioničare kompanije, teško mi je reći – rekao nam je jedan od bivših ‘varteksovaca‘ iz upravljačke strukture.

Klausovo prozivanje uloge države u pretvorbe i privatizacije nije posljedica samo činjenice da je vlast donosila zakone o pretvorbi i privatizaciji i provodila ih, već i vlasničke uloge države i njezinih institucija u poduzećima. Naime, država se uključila u pretvorbu svih 1006 poduzeća koju je Državna revizija analizirala tako što je preuzela manjinske ili većinske vlasničke udjele u njima u ime tzv.zaštite društvenog kapitala. Kako ga je štitila pokazuju rezultati pretvorbe.

Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. listopad 2024 02:03