Prosječni zaposlenik u Međimurskoj županiji mjesečno raspolaže s 30 posto manje novca od prosječnog zaposlenika Grada Zagreba, pokazala je analiza zaposlenosti i plaća Državnog zavoda za statistiku.
Prosječna plaća u Zagrebu 2016. godine, posljednje za koju je izračunata prosječna plaća na razini županija, iznosila je 6740 kuna, a ona u Međimurskoj županiji čak 2000 kuna manje, točnije 4653 kune.
Prosječna plaća u cijeloj državi iznosila je 5696 kuna, no ona je tako visoka zahvaljujući isključivo plaćama i broju zaposlenika u Zagrebu: samo je jedna županija uz Grad Zagreb - radi se o Dubrovačko-neretvanskoj - imala plaću veću od prosjeka. S druge strane, u sedam županija - sve do jedne su kontinentalne - zabilježena je prosječna plaća niža od 5000 kuna.
Stručna sprema
Mapa prosječnih plaća jasno ukazuje na kontinuiranu podijeljenost Hrvatske kad je u pitanju standard, s relativno preciznim granicama: Grad Zagreb s prstenom koji neusporedivo odskače u prihodima od svih ostalih, zatim županije uz obalu, uz naglasak na krajnji sjever i krajnji jug, te kontinentalne županije, s najlošijom prihodovnom situacijom na sjeveru - u Zagorju te Međimurju. Osim u prihodima, razlika je i u obrazovnoj strukturi i nizu drugih pokazatelja.
Grad Zagreb, pokazuje analiza, ima najobrazovaniju radnu snagu, no ovakva razlika u plaći nije prvenstveno posljedica obrazovne strukture, već činjenice da su u Zagrebu koncentrirana sjedišta velikog broja tvrtki u kojima rade rukovoditelji s najvišim plaćama, politička središta, veliki broj visokoobrazovnih ustanova (što može objasniti značajnu razliku u plaćama među županijama čak i unutar državnog sektora obrazovanja). Primjerice, ogromna je razlika u plaćama i kod isključivo visokoobrazovnog kadra: prosječni zaposlenik s visokom stručnom spremom u Zagrebu ima gotovo 50 posto veću plaću od kolege iz Međimurske županije. Konkretno, 2016. godine prosječna plaća zaposlenika sa završenim fakultetom u Zagrebu je bila 9598 kuna, a u Međimurju 6582 kune.
Drugu najvišu prosječnu plaću imaju zaposlenici Dubrovačko-neretvanske županije, a i ona je visokih 1000 kuna niža od one zagrebačke. Slijede Primorsko-goranska te Istarska županija, a za njima, nakon zagrebačkog prstena, druge županije uz more.
Obrtništvo
Varaždinska i Međimurska županija već niz godina imaju najniže prosječne plaće, no, s druge strane, upravo je u tim županijama zabilježena iznimno visoka stopa zaposlenosti: dakle, radi visok udio stanovništva, ali za niže plaće. Stopa u Varaždinskoj županiji gotovo je dvostruko viša nego u Sisačko-moslavačkoj, dok je plaća u Sisačko-moslavačkoj oko 570 kuna viša nego u Varaždinskoj.
Također, to su županije u kojima je dobro razvijeno obrtništvo, a zaposlenici u obrtu nisu uključeni u ovu analizu.
U tim je županijama najzastupljenija prerađivačka industrija u kojoj su plaće među najnižima. U Međimurskoj županiji u toj je grani zaposleno čak 47 posto svih zaposlenika, što znači da svaki drugi zaposlenik prima prosječnu plaću za tu industriju, koja iznosi 4586 kuna. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u istoj je grani, usporedbe radi, zaposleno pet posto zaposlenika, a u Gradu Zagrebu 10 posto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....