'Provodim egzorcizam nad menadžmentom, njegov zli duh je zatrovao kompanije i demokraciju'

Niels Pflaeging je dugogodišnji konzultant, publicist i govornik iz Njemačke koji strastveno promovira ideje o nužnosti transformacije današnjih korporacija kao i poslovne edukacije. Iza sebe ima i iskustvo rada u multinacionalnoj kompaniji, godinama je živio i radio u inozemstvu, od Buenos Airesa, Sao Paola do New Yorka, a od 2011. godine drži predavanja o novoj vrsti liderstva na sveučilištima i koledžima. Ovog mjeseca dolazi u Hrvatsku, gdje će gostovati na prvoj hrvatskoj konferenciji o organizacijskoj kulturi i agilnosti Comeleon u Tuhelju. Osnivač je i član BetaCodex mreže čiji je cilj, kako se navodi na internetskoj stranici, poboljšanje svijeta rada i kompanija koje bi trebale napustiti zastarjeli način funkcioniranja ("alfa") koji je bio skrojen za industrijsko doba i danas preživljava kao "zombi tehnologija".

Kakve poruke možemo očekivati od lidership-filozofa i menadžment-egzorcista, kako se vi predstavljate?

Shvatio sam da je većina onog što se smatra dobrim za vođenje biznisa i organizacija zapravo pogrešno. Kad sam bio mlad, studirao sam ekonomiju i biznis. Tu sam učio da “planiranje u organizacijama djeluje”, “veće kompanije su efikasnije nego male”, “nagrade motiviraju ljude” itd. Postao sam financijski menadžer, primjenjivao sam ta uvjerenja u kompanijama. Danas znam da većina toga što sam naučio i tada radio zapravo nikad nije moglo funkcionirati. Uzimajući u obzir znanja iz filozofije, psihologije, sociologije i sistemske teorije naučio sam da organizacijsko planiranje ne može zaista biti djelotvorno. Da veličina ne čini organizaciju efikasnijom. Da bonusi i druge nagrade nikad ne motiviraju nikoga. Ti su uvidi potrebni svakom menadžeru. Trebamo renesansu organizacijske teorije i razmišljanja. Stoga ću na konferenciji govoriti o tome zašto je menadžment društvena tehnologija koja je davno postala toksična i suvišna. Govorit ću o tome kako decentralizirati organizaciju radi veće agilnosti, o tome kako osloboditi samoorganizaciju i ljudski poduzetnički duh stvarajući mnogo bolje i jednostavnije organizacijske sisteme. Možete očekivati da ćete čuti također zašto je većina nas jako u krivu o tome kakva je ljudska priroda.

A zašto sebe opisujete kao egzorcista za menadžment? Što to nije u redu s današnjim načinom upravljanja?

Sve je krivo u tom “upravljanju društvenom tehnologijom”. To je zli duh iz davne prošlosti koji nastanjuje organizacije sve do danas – svuda u svijetu. On truje naše radne živote. Truje stvaranje vrijednosti u kompanijama. Truje čak i naše demokracije. Stoga trebamo hitno izvesti egzorcizam nad takvim menadžmentom u našim organizacijama, kako bismo stvorili kompetitivnije kompanije, u njima imali više učenja i inovacija, a također i oslobodili ljudski potencijal.

Neki primjer?

Većina organizacija danas djeluju na vrlo sličan način. Većina ima organizacijske sheme, budžetiranje i istu vrstu funkcionalne strukture, uključujući funkcije i odjele kao što su “prodaja”, “marketing”, “proizvodnja” ili “ljudski potencijali”. Svi stoga i vjerujemo da stvari moraju tako izgledati. Istina je sljedeća: te stvari ni u kom slučaju nisu nužne, niti one promoviraju stvaranje vrijednosti. Postoji alternativa priramidalnoj organizaciji koja funkcionira po principu naredba-i-kontrola. Kompanije poput Toyote, W.L. Gore, Semco, dm-drogerie markt, Handelsbanken ili Buurtzorg imaju alternativni organizacijski model već godinama ili čak desetljećima. Neke od tih kompanija su jako poznate, naravno, no, što je žalosno, piramidalni model se još uvijek smatra standardnim modelom organiziranja. Uvjeren sam da će se to promijeniti u idućih nekoliko desetljeća. Na Comeleon konferenciji ću također govoriti o tome kako prevladati barijere za istinske promjene i transformaciju.

Postoje li u tome razlike između Europe i SAD-a?

U osnovi ne. Živio sam u Njemačkoj, Španjolskoj, Brazilu, Argentini i SAD-u i taj je problem isti svuda, sveprisutan je. Organizacije različitih vrsta, komercijalne ili neprofitne, zaglavljene su u naredba-i-kontrola modusu. Sve žele postati agilnije, neke su čak već proglasile pobjedu u ratu za agilnost, ali to je prevara. Mnogo toga se, realno, nije promijenilo u većini organizacija, samo smo “obojali fasade organizacija u agilne boje”, da tako kažem. Iza fasada su kuće i dalje u nalog-i-nadzor modusu. Moramo promijeniti i kuću.

A poslovna kultura startupa? Je li vas ona inspirirala?

I sam sam prošle godine osnovao startup, zove se Red42, i apsolutno sam fasciniran i inspiriran izazovima koji dolaze sa stvaranjem i izgradnjom novog biznisa od samog početka. To je, mislim, ono što čini startup uzbudljivim: to što moraš smisliti svoj poslovni model. Ali veće organizacije, ili starije organizacije, obično imaju poslovni model i suočene su s posve drukčijim problemom. Prije svega to je kako da provode inovacije unutar postojeće strukture, kako da postanu agilnije, kako da se odmaknu od birokracije i ukočene hijerarhije ili postojećih odjela. Veće kompanije ne mogu o tome mnogo naučiti od startupa, drugdje moraju tražiti alternativne načine organiziranja, a to je ono gdje pokreti poput Lean and Agile ili Beta Codex ulaze u igru.

Kako vidite budućnost velikih korporacija, tih vladara današnjeg svijeta?

Ne mislim da su one vladari današnjeg svijeta iako se neke od njih ponašaju kao da jesu. Pogledamo li stanja na tržištima, vidimo da koporacije mogu brzo prestati biti u milosti klijenata, da i velike korporacije mogu propasti. Uzmite kao primjer Thomas Cook, britansku putničku korporaciju, koja je nedavno bankrotirala. Budućnost kompanija, velikih i malih, leži u istodobnom postizanju “najbolje kvalitete i najboljeg troška”. To je ono što su postigli Toyota i Handelsbanken. To je i jedini recept za trajni uspjeh i za trajno preživljavanje organizacija. U kompleksnom svijetu nije važna veličina nego to da imate najbolju kvalitetu i najbolje troškove. Ni više ni manje od toga.

Što to znači za budućnost rada?

Kad se organizacije odmaknu od priramidalnog modela, naredba-i-kontrola modusa, te prihvate decentralizirani modus, to će imati nekoliko implikacija za rad i karijeru. Hijerarhijska karijera, to da imate mnogo onih “ispod sebe” o kojima izvještavate, postaje manje važna jer neće ostati mnogo od hijerarhije. Stoga ako želite karijeru, i želite pritom zaraditi više novca, neće biti druge nego da stalno učite i stalno preuzimate drukčije uloge s rastućom ulogom odgovornosti. Ta evolucija karijernog modela već je ionako počela još 70-ih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući većoj kompleksnosti na tržištima. Ta evolucija će se nastaviti sa sve većom decentralizacijom u organizacijama te s više timski utemeljenih organizacijskih modela, bazirano na onome što zovemo “BetaCodex” načela.

U jednom od svojih članaka tvrdite da zapravo ne postoji “digitalna transformacija”, a također i da je “digitalizacija” previše pretvorena u hype. Zašto to kažete? Umjetna inteligencija (AI), roboti, Internet stvari mijenjaju svijet i korporacije, pa i način na koji živimo, zar ne?

Pa mogli biste onda biti iznenađeni da čujete kako AI, ili umjetna inteligencija, ne postoji i nikad neće niti postojati. AI, ili strojevi s idejama, postoje samo u svijetu znanstvene fantastike, ne u realnosti. Prolem je u tome što su ljudi prije nekoliko godina jednostavno odlučili određenim algoritmima za strojno učenje dati ime AI, a sada se ono koristi za mnoge vrste tehnologija, kao da su sve naprave “inteligentne”, a naravno da nisu. Isto vrijedi i za “digitalizaciju” i “digitalnu transformaciju”. Neki su ljudi prije desetak godina počeli automatizaciju nazivati “digitalizacija”, ali jedina stvar koja se promijenila su riječi, ne toliko sama tehnologija, jer važnost softvera je u stalnom rastu već najmanje 30 godina. Tako da – istina je, tehnologija se ubrzava i ponešto je potentnija. I to je sjajno. No taj tehnološki napredak je jako daleko od usporedbe s Terminatorom ili Halom 9000, ili AI-em kako se prikazuje u SF filmovima. Imate li kompaniju, danas je izazov kako iskoristiti postojeću tehnologiju da ostanete kompetitivni u globaliziranoj ekonomiji, no to je ključni poslovni problem već najmanje 50 godina, sve od kraja industrijskog doba.

Znate li možda kako Hrvatska stoji po pitanju menadžmenta, u biznisu i politici? Imate li neki savjet?

Nisam siguran da je ono što imam za reći zapravo savjet. No, živeći na dva kontinenta i radeći u više od 40 zemalja, ne mogu ne primijetiti da su problemi u biznisu i neprofitnim organizacijama svuda vrlo slični. Zakoni su različiti od zemlje do zemlje, naravno, ali dinamike tržišta su svuda slične. Zato vjerujem da menadžeri mogu profitirati od toga da traže sličnosti umjesto da se fokusiraju na različitosti između, primerice, Hrvatske i Japana. Hrvatske kompanije mogu naučiti jako mnogo od Toyote, što se tiče kreiranja vrijednosti. A svi smo suočeni s istim izazovima jačanja naših demokracija koje ugrožavaju populizam i autokratski udarci. U Hrvatskoj, u Europi i šire.