Povlačenje novca iz fondova EU jedno je od ključnih pitanja daljnjeg razvoja Hrvatske. O tome koliko smo dosad bili uspješni u korištenju europskog novca, kao i o izazovima koji nas čekaju, razgovarali smo s Anom Fresl, vlasnicom i direktoricom konzultantske tvrtke Projekt jednako razvoj (PJR), koja se bavi fondovima EU.
Iza naše sugovornice su, inače, godine rada na Unijinim fondovima. Prije nego što je pokrenula vlastitu tvrtku, radila je u Ministarstvu financija i SAFU-u.
Hrvatska je u EU već više od šest godina, no dosad se baš i nismo iskazali u korištenju fondova EU, barem ne u usporedbi s drugim novim članicama. Zašto?
- Kad je riječ o podacima o korištenju fondova EU, podatke o tome volim uzimati sa stranica Europske komisije, a ne Vlade. Razlog je jednostavan, stvarna iskorištenost fondova je samo ono što Europska komisija certificira kao prihvatljive izdatke. Prema podacima EK, Hrvatska je u ovoj financijskoj perspektivi imala na raspolaganju oko 10,7 milijardi eura. Od početka 2014. pa do 23. listopada ove godine ugovorili smo 78 posto alociranih nam sredstava, a 25 posto sredstava, ili oko tri milijarde eura, je apsorbirano. Realno, samo 25 posto kao stopa plaćanja je prava priča o korištenju fondova EU.
Prema podacima Europske komisije, slabija od nas po uplaćenim sredstvima je samo Španjolska, s 24 posto.
Kako to da nam je u tom razdoblju isplaćen taj, razmjerno mali iznos?
- Istina je da je na početku financijske perspektive 2014. godine povlačenje novca iz fondova EU u Hrvatskoj išlo sporo. Kod nas su s apliciranjem za novac iz Unijinih fondova prvi krenuli poduzetnici pa su zato i povukli najviše sredstava. Da su svi tako brzo krenuli, kao država bismo imali i bolju stopu iskorištenosti Unijinih fondova. Nažalost, drugi nisu bili tako brzi.
Drugi razlog sporog korištenja je sporost i trajanje samog procesa. Rijetko se događaju slučajevi da od prijave projekta do potpisivanja ugovora prođe manje od jedne godine. Jednostavno, procedure koje su povezane s dodjelom fondova EU su spore.
Treći razlog su prigovori, odnosno žalbe na procese. Kada netko aplicira pa ga odbiju, može se žaliti, a mnogi to i rade. Od početka 2014. do rujna ove godine u Hrvatskoj je podneseno 1762 prigovora, od čega je oko 1500 riješeno. Zanimljivo je i da je pozitivno riješeno čak 24 posto prigovora. To znači da je zapravo svaki četvrti aplikant pogrešno odbijen, odnosno da je njegov prigovor bio opravdan.
Koji su sektori najbolje, a koji najslabije iskoristili novac EU?
- Svakako su najbolje alocirana sredstva iskoristili poduzetnici. Prvi su krenuli i imali su prilike i naučiti. Pritom su najbolje fondove iskoristila srednje velika poduzeća, koja su se javljala na natječaje iz područja izgradnje i opremanja. Riječ je uglavnom o izgradnji hala ili kupnji proizvodnih pogona. No, broj izvrsnih poduzeća koje natječaji EU pogode u vrijeme investicijskog ciklusa sve je manji.
Nešto malo slabiji u povlačenju novca iz fondova EU su startupi, kao i mala i mikro poduzeća. Sada su aktualni natječaji za ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije.
Kako u povlačenju novca stoji javni sektor? Nedavno smo, primjerice, saznali da su pojedine općine iz Fonda za ruralni razvoj povukle velik novac. S druge strane, mnoge lokalne jedinice još ni ne koriste novac iz fondova EU?
- Tu se situacija jako razlikuje. Među županijama, primjerice, novac iz fondova EU su najbolje iskoristili Grad Zagreb te Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. Dakle, radi se, u pravilu, o županijama u sastavu kojih je neki veći grad.
Kad je riječ o jedinicama lokalne samouprave, kod njih su glavne prepreke za financiranje većih razvojnih projekata neriješeni imovinsko-pravni odnosi, neuređenost zemljišta i problemi i kašnjenja u pribavljanju građevinskih dozvola. No, oni koji su krenuli na vrijeme sa svojim poduzetničkim zonama, cestama i drugim projektima uspješni su u povlačenju novca iz fondova EU.
A javna poduzeća?
- Tu se novac povlači sporije nego u drugim segmentima jer su kompleksne organizacije. No, mislim da će se pravi rezultati njihovih projekata tek vidjeti jer je riječ o velikim i dugotrajnim projektima.
Korisnici se često žale i na postupke javne nabave, za koje kažu da jako usporavaju provedbu projekata?
- Slažem se da procedura javne nabave usporava projekte, no ona postoji u svim državama, a ne samo u Hrvatskoj. Svi korisnici moraju biti svjesni da je proces podložan pravilima javne nabave i moraju to ukalkulirati u svoje planove. U protivnom, sami se izlažu riziku kašnjenja u provedbi projekata.
Bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac svojedobno je rekla da čak 10 posto novca koji povučemo iz fondova EU dobije financijsku korekciju, odnosno da taj novac moramo vratiti. Glavni razlog su nepravilnosti u javnoj nabavi. To je jako nezgodno jer korisnici imaju ugovore s dobavljačima i moraju ispoštovati obveze. Onda se moraju snalaziti uzimanjem kredita ili posudbama. Najviše korekcija je u javnom sektoru, a posebno u građevinskim radovima na investicijskim projektima.
Međutim, mnogi upozoravaju na “profesionalne žalitelje”, odnosno one koji se žale na svaku odluku u javnoj nabavi, često i zato da zaustave projekt u kojem nisu dobili posao?
- Činjenica je da trenutni zakon sva takva postupanja dopušta. Rješenje je isključivo u izmjenama Zakona o javnoj nabavi. Primjerice, da se onemoguće žalbe koje ili nisu dane u rokovima ili koje su dane samo nekoliko dana prije roka za dostavu ponuda.
Kako izgleda pisanje projekta EU?
- Mnogi olako shvaćaju pisanje projekata i kasno kreću u proces. Ono je komplicirano i to treba prihvatiti. No, pravi test je li projekt dobar nije prolazak na natječaju, nego koliko je novca na kraju povukao, je li bio izvediv u zadanim rokovima i koliko je stvarnih rezultata generirao. Konkurencija kod projekata koji konkuriraju za novac iz fondova EU iznimno je velika. Uz to, mnogi koji su bili nespremni zažale tijekom provedbe zbog strogog nadzora nad korištenjem novca.
Ipak, mnogim hrvatskim poduzetnicima, pa i lokalnim vlastima, tematika fondova EU još je uvijek prilično nerazumljiva i strana. Zašto i hoće li se to promijeniti?
- Činjenica je da povlačenje novca iz fondova EU ide sporo. Poduzetnik mora biti svjestan da tim novcem ne može riješiti svoje tekuće probleme. Primjerice, ako treba računala za nekoliko novih djelatnika, to je problem koji sigurno neće riješiti novcem EU. No, zato im fondovi mogu biti dobri za investicijske planove ili širenja na nova tržišta.
Fondovi EU za poduzetnike ne rješavaju osnove, nego im pomažu u postizanju izvrsnosti. U javnom sektoru je obratno, fondovi financiraju osnovnu infrastrukturu, poput kanalizacije, vodovoda, cesta, škola ili interneta.
Uzimajući u obzir dosadašnje hrvatsko iskustvo s fondovima EU, što će nam donijeti nova financijska perspektiva EU za razdoblje do 2027. godine?
- Jedna od najvećih promjena je predloženo povećanje stope sufinanciranja projekata s 15 na 30 posto. To za Hrvatsku znači oko milijardu i pol eura više koje će država i korisnici fondova EU morati sami osigurati.
Ovo uvećanja potrebe za vlastitim financijskim kapacitetima u praksi će iz projekata EU isključiti dio jedinica lokalne samouprave, ali i dio malih poduzetnika, udruga i ustanova. Jednostavno neće imati dovoljno novca za pokrivanje svog dijela troškova ili će morati ulaziti u veće kredite nego što je uobičajeno.
S druge strane, za projekte EU će ta izmjena biti dobra. Projekti će biti rjeđi, probraniji i ozbiljniji jer će korisnici morati više uložiti u njih, pa će voditi i više računa o njihovom probiru i kvaliteti. Inače, sljedeća godina bit će godina razvoja strateških dokumenata jer s 2020. završava većina dosadašnjih sektorskih i lokalnih razvojnih strategija. Ključna će pritom biti Nacionalna razvojna strategija do 2030. godine jer će ona sadržavati popis svih velikih strateških projekata. To opet znači da na njihovu raspisivanju već sada treba početi raditi. Dodatno, u novoj financijskoj perspektivi, slijedom izmjena pravila N+3 u N+2, imat ćemo jednu godinu kraće za provedbu svih projekata tog razdoblja, što može značiti i 20 posto manje novaca koje bismo stigli povući. To skraćenje za jednu godinu je jako bitno, a svi dionici moraju shvatiti da će od početka morati biti brži u planiranju svojih projekata.
U kojoj mjeri se u Hrvatskoj razvilo tržište konzultanata za fondove EU?
- U Hrvatskoj je lani bilo 175 tvrtki koje su se bavile fondovima EU. Broj konzultanata za fondove EU u Hrvatskoj posljednjih godina raste po godišnjoj stopi od 10%, pa sada već možemo govoriti o tome da imamo oko 200 tvrtki koje se bave tom tematikom.
Ipak, prosječan broj zaposlenih u tvrtkama koje se bave fondovima EU je samo pet. To je i glavni problem. Puno je malih tvrtki s malim brojem zaposlenih, a s obzirom na to koja je sve znanja potrebno imati za apliciranje na fondove EU, provedbu projekata EU i javnu nabavu, to je, po mom mišljenju, premali broj specijalista koji su potrebni klijentu. Vremena u kojima je jedna osoba mogla sve raditi su prošla. Tvrtke ili trebaju rasti ili se specijalizirati samo za određeno područje. Taj posao je jednostavno postao preozbiljan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....