Europa se nalazi u situaciji da istovremeno smanjuje inflaciju te pokušava izbjeći recesiju, održati financijsku stabilnost i oporaviti se od dvije krize, nedavno okončane pandemije i rata u Ukrajini. Inflacija je još uvijek visoka i proces će trajati još neko vrijeme bez garancija da će se cilj brzo doseći. Istovremeno je ekonomski rast usporio u većini zemalja EU-a, a nedavno je potvrđena tehnička recesija, za koju se očekuje da neće potrajati. Veća recesija izbjegnuta je zahvaljujući oštrom padu cijena energenata te još uvijek prisutnim državnim interventnim mjerama u raznim područjima.
Prisustvo državne intervencije u cilju pomoći građanima i poduzećima nikada nije bilo veće. Istovremeno se monetarna politika bavi primarno jednim problemom – obuzdavanjem inflacije kroz primarno povećanje kamatnih stopa. Inflacija polako usporava, ali se posljedice osjećaju u realnom sektoru, u kojem se polako materijaliziraju rizici. Europska perspektiva mogla bi biti spor i nizak ekonomski rast i tinjajuća inflacija. Možemo očekivati da će ekonomski rast na području ponude biti podupiran niskim cijenama energije i uklanjanjem prepreka u kanalima distribucije, dok će kod potražnje doći do oporavka kupovne moći kućanstava i očekivanog popuštanja mjera monetarne politike sljedeće godine.
Takav pogled na budućnost istovremeno sa sobom nosi nekoliko značajnih i međusobno povezanih rizika. Ako se ne uspije održati financijska stabilnost, može doći do krize i ekonomski bi rast mogao otklizati u konkretniju recesiju. Odustajanje od mjera ekonomske politike može povećati vjerojatnost za probleme u financijskom sektoru, dok s druge strane, ako mjere ostanu, inflacija će dulje biti iznad ciljane razine. Viša inflacija tražit će još snažnije mjere, koje bi mogle imati negativan utjecaj na ekonomski rast. Uz sve to, nedostatak radne snage, ponovni rast cijena energenata ili fragmentacija rizika može dovesti do više inflacije i pada ekonomske aktivnosti.
Kako bi se smanjila tinjajuća inflacija i istovremeno izbjegao financijski stres i recesija, makroekonomske, financijske i strukturne politike moraju usklađeno djelovati. Europodručje očekuje daljnji rast referentnih kamatnih stopa, dok bi središnje banke u ostalim europskim ekonomijama trebale biti spremne za dodatno pooštravanje monetarne politike, i to posebno tamo gdje su realne kamatne stope niske, a temeljna inflacija visoka i gdje postoji pritisak na tržište rada.
Održavanje financijske stabilnosti u bankarskim i nebankarskim financijskim institucijama zahtijevat će analize i planiranje za nove nepredviđene situacije te brze korektivne mjere. U Europskoj uniji stabilnost bi se mogla ojačati proširenjem sustava za sanaciju banaka te lakšom dostupnosti sredstava jedinstvenog sanacijskog fonda i dogovorom o paneuropskom osiguranju depozita. Makrobonitetne politike trebale bi ići u smjeru očuvanja postojeće razine rezervi i kapitala odnosno njezina povećanja prema potrebi.
Fiskalna konsolidacija trebala bi biti ambiciozna uzimajući u obzir razvoj situacije u energetskom sektoru, koji je trenutno ključan u suzbijanju inflacije. Sigurno je kako bi stroža fiskalna politika podržala monetarnu politiku u borbi protiv inflacije jer bi time pomogla centralnim bankama u ostvarenju svog cilja da mogu zaustaviti povećanje kamatnih stopa. To bi imalo pozitivan utjecaj na troškove servisiranja javnog duga i financijsku stabilnost. Međutim, potrebno je imati na umu kako su ciljane mjere fiskalne politike omogućile prevladavanje teških kriza s kojima smo suočeni posljednje tri godine. Stoga je pogled ekonomskih subjekata primarno još uvijek okrenut prema mjerama fiskalne politike koje im pomažu u prevladavanju posljedica krize.
Nastavak napretka u provedbi planova oporavka i otpornosti te razvoj tržišta kapitala omogućit će potrebna dodatna ulaganja za povećanje proizvodnih kapaciteta pogođenih krizom, zatim postizanje klimatskih ciljeva Europske unije i poboljšanje energetske učinkovitosti.
Niži transakcijski troškovi i uklanjanje tečajnog rizika imaju niz pozitivnih efekata kao što su veće investicije, jačanje konkurencije i jeftinije financiranje, što su neki od glavnih pozitivnih učinaka uvođenja eura na tržište kapitala. Kada se usporede zemlje europodručja i one izvan njega, tada su očite razlike i koristi od sudjelovanja u europodručju kroz niže troškove zaduživanja zemlje.
Financijski sektor, a posebno tržište kapitala, trenutno se suočava s nizom izazova. Prvenstveno su tu ekonomske neizvjesnosti povezane s inflatornim pritiscima, geopolitičke napetosti, zabrinutost oko održivosti duga kako u privatnom tako i u javnom sektoru te izrazita volatilnost financijskog tržišta. Usklađivanje mjera ekonomske politike s potrebama ekonomskih subjekata te održavanje gospodarskog rasta i upravljanje inflatornim pritiscima ostaju ključni izazov. Posao regulatora nije samo osigurati zakonitost rada u financijskom sektoru i tržištu kapitala, nego i održavati financijsku stabilnost. To uključuje aktivnu makrobonitetnu i mikrobonitetnu regulaciju koja je u skladu s pristupom temeljenim na riziku. Usklađenost fiskalne i monetarne politike sigurno će doprinijeti bržem razvoju tržišta kapitala, a rezultati se vide već u razdoblju od prvih šest mjeseci ove godine, u kojem je burzovni indeks porastao preko 17 posto.