Povremeni prijevoznici masovno otpuštaju radnike: Više od 180 vozača autobusa bez posla

Povremeni prijevoznici počeli su masovno otpuštati zaposlenike, potvrdila je udruga Glas poduzetnika, podsjetivši uz to na niz neuspješnih sastanaka pa i prosvjeda da se riješe problemi tog biznisa vezanog uz turizam, a nastalih uslijed koronakrize.

Pozivi nekima od njih, od Dalmacije, preko Istre, do Varaždina, potvrdili su da vlasnici i direktori, suočeni s dramatičnim padom prihoda i velikim financijskim obvezama po ugovorima za leasing autobusa, upravo pišu ili najavljuju poslovno uvjetovane otkaze, a vozači se prijavljuju na HZZ ili već pakiraju kofere za vožnju šlepera u inozemstvu.

Vladine mjere U rovinjskom Črnja Toursu imali su 131 zaposlenika prije izbijanja epidemije korone, a u petak su počeli dijeliti 70-ak otkaza jer, kako nam kažu u upravi, ne mogu ih zadržati bez državne potpore za plaće od 4000 kuna zato što od 19. ožujka nisu uprihodili niti kune. Dio radnika je već ranije otišao trbuhom za kruhom. “Lani u ovo vrijeme smo ih jedva nalazili, čak 30 ih je bilo iz inozemstva, iz BiH i Srbije, ali sada radnike ne možemo više zadržati. Nadali smo se da će Vladine mjere biti produljene još tri mjeseca, ali nisu. Podnijeli smo zahtjev za lipanj, no niti za to zasad nismo dobili odgovor”, kažu u Črnja Toursu koji se bavi i linijskim i turističkim prijevozom. Obveze prema leasing kući, za vrijeme ugovorenog moratorija, podmiruju iz kredita koji su digli kod svoje poslovne banke, a za HAMAG-ov kredit za likvidnost su se prijavili i čekaju odgovor. Neke su pak autobuse vratili leasing kućama.

Flixbus “Tražili smo rješenje, pregovarali, išli smo i na prosvjed u Zagreb, ali ništa nismo postigli i sada je to gotovo, nemam o tome više komentara”, kaže nam dešperatno direktorica solinske tvrtke Delminium travel Ivona Jukić. Podijelili su 13 otkaza, a tri njihova autobusa sada voze za Flixbus. Budući da su registrirani i kao putnička agencija, tome se posvetila. No, turizam ide slabo, ekskurzije i kongresi se otkazuju, a ona priprema dolazak turista zrakoplovom iz Skandinavije, no nikako ne uspijeva dobiti odgovor na pitanje tko će morati podmiriti troškove karantene ako se netko od njih zarazi.

Vinko Darojković, direktor prijevozničke tvrtke Darojković iz Brckovljana, kaže da mu je promet pao 98 posto, a sa 38 zaposlenih je s 1. srpnjem ostao na njih 14 i, kaže, “nećemo stati na tome”. Lani u svibnju je imao, ilustrira nam, promet od 3,9 milijuna kuna, a u ovome svibnju oko 90 tisuća kuna jer rade za MORH i škole. “Nećemo propasti, ostat ćemo raditi s 10-ak autobusa, ali lani smo ih imali 28. Odjavili smo ih i sada stoje na parkingu, a tržišna cijena im pada. Ne znam što ćemo s plaćanjem leasinga jer leasing kuće nam i za vrijeme moratorija naplaćuju visoke kamate”, kaže Darojković te dodaje da je trenutačno dužan oko 600 tisuća kuna. Očekivali su pomoć države, ali ništa se nije dogodilo. Otpustili su prometnike, vozače, mehaničare, perače... Na naše pitanje što će biti s tim ljudima, kaže: “Vozači su traženo zanimanje, neki će u Njemačku ili Austriju voziti kamione. Ostali plaču skupa s nama i idu na burzu rada”, odgovara. Tražio je kredit za likvidnost i još uvijek ga čeka.

Kolaps Vincek iz Jelkovca sada ima 270 zaposlenika, a još početkom epidemije otpustili su 70-ak radnika. Trenutno ne otpuštaju, kaže nam direktor Krešimir Čumbrek, u lipnju su imali prihod od oko tri milijuna kuna (voze na nekim međunarodnim linijama te radnike HŽ-a i školarce), ali lanjskog lipnja prihod je bio 11 milijuna kuna i bez državne potpore bit će im teško. “U srpnju će biti kolaps, svi će ići u smjeru otpuštanja, pogotovo mali povremeni prijevoznici s nekoliko autobusa. Ne mogu vjerovati da se država tako prema nama ponijela”, kaže on jer potpora za skraćeno radno vrijeme od 2000 kuna po radniku neće biti dovoljna. I oni su s dijelom autobusa postali kooperanti Flixbusa.

Jedan od manjih prijevoznika, Tomislav Kovač iz Kaštela, kaže nam da je otpustio dvoje radnika. Sada je samo on vozač u svojoj tvrtki For Travel, ali nema baš posla: od 8. ožujka je imao jednu vožnju, koju je naplatio 7000 kuna s PDV-om. Lani je mjesečno imao prihod u sezoni do 180 tisuća kuna. Kako stoji s leasingom? “Imam dva autobusa na leasing, ali ništa ne plaćam. Nemam otkud”, odgovara. Zadnju ratu platio je u travnju. Krenu li zapljene, imovina mu ide na bubanj jer je njome jamčio; autobusi se teško mogu prodati po cijeni koju leasing kuće traže. Nada se kreditu HAMAG-a, nekoj bespovratnoj pomoći iz EU, zapravo čudu.