Postoji li perfidna urota establišmenta protiv etične banke ili HNB samo radi svoj posao?

Je li osnivanje etične banke najpozitivnija inicijativa za hrvatsko gospodarstvo u njegovoj povijesti, kako tvrde neki od pobornika, ili tek lijepa maštarija koja se nikad neće ostvariti? Može li ta banka uopće i biti osnovana s obzirom na formalne, zakonske preduvjete? Postoji li možda neka vrsta perfidne urote establišmenta i poslovnih banaka protiv institucije koja proglašava da želi “poticati društvenu inkluziju, održivi razvoj, razvoj društvene ekonomije i društvenog poduzetništva i podizati svijest o ulozi novca i propasti ekonomije koja se temelji isključivo na kratkoročnim profitima”?

Ovaj opis funkcije etične banke preuzet je iz rješenja i detaljnog obrazloženja Hrvatske narodne banke (radi se o čak 15 stranica teksta) kojim je Zadruzi za etično financiranje prošle godine odbijeno odobrenje za rad kreditne institucije pod nazivom Ebanka, a gornja nam se pitanja jednostavno nameću nakon što je prošloga tjedna ta zadruga najavila da priprema novi zahtjev HNB-u.

Bit će to, poručuje upravitelj ZEF-a Goran Jeras, njihov već treći pokušaj osnivanja etične banke u Hrvatskoj, ako zadrugari na skupštini u svibnju to odobre. Kao drugi pokušaj računaju to što su imali namjeru sudjelovati u dokapitalizaciji Tesla štedne banke i pretvoriti je potom u Ebanku, ali je ona u međuvremenu, u veljači ove godine, završila u stečaju.

Zadruga za etično financiranje nastala je 2014. godine s osnovnim ciljem osnivanja prve etične banke u Hrvatskoj, a svojim članovima omogućuje umrežavanje, savjetovanje, suradnju i edukaciju s ciljem stvaranja “dobre ekonomije”. Zaista, “dobra ekonomija” zvuči dobro. No slušajući predstavnike ZEF-a kako argumentiraju novi zahtjev prema HNB-u i planove, teško se oteti dojmu da će i ovaj pokušaj propasti (iako oni tvrde da su u posljednjih godinu dana ojačali i kadrovski i financijski).

Stvarno se susreću s mnogo skepse u institucijama, ali bojazan da neće uspjeti nije zato što bi postojala urota protiv njih ili njihova koncepta, nego zato što je za osnivanje banke u EU predviđena zahtjevna i skupa procedura - bez obzira na to da li se banka opisuje etičnom ili komercijalnom - pa joj razbarušena zadruga s 1400 članova s jednakim pravom glasa i drukčijim pogledom na ulogu novca teško može udovoljiti. Kritičari iz financijske zajednice im svisoka poručuju kako je preduvjet da bi poslovali “etično” (onako kako su to oni zamislili i predstavili javnosti) da, prije svega, poštuju zakone. U red banaka, dodaju, ne može se na silu ni prečacem te opravdanim drže strogoću koju prema ZEF-u pokazuje regulator.

Iz ZEF-a pak šalju poruke kako će pojačati informiranje javnosti o svojim postupcima i transparentnost, što bi se moglo shvatiti i kao jačanje javnog pritiska na HNB. Oni će reći kako samo pokušavaju razbiti strahove i nerazumijevanje okoline. Optimistično najavljuju da će ovaj put ispuniti sve nužne kriterije, tvrde da imaju i potreban inicijalni kapital (minimum je 40 milijuna kuna) jer su ga od članova prikupili za pokušaj preuzimanja Tesla štedne banke. Nužna je samo, kažu, odluka skupštine Zadruge da se taj novac preusmjeri. Izmijenili su i neke sporne odredbe vezane uz obvezu isplate članova koji se žele ispisati iz zadruge te smatraju kako su time uklonili opasnost od destabilizacije banke, a pronašli su i nove kadrove, buduće članove nadzornog odbora koji imaju iskustvo s operativnim poslovanjem etičnih banaka u Europi…

Zamisao je da etična banka bude razvojna, financijska poluga za omogućavanje realizacije projekata i životnih potreba članova ZEF-a koji su financijski, društveno i okolišno održivi, kao i da je u 100-postotnom vlasništvu Zadruge, odnosno njezinih članova. Nadalje, svi klijenti ujedno su i članovi Zadruge, a osnovni zadružni ulog iznosi 2500 kuna.

Pitamo se zašto razvojne ciljeve ne bismo mogli ostvarivati i bez osnivanja banke? Kao fond ili investicijska kompanija (tako su to, recimo, riješili Slovenci, osnovavši Sklad 05)? Ili kao, primjerice, kreditna unija, što je predviđeno u domaćem zakonodavstvu i ima ih trenutačno 20? Lakše ih je osnovati, u pitanju je legalan i jasan model, a također bi mogli povlačiti novac koji je za projekte raspoloživ u EU i sada je neiskorišten, kroz Europski socijalni fond ili pak Europski investicijski fond. To se čini kao legitimna alternativa.

Postoji, međutim, i jedna bitna razlika: samo kada vam HNB dade zeleno svjetlo za banku, depoziti su osigurani od strane države do određenog iznosa. Odobrenje za osnivanjem banke znači, zapravo, dobivanje javnog jamstva. To pak regulator ne može odobriti baš olako, posebno imajući u vidu loša iskustva s kraja 90-ih godina, kada je postojala opasna praksa u nekim malim bankama da se za dobivanje kredita moralo kupiti dionice banke. Formalnim rječnikom, najčešći uzroci propasti tih banaka bili su prekomjerna izloženost povezanim osobama, što znači da su vlasnici koristili banku za prekomjerno financiranje vlastitih poduzeća i projekata, uz činjenicu da su općenito imale nedovoljnu razinu vlastitog kapitala, a uprave dvojbena znanja o poslu kojim se bave.

Evo samo jedne rečenice iz lanjskog priopćenja HNB-a o zahtjevu ZEF-a (pod naslovom “Banka bez kapitala ne može dobiti odobrenje za rad”), iz koje se vidi da nisu “prošli” ni po jednom kriteriju: “Nisu ispunili ni uvjete za izdavanje odobrenja za rad banke, niti uvjete za izdavanje suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji, a kandidati za članove uprave i nadzornog odbora uvjete za izdavanje suglasnosti HNB-a za obavljanje tih funkcija.”

Ma što tko mislio o bankama, one jesu i moraju biti jako ozbiljne institucije. S druge strane, inicijatori etične banke, među kojima je i 450 tvrtki i drugih pravnih osoba, žele eksperimentirati, uvesti novi model, mijenjati ekonomiju. Poručuju kako je u hrvatskom kreditnom sustavu 300 milijardi kuna, od čega samo manji dio ide za kreditiranje gospodarstva. Žele građane osvijestiti o tome “gdje drže depozite i o učincima tih institucija jer oni ne razumiju da svojim depozitima u bankama koje mahom financiraju potrošnju sami sebe dodatno zadužuju”. Na kraju, pozivaju ih da svoje depozite presele u etičnu banku koja će biti “u vlasništvu građana i davati dodatnu vrijednost na dobrobit svih građana”.

Čini li vam se da su članovi Zadruge za etično financiranje izabrali najpogodniju instituciju preko koje će pokrenuti promjenu koju žele?