Po životnom standardu izjednačili smo se s Mađarskom, od Hrvatske su sada siromašnije 4 zemlje Europske unije...

Hrvatska se lani pomaknula za još jedan korak prema prosječnom životnom standardu Europske unije: BDP po stanovniku izražen paritetom kupovne moći (PKM) dosegao je razinu od 76 posto, dok je godinu ranije iznosio 73 posto. Tako pokazuje brza procjena Eurostata prema kojoj deset zemalja ima viši BDP od prosjeka EU, a 17 ih je ispod prosjeka.

Posljednjih godina Hrvatska je osjetno popravila svoju poziciju, imajući u vidu da je u 2021. godini bila na razini od 70 posto prosjeka EU, a godinu ranije zaostajenje je bilo čak na 65 posto. Ne tako davno slabije razvijena od Hrvatske bila je samo Bugarska, a lani je dijelila 23. mjesto sa susjednom Mađarskom koja protekle tri godine ekonomski stagnirala. Niži životni standard od Hrvaske imaju četiri zemlje: Slovačka (73 posto), Latvija (71 posto), Grčka (67 posto) i Bugarska (64 posto).

BDP po stanovniku u EU lani se kretao od 36 posto ispod prosjeka u Bugarskoj do 140 posto iznad prosjeka u Luksemburgu koji bitno odskače dijelom zbog toga što u zemlji radi veliki broj nerezidenata i doprinose ukupnom BDP-u.

Pandemija, a potom inflacija i rast troškova značajno su urušili životni standard u mnogim zemljama. U Estoniji, primjerice, BDP po stanovniku je smanjen s 86 posto prosjeka u 2021. na 81 posto lani, dok je istodobno u Njemačkoj pao sa 119 na 115 posto. U Italiji, pak, BDP se zadržao na tri posto ispod prosjeka EU, a u Austriji se drži na 23 posto iznad tog prosjeka.

dfh dfhhfd

Imajući u vidu da je prije tri godine predstavljena Nacionalna razvojna strategija Hrvatske do 2030. za cilj postavila podizanja BDP-a na razinu od 75 posto prosjeka EU-a, za to je očito trebalo znatno kraće, svega tri godine. Postupnom usponu na ljestvici razvijenosti svakako je pridonio i popis stanovništva prema kojem u zemlji živi oko 160.000 ljudi manje nego što je donedavno pokazivala službena statistika, ali glavni razlog tome ipak je brži oporavak ekonomije u odnosnu na druge zemlje EU.

U odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, pokazala je usporedna analiza, hrvatski BDP povećan je oko gotovo 13 posto, tri puta brže od prosjeka EU. Glavni poricaji rastu dolazili su od turizma, osobne potrošnje i investicija, potpomognutih fondovima EU. Do prošle godine dobre brojke bilježio je i izvoz robe, ali je podbacio uslijed teškoća s kojima se suočavaju hrvatski vodeći vanjskotrgovinski partneri.

Kako se i u ovoj godini očekuje da će Hrvatska imati jednu od najviših stopa rata u EU, oko tri posto BDP-a, izgledno je da će se nastaviti i postupno dostizanja prosječnog životnog standarda u EU. U idućih nekoliko godina ekonomisti procjenjuju da bi mogao biti oko 80 posto, što bi trebalo predstavljati i svojevrsnu prekretnicu po pitanju migracija.

Istraživanja temeljena na iskustvu drugih zemalja pokazuju da jednom kada BDP-a po stanovniku pređe razinu od 75-80 posto prosjeka EU-a, iseljavanje stanovništva počinje stagnirati, a zemlja postaje atraktivna za useljavanje. Pojačani interes stranih radnika za Hrvatsku to i potvrđuje, a ostaje ključno pitanje kada će se početi vraćati ljudi koji su zemlju napustili u proteklom desetljeću, u potrazi za boljim životom.

To je ambicija svih političara, vladajućih i oporbenih, ali, kako se čini, pritom smeću s uma činjenicu da poticaj iseljavanju nije bio samo životni standard i nemogućnost pronalaska posla, već i nezadovoljstvo općim stanjem u društvu te (ne)povjerenje u državne institucije.

Pored toga, kao što to pokazuje iskustvo Poljske, od velike važnosti za povratak iseljenika mogu biti društveno-ekonomske okolnosti u zemljama u kojima su našli utočište. Masovniji povratak Poljska zabilježen je nakon Brexita jer je ostanak u Velikoj Britaniji, u koju je otišao najveći broj njih od sredine 2000-ih, postao kompliciran. Brojne ankete su potvrdile da to možda i nije bio presudan razlog za donošenje odluke o povratku, ali svakako jest važan poticaj onima koju su ionako o tome razmišljali.

Dodatni razlog za povratak kući došao je s pandemijom, ali preduvjet za taj trend ipak je stanje poljske ekonomije i rastući životni standard, veće plaće i mogućnost zapošljavanja. Moguće je da trenutačne teškoće s kojima se suočava Njemačka potaknu i neke od iseljenih Hrvata da razmotre što se nudi u zemlji.