Osnivač Facebooka, danas je najopasniji čovjek na svijetu

Zadnji put kada je neko saslušanje pred odborom američkog Kongresa tako brzo obišlo svjetske medije Bill Clinton, tada predsjednik SAD-a, poručio je Kongresu i američkoj javnosti da on “ne poznaje tu ženu”. Govorio je o Monici Lewinsky. Ovaj put problem je ozbiljniji od neobaveznog seksa i preljubničke laži najmoćnijeg svjetskog dužnosnika. Kada je Facebookov osnivač i šef Mark Zuckerberg američkom predsjedniku Donaldu Trumpu nedavno obećao da Facebook neće intervenirati u sadržaj plaćenih poruka koje objavljuju političari, te da neće provjeravati njihovu istinitost, iskoračio je u područje duboko izvan granica Amerike.

Ovo je odlomak razgovora koji se strelovito proširio svjetskim medijima: “Vidite li potencijalni problem u izostavljanju provjere činjenica u političkim oglasima”, pitala je Zuckerberga kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez. “Kongresnice, smatram da je lagati loše. Smatram da je loše ako plasirate oglas koji sadrži laž. To, međutim, ne znači da bi ispravna odluka bila spriječiti da ljudi vide kako lažete”, odgovorio je Zuckerberg. “Znači li to da ne kanite s Facebooka uklanjati laži”, pitala je Ocasio-Cortez. “Kongresnice, u većini slučajeva, u demokraciji ljudi trebaju moći vidjeti sami što političari, za koje oni kane ili ne kane glasati, govore i prema tome ocijeniti njihov karakter”, rekao je Zuckerberg kojega je tim odvjetnika odlično pripremio za obilaženje izravnih odgovora. Ipak, na izravno pitanje može li Ocasio-Cortez na Facebooku objaviti namjerno lažnu i politički manipulativnu vijest da su republikanci podržali jednu od temeljnih teza politike koju zastupaju demokratski socijalisti Bernieja Sandersa, Zuckerberg je odgovorio s jednostavnim “da”.

Princip demokracije

Nekoliko dana ranije s govornice Sveučilišta u Georgetownu poručio je da ne smatra kako je ispravno da privatna tehnološka kompanija u demokraciji cenzurira političare ili vijesti. “Vjerujem u princip demokracije koji ljudima ostavlja mogućnost da odluče što je uvjerljivo i kome mogu vjerovati”, rekao je. Je li, međutim, Facebook tehnološka kompanija?

Nedugo nakon dogovora s Trumpom, nešto prije saslušanja u Kongresu, Facebook je objavio poluminutni plaćeni video koji optužuje jednog od mogućih protukandidata na predsjedničkim izborima 2020., Obamina potpredsjednika Joea Bidena, za korupciju u Ukrajini. Sadržaj je, pokazala je kasnije provjera, bio lažan, pripremio ga je stožer Trumpove kampanje. Oglas se zavrtio na društvenim mrežama, preuzele su ga i neke televizijske mreže, odbili su ga veliki igrači poput CNN-a i NBC-ja s porukom “da ne odgovara standardima emitiranja”. Facebook je odbio Bidenov zahtjev za uklanjanje oglasa.

“Čak i da smo odlučili zabraniti političko oglašavanje, ostaje nejasno gdje bismo povukli granicu”, objasnio je Zuckerberg. Mnogo je oglasa o mnogim stvarima koje se ne odnose samo na izbore. Trebamo li zabraniti oglase o programima zdravstvene zaštite ili jačanju ženskih prava? Facebook, naravno, odavno nije tehnološka kompanija. Facebook je najveći medijsko-oglašivački konglomerat u povijesti globalnih medija. S više od dvije milijarde dnevnih korisnika i aplikacijama poput Instagrama i WhatsAppa u vlasničkom portfelju, utjecaj najveće društvene mreže na kreiranje svjetskih politika (ali i na upravljanje ponašanjem glasača, kao i kupaca korporativnih proizvoda) nadmašuje utjecaj bilo kojeg lokalnog medija. wBez Facebookove suradnje s Cambridge Analyticom vjerojatno ne bi bilo Brexita, Donald Trump danas vjerojatno ne bi bio predsjednik SAD-a, a bez samog Facebooka Živi zid se u Hrvatskoj nikad od pokreta za zaštitu ovršene imovine ne bi pretvorio u stranku, Ivan Pernar vjerojatno ne bi ušao u politiku, a sljedba Mislava Kolakušića ne bi imala platformu za besplatno guranje njegove političke platforme koja ga je dosad dovela do Bruxellesa, gdje s predsjednikom u međuvremenu već raspadnutog Živog zida sjedi u Europskom parlamentu.

Googleov poslovni model

Facebook, međutim, iako danas zajedno sa svojim osnivačem nosi auru najvećeg krivca, nije izmislio taj poslovni model. To je napravio Google, čiji su osnivači Larry Page i Sergey Brin još 1998., u svojem istraživačkom radu objavljenom na Stanfordu, opisali metodologiju, ali i potencijalne zamke kapitalističkog modela temeljenog na prikupljanju i trgovini velikih baza podataka o klijentima. Objasnili su kako se temeljem analiza upita na internetskoj tražilici može odrediti obrazac ponašanja klijenata i da se to može prodavati oglašivačima. Tada su to, doduše, ocijenili kao “prokletstvo” koje treba izbjeći (Google, kao i Facebook u svojim prvim danima, tada još nije puštao oglašivače na svoju stranicu). Ipak, napisali su kako se može očekivati da će kompanije koje su vlasnici internetskih tražilica u skoroj budućnosti biti povezane s oglašivačima i sugerirali da će vjerojatno biti sklonije njima nego vlastitim primarnim klijentima, koji Google koriste kao polaznu stranicu interneta. Ukratko, opisali su model na kojem su se kasnije obogatili prvo Google, a brzo nakon toga i Facebook, kamo je Googleov model donijela Sheryl Sandberg, danas glavna operativka u Facebookovoj upravi, odakle je stigla iz Googlea gdje je upravljala modelima prodaje. Ne posve nevažno, Sanders je u Google stigla nakon kratkog boravka u visokoj politici, bila je šefica kabineta Clintonova ministra financija Lawrencea Summersa. Njoj je taj poslovni model donio bogatstvo od 1,7 milijardi dolara (procjena Forbesa za listopad 2019.).

Sada smo već na mračnoj strani biznisa. Istraživanje koje su proveli Samantha Bradshaw i Philip Howard, autorski dvojac s Oxforda (Troops, Trolls and Troublemakers: A Global Inventory of Organized Social Media Manipulation) pokazalo je da politička zloporaba društvenih mreža postoji gotovo od dana njihova osnivanja (Facebook je registriran 2004., Twitter 2006., a danas također Facebookov Instagram 2010.), s time da su organizirane manipulacije društvenim medijima krenule 2010. godine, otprilike kada se Facebook povezao s oglašivačima. Do 2017. godine, pišu Bradshaw i Howard, rad organizacija čiji je biznis manipuliranje sugestivnim sadržajima na društvenim mrežama registriran je u 28 zemalja. Svaki autoritarni režim želio je imati vlastitu kampanju na stranicama društvenih medija, usmjerenu prema domaćem stanovništvu. Za razliku od “autoritaraca”, gotovo sve demokratske države u početku su koristile društvene mreže primarno za komunikaciju s inozemnim kontaktima, ali sve češće su i političari u tim državama društvene mreže koristili za pridobivanje birača.

Unosni ugovori s državom

Kako se to pokazalo učinkovitim, politička manipulacija sadržajem na društvenim mrežama postala je uobičajena i u demokratskim, najrazvijenijim državama koje su sofisticiranim metodama utjecaja brzo nadmašile političare autoritarnih zemalja, kojima takva vrsta manipulacije zapravo ne treba (i Facebook i Google i Kini su dostupni ograničeno i prekrojeni su). Tijekom vremena u subverzivne akcije na mrežama uključili su se i vojni i obavještajni aparati država, a strateške komunikacijske tvrtke i korporacije koje upravljaju društvenim mrežama sklopile su unosne ugovore s državnim vlastima, ali i s političkim kampanjama pojedinih političara.

To je bio odličan biznis, dok nije eksplodirao skandal s Cambridge Analyticom, kada se pokazalo da je internetska analitička kuća u bliskoj suradnji s Facebookom servisirala kampanju za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU obrađujući podatke internetskih korisnika, prije svega Facebookovih, kako bi omogućila personaliziranu kampanju usmjerenu prema neodlučnim glasačima iz zabačenih krajeva. Identična akcija odigrala se gotovo simultano i s druge strane oceana, gdje je Cambridge Analytica, čiji je potpredsjednik tada bio Steve Bannon, Trumpov prvi i najvažniji savjetnik u predsjedničkoj kampanji, odradila posao eliminacije Trumpovih protivnika.

Facebook je to na kraju skupo stajalo. Osim što je u izvansudskoj nagodbi koja je sklopljena prošle srijede pristao na kaznu od 500.000 funti zbog ilegalne manipulacije podacima klijenata (kazna bi bila daleko viša da se slučaj s Cambridge Analyticom nije dogodio prije uvođenja europske Opće uredbe za zaštitu podataka, a rezervacije za sudske procese koji traju u SAD-u mjere se miljardama dolara), kompanija je pretrpjela velik reputacijski udarac koji je vjerojatno uništio njen dosad najambiciozniji projekt - uvođenje libre, Facebookove globalne internetske valute.

Promašeno svjedočenje

Upravo je pokušaj uvođenja libre potaknuo veliku raspravu u Kongresu o Facebooku i Zuckerbergu, koja je na kraju dovela i do Zuckerbergova spektakularno promašenog svjedočenja, čime je u fokus vraćena i rasprava o manipuliranju društvenim mrežama. Ma koliko se danas Zuckerberg trudio objasniti javnosti, političkim strukturama i financijskim institucijama da je libra “humanitarni projekt” koji će milijardi ljudi na svijetu koji danas nemaju pristup bankovnim računima otvoriti pristup lokalnim i međunarodnim platnim sustavima, sjena Cambridge Analytice, a onda i prokletstvo lažnih vijesti doslovno generiranih na “farmama” diljem svijeta (proizvodnja izmišljenih sadržaja za Bannona i Trumpa u fokus javnosti izbacila je klinca iz Velesa u Makedoniji čija je tvrtka na svojem serveru držala stotinjak raznih domena s kojih je stizala podrška Trumpu) nije ostavila prostora povjerenju, nužnom za predvođenje financijske revolucije.

Facebook je zasad, nakon pritiska iz Washingtona, Frankfurta, gdje je sjedište Europske centralne banke, i Bruxellesa, obećao da neće lansirati libru dok ne dobije zeleno svjetlo i od europskih i od američkih regulatora (iako je Calibra, aplikacija za prodaju libre već aktivna u beta verziji), ali to nije zaustavilo sedam najvećih partnera na projektu, među kojima su i Visa, MasterCard, PayPal i eBay, kao i većina vodećih banaka, da do daljnjega, a možda i zauvijek, uskrate podršku projektu. Na ključno pitanje nisu dobili odgovor: tko će, prema modelu koji je Zuckerberg predstavio Kongresu, po kojemu bi libra u dogovoru s Fedom imala čvrste temelje u dolaru, imati uvid u transakcije Facebookovom globalnom valutom, a onda i u privatne račune onih koji se librom koriste? Fed? FBI? CIA? Vlasti država u kojima se libra koristi? Pravosudni sustavi i organi represije u svim navedenim državama? Ili svatko tko je spreman platiti cijenu da bi došao do već sada goleme baze privatnih podataka Facebookovih korisnika.

Još jedan, za domaću javnost ne nevažan detalj priče: to što je Facebook u UK kažnjen za manipulaciju podataka ne priječi mu da slične akcije ne zavrti u predizbornim kampanjama država koje nisu članice EU (gdje GDPR nije na snazi), ali ni da, Europskoj uniji prilagođenu, mekšu varijantu usluge ponudi europskim političarima za kampanje. Steve Bannon, čovjek iz pozadine prve Trumpove kampanje i Brexita, dosad je pomagao Orbanovom Fideszu u Mađarskoj, talijanskoj Sjevernoj ligi, njemačkom ultradesnom AfD-u, austrijskim slobodnjacima, francuskoj Nacionalnoj fronti... redom strankama čiji je cilj razbijanje EU. Njegovi navodni kontakti s više hrvatskih ultradesnih udruga i stranaka, ali i s nekim dužnosnicima u vlasti, spominjani su u više navrata. Nisu potvrđeni, ali izborna sezona upravo počinje.