Đuro Lubura je sudski vještak za telekomunikacije, jedini vještak za tehniku i metodologiju prisluškivanja, te jedini stalni sudski vještak za tržišno natjecanje u telekomunikacijama. Godinama je javno aktivan u borbi za prava korisnika telekom usluga i za razvoj tržišnog natjecanja, a za Jutarnji govori o trenutnom stanju u tom sektoru, te nadolazećim zakonskim promjenama.
Član ste radne skupine za izradu novog Zakon o elektroničkim komunikacijama. Radi se o jednom od najiščekivanijih zakona, koji su problemi koje on mora adresirati i koja će rješenja ponuditi?
- Ja sam samo jedan od članova radne skupine za izradu Zakona i mogu govoriti u svoje ime, kao stručnjak, a što će biti u Zakonu, odlučit će Vlada i Sabor. Članovi radne skupine su i predstavnici triju najvećih operatora i sektorskog regulatora Hakoma, a cijeli postupak izrade nacrta prijedloga Zakona vodi Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Ako se prihvate stavovi radne skupine, olakšat će se razvoj novih telekomunikacijskih mreža i usluga jer bi trebao smanjiti prepreke za investicije tako da se smanje i ujednače naknade koje se naplaćuju za korištenje različitih vrsta zemljišta za gradnju telekomunikacijske infrastrukture te će se spriječiti pojedince da nametanjem nerealnih naknada koče razvoj. To je posebno značajno jer su sada naknade koje se za to plaćaju nekoliko puta više nego u drugim zemljama, što nas čini manje atraktivnim za ulaganja, a bez novih svjetlovodnih mreža nema ni brzog fiksnog pristupa internetu, pa ni razvoja 5G mobilnih mreža. Još se na stručnoj razini raspravlja i o nekim rješenjima koja se već godinama odgađaju i za koja osobno mislim da je vrijeme propisati ih, poput obvezne registracije prepaid telekom korisnika ili razmjene podataka o dužnicima.
U svjetlu svega što Zakon donosi, kakva su vaša predviđanja za daljni razvoj hrvatskog tržišta telekomunikacija?
- Danas imamo tri velika mobilna operatora, od kojih samo Hrvatski Telekom i A1 Hrvatska nude usluge i u fiksnoj i u mobilnoj mreži. Tako je razina tržišnog natjecanja u mobilnim uslugama po mojem mišljenju zadovoljavajuća, što je dovelo do razine usluga i cijena mobilnih komunikacija koje su prilično dobre, no u nepokretnim mrežama mnogo je prostora za napredak. Ako prijedlozi stručne radne skupine budu prihvaćeni, očekujem povećanje razine tržišnog natjecanja i više investicija u telekomunikacijsku infrastrukturu, što će dovesti do novih usluga i omogućiti razvoj brojnim novim industrijama koje se ne mogu razvijati bez modernih telekomunikacijskih mreža.
Što očekujete od najava Telemacha da kao treći mobilni operator želi ući i na tržište fiksnih telekomunikacija, jesu li te ambicije realne?
- Da, mislim da su prilično realne jer će, prema najavama iz resornog Ministarstva kulture i medija, Sabor uskoro donijeti novi Zakon o elektroničkim medijima i omogućiti Telemachu koji je dio United Grupe da uđe i na tržište fiksnih komunikacija i distribucije videosadržaja. Međutim, kako je United Grupa vrlo snažan igrač na tržištu videosadržaja, iznimno je važno istovremeno propisati i određena ograničenja i obveze nakladnicima kako bi se spriječili prelijevanje i zloupotreba tržišne snage. Ako se tako napravi, a vjerujem da hoće, to će donijeti novu dinamiku na tržištu fiksnih telekomunikacija i vrlo izglednu korist potrošačima; istodobno će postojećim telekom operatorima omogućiti stabilnost i predvidivost koju dosad u suradnji s određenim nakladnicima nisu imali.
Kad govorimo o mobilnim telekomunikacijama, ključni tržišni događaj su dodjele 5G radijskih frekvencija ove i iduće godine. Što je u tom kontekstu potrebno da 5G bude dostupan u što kraćem vremenu na što većem dijelu hrvatskog teritorija?
- Radijske frekvencije su ograničeni prirodni resurs bez kojeg nema bežične komunikacije, a mobilnim telekom operatorima ključne su za postizanje pokrivenosti signalom i kapacitet mreža. Upravo je u tijeku aukcija kojom se operatori nadmeću za stjecanje prava korištenja novih frekvencija, a to će omogućiti velike investicije i brz razvoj 5G mreža. Iduće godine počinje priprema za ponovnu dodjelu svih dosadašnjih frekvencija i to je velik događaj koji će značajno utjecati na sva tri mobilna operatora. Kako operatori imaju različitu količinu frekvencija u određenim područjima, ali i vrlo različit broj korisnika, ugrubo rečeno, dva su moguća pristupa budućoj dodjeli - jedan koji bi omogućio svima jednaku količinu frekvencija, a drugi koji bi po načelu zakonom propisane djelotvorne raspodjele i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra uvažio broj korisnika određenog operatora. Osim frekvencija, jako je važno da se propisi o gradnji pojednostavne. Hrvatska ima jako dobre i prilično stroge propise o zaštiti od elektromagnetskog zračenja, koji se doista i poštuju, no pojedini čelnici jedinica lokalne uprave i samouprave populistički i ne poštujući hrvatske zakone priječe gradnju i razvoj mreža. Tome svakako treba stati na kraj, edukacijom, ali i drugim mjerama ako treba.
Kako, općenito, ocjenjujete odnos države prema telekom industriji? Često se čuju razmišljanja da prenormiranost i administrativna sporost usporavaju investicije.
- U posljednje vrijeme država je pokazala da im je telekom industrija važna, primjerice smanjene su naknade za frekvencije, što je Hrvatsku podiglo na ljestvici zanimljivih za ulaganja u 5G mreže. No, i dalje postoji dosta prepreka posebice onih povezanih s gradnjom i korištenjem javnog zemljišta za gradnju telekomunikacijske infrastrukture.
Postoje li neki konkretni potezi koje bi država mogla povući da potakne jači razvoj u ovom sektoru?
- Jako važnim korakom smatram što je država u radnu skupinu za izradu zakona uključila industriju i struku, tu su svi imali priliku argumentirati svoje stavove i mislim da ćemo iznjedriti zaista kvalitetan nacrt prijedloga. Prvo što država može napraviti jest poslušati struku i u najvećoj mogućoj mjeri uvažiti prijedloge radne skupine.
Osim toga, jako je važno da se donese Zakon kojim bi se omogućila legalizacija infrastrukture i Ministarstvo graditeljstva već radi na njemu, što je ključno kako bi se za gradnju i rekonstrukciju infrastrukture mogli koristiti europski fondovi, pri čemu ne mislim samo za telekomunikacijsku, nego i sve druge vrste infrastrukture. Također, a to je toliko važno da opet moram spomenuti, na sve je načine potrebno onemogućiti da se pojedinim dokumentima prostornog uređenja protivno propisima ograničava razvoj infrastrukture.
Doslovno iz dana u dan svjedočimo porastu slučajeva kibernetičkog kriminala i kibernetičkog terorizma, koji su neodvojivo vezani uz telekomunikacijsku infrastrukturu. Kako ocjenjujete trenutne hrvatske sposobnosti da se odupre tim opasnostima?
- Da, kibernetička sigurnost sve je važnija tema, a poseban su problem državno sponzorirani kibernetički napadi, kojih je u svijetu sve više. Hrvatska nije izoliran otok, i naša državna tijela i kompanije često budu mete napada. Na sreću, u posljednje vrijeme u znatnoj smo mjeri napredovali u tom području. Naša Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) razvila je vlastiti Centar za kibernetičke tehnologije, čije sposobnosti pomažu u zaštiti gospodarstva i državnih interesa. To je posao koji zahtjeva stalna ulaganja u ljude i nove tehnologije, no ulaganje u takvu zaštitu je nemjerljivo jeftinije od štete koja može nastati ako zaštita nije dobra.
U kontekstu sigurnosti, mislim i da je važno donijeti jasnije i operativnije propise kojima bi se smanjio utjecaj stranih država iz zemalja izvan EU na naše gospodarstvo, kao i propise kojima bi se omogućilo ograničavanje korištenje telekomunikacijske opreme nepouzdanih proizvođača. Tu ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je slijediti propise i preporuke koje je donijela Europska unija.
Godinama ste javno angažirani na temama vezanim za telekomunikacijski sektor, napose u kontekstu zaštite potrošača, a sudjelovali ste i u izradi niza regulativnih akata. Koliko se danas u tom procesu čuje glas potrošača, odnosno korisnika i koliko ste vi kao njihov zastupnik u prilici utjecati na konačna zakonska rješenja?
- Već se neko vrijeme izravno ne bavim pravima potrošača, osim kad kao sudski vještak sudjelujem u takvim sporovima, ali kao stručnjak već dulji niz godina surađujem s većinom dionika na telekomunikacijskom tržištu i sudjelujem u oblikovanju propisa iz područja moje stručnosti i interesa, a prava potrošača uvijek su moj interes. Prava potrošača u telekom industriji znatno su viša i bolje regulirana nego što je to propisano općim propisima. Uvijek ima prostora za napredak, ali treba i pošteno priznati da su iz godine u godinu potrošači sve bolje zaštićeni.