Ključni pokretač sadašnje globalne inflacije i energent u središtu konfrontacije velikih sila koji sve više oblikuje geopolitiku je prirodni plin, a njegova cijena od početka prošle godine u Europi je narasla oko 700 posto, piše Bloomberg, i kontinent gura prema rubu recesije. U Aziji je skuplji tri puta nego prošle godine.
Ukrajinski rat i rusko smanjivanje isporuka plinovodima uvelike su pridonijeli takvom rastu cijene, kao i potakli EU da skuje plan koji bi je u fazama vodio neovisnosti od ruske opskrbe plinom. U međuvremenu je pak nastao svjetski stampedo u kojem se zemlje natječu da osiguraju uoči zime ukapljeni prirodni plin koji se doprema brodovima.
I Bloomberg navodi kako sada dodatno rastu strahovi jer bi se, nakon što 11. srpnja plinovod Sjeverni tok bude zatvoren zbog održavanja, moglo dogoditi da ga Moskva više i ne otvori.
Nekad je prirodni plin bio, kažu, "uspavana roba" kojom se trgovalo na fragmentiranim regionalnim tržištima, a sada je u procesu ubrzane globalizacije, pri čemu taj tempo nije dovoljan.
Prošle su godine, ilustracije radi, prirodni plin uvozile 44 zemlje, što znači da im se broj udvostručio u odnosu na situaciju prije deset godina, a Amerika je postala vodeći proizvođač i izvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG) uz rame Kataru.
Neki analitičari već ocjenjuju da trenutno svjedočimo reprizi 70-ih godina samo što u glavnoj ulozi nije nafta nego prirodni plin. Svijet danas gleda na njega kao što je nekad na naftu, a esencijalna uloga plina u modernim gospodarstvima i potreba da se osiguraju diverzificirani izvori postaju vrlo vidljivi, komentira jedan od analitičara iz američke kompanije koja prati energetsko tržište ClearView Energy Partners.
Globalna ulaganja u infrastrukturu potrebnu za izvoz, uvoz i transport LNG-a plinovodima postaju hit, a taj smjer su potvrdili i lideri okupljeni u G7. Također su i Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj, inače fokusirane na projekte obnovljivih izvora energije, signalizirale da su sada spremnije poduprijeti i projekte u plinskom sektoru.
No, kako ocjenjuje Bloomberg Intelligence, uz sve napore koji se sada poduzimaju u Europi da se opskrbi dovoljnom količinom plina, čini se da to neće biti dovoljno. Uvoz LNG-a bi do 2026. godine mogao zadovoljiti 40 posto europskih potreba, što je dvostruko u odnosu na lanjske brojke, ali je daleko od količina koje inače isporučuje Rusija, što izaziva strah od krize u gospodarstvima. S druge strane, za neke zemlje u razvoju, koje se moraju natjecati s bogatima poput Njemačke u aukcijama za LNG isporuke, posljedice su već velike i teške.
U Americi je prirodni plin sada jeftiniji nego u ostatku razvijenog svijeta, ali tamošnji proizvođači upozoravaju da će povećanje isporuka u inozemstvo donijeti veće troškove kod kuće.
Što se Njemačke tiče, Bloomberg pobraja kako je vlada prošlog tjedna objavila da je u razgovorima za spašavanje energetske kompanije Uniper SE iz Dusseldorfa koja dnevno gubi oko 30 milijuna eura zbog nadomještanja ruskog plina količinama koje kupuje na burzama gdje su cijene podivljale. Kompanije poput BASF-a najavljuju da će možda smanjivati proizvodnju, a Deutsche Bank upozorava na rizike od skore recesije u Njemačkoj zbog racioniranja energenata, a ukazuje se i na snažan rast cijena u Italiji i Francuskoj, dok je Morgan Stanley predvidio pad u eurozoni do kraja godine.