Nakon posljednjih turbulencija, čini se da se situacija u Varteksu barem nakratko stabilizirala. Radnici su prekinuli štrajk, proizvodnja se nastavlja. Tekstilna kompanija iz Varaždina nastavlja s radom.
Sindikat Varteksa je prije deset dana prekinuo štrajk nakon što je zajamčena isplata neisplaćenih plaća svim radnicima iz fonda Agencije za osiguranje radničkih tražbina. Navodno je na donošenje te odluke Sindikata Varteksa pozitivno djelovalo i postavljanje nove uprave Varteksa te dogovor s Upravom i dioničarima oko plana daljnjih aktivnosti Društva.
U javnosti je ipak ostao dojam da svjedočimo o još jednom u nizu pokušaja spašavanja ove nekoć moćne kompanije.
Svoj obol tom dojmu dao je i Nenad Bakić, koji je jučer objavio poduži status na svojoj Facebook stranici. Bakić je dugo u javnosti percipiran kao poduzetnik koji svojim iznimnim angažmanom i velikom količinom energije uspijeva u nakani da Varteks vrati na puteve stare slave. Uspio je čak i u tome da odlazak u kupovinu novih odijela u Varteks postane pitanje prestiža.
No, 16. svibnja ove godine Zagrebačka je burza tek šturo izvijestila kako Nenad Bakić, donedavno jedan od većih dioničara te tekstilne kompanije, pao ispod praga od 5 posto glasačkih prava u tvrtki. Kako se može iščitati iz te obavijesti, Bakić je u ponedjeljak 8. svibnja potpisao ugovor o prijenosu dionica s Antonijom Popićem i tako mu izvan burze prodao 536.286 dionica Varteksa koje predstavljaju 10,67 posto glasačkih prava. Antonio Popić prije toga nije imao nijednu dionicu te tekstilne kompanije. Nakon ove transakcije raspolaže sa 190.992 dionice Varteksa, što je 3,8 posto glasačkih prava.
Već se neko vrijeme iz Bakićevih Facebook objava dalo iščitati da entuzijazam oko angažmana u Varteksu jenjava, no jučerašnja objava daje makar dio odgovora na pitanje zašto je tome tako.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"Ono što iza mog, nažalost, neuspješnog pokušaja spašavanja Varteksa, u kojem smo bili tako blizu da napravimo do sada neviđen uspjeh u Hrvatskoj, ostaje je snažna poruka investitorima i svima koji nešto pokušavaju stvarati u ovoj zemlji da se klone takvih pokušaja, žive od rente i cinično gledaju kamo ide ova zemlja
Za početak, da biste bolje razumjeli što je Varteks rasprčkao i zašto je bio žrtva svojih nekretnina, pogledajte u prvom komentaru popis 200, velikim dijelom prvoklasnih, nekretnina diljem bivše države - mnoge robne kuće u središtima gradova.
Kad sam dokapitalizirao Varteks (unio svježi novac, vjerujem prvi nakon osnutka prije 100 godina!), ostali su samo ostaci ostataka, banke su upravo nedavno ‘poklopile‘ i robnu kuću na Trgu Bana Jelačića.
Najvažnija imovina je bio kompleks u Varaždinu, koji de facto više nije bio Varteksov jer je bio pod ogromnim kreditima banaka, opterećen hipotekama. Po (naslijeđenoj) predstečajnoj nagodbi se on morao prodati, inače bi došle ovrhe i blokade - a krediti vezani uz njega imali su velike kamate koje su pokapale kompaniju.
Dakle, taj kompleks je bio izvan dosega Varteksa kojeg se ni on, a naravno ni njegovi dioničari više nisu mogli domoći i da su htjeli i nije bilo nikakve dileme što se MORA napraviti s njima - moraju se prodati.
No, čini se da je i on bio prethodno meta nekretninskih špekulacija jer smo našli razvijenu dokumentaciju za projekte da se razvije od strane Varteksa (odnosno vlasnika) i mislim da nije slučajno da samo za njega nisu bili doneseni urbanistički planovi.
Prostor je obuhvaćao pogone za 11.000 radnika u davna vremena, većinom u proizvodnji tekstila (neki kažu da je prestankom proizvodnje tekstila napravljena pogreška, ali to je ono što se sada radi u Bangladešu i Turskoj).
Dakle Varteks nije imao ni pravnog ni poslovnog načina da NE prodaje te nekretnine - jedino tako se mogla spasiti proizvodnja i kompanija. Međutim to je bio praktički nemoguć zadatak zbog nepostojanja urbanističkih planova.
Tu smo se oslonili na tzv. strateški projekt (koji je procijenio da će to sve vrijediti nekih 180 mil. kn nakon investicija), a zapravo je bio samo oslonac da Grad Varaždin može urbaniziriati parcelu. Nevjerojatno je teško bilo privući prve ‘sidraše‘. Za početak SES, koji je prihvatio našu viziju da se čuvaju vrijedne zgrade iako se one više nisu zakonski štitile i nisu ni mogle (jer je istekla privremena zaštita).
U međuvremnu sam financirao potpuni preokret, koji ste svi vidjeli. To je bio poptuni revival, iako od strane teškog ‘bolesnika‘ i ‘invalida‘. Prohodi u maloprodaji su uz velika ulaganja i napore porasli 70% i kompanija je imala prvu pozitivnu EBITDA od kad znamo. Iako je prethodnih desetak godina operativno izgubila oko 800 mil. kn(!) bijući svake godine negativna. Ljudi su nam vjerovali i bili sretni da uspijevamo. Moje pozjamice su bile stalne (za plaću i proizvodnju, iako su banke s druge strane uzimale novce - valjda sretne da se našla budala koja upumpava krv u mrtvaca koju oni s druge strane sišu).
Sve moje pozajmice su bile bez eura kamata (ludo, znam) i uvijek upisane u zadnjem založnom redu. Vidim da neki ljudi uporno sugeriraju da je moj interes bio nekretnine, ali osim što je za mene bilo nemoguće doći do njih (i upravo sam se ja trudio ih prodati da bi firma prosperirala), to bi bio najgluplji takav pokušaj u povijesti da na kredit ne zaračunavaš kamate (kako banke i ostali inače dolaze do nekretnina?), upisuješ se zadnji, i - štoviše - činiš sve uz velik troškove i napore da kompanija uspije (kompanije se uništavaju da dođeš do nekretnina).
Početkom 2020. smo praktički spasili kompaniju, i nažalost su uzastopni valovi korone, rat u Ukrajini i inflacija davali terminalne udarce za koje je pravo čudo da već prvi nije srušio takvog bolesnika. Da je tada bilo samo malo više razumijevanja, opet bismo uspjeli (notorno uzimanje novca od strane HBOR).Tada je već kompaniju vodio g. Babić koji se lavovski trudio, te je nakon dovođenja u slijepu ulicu opstrukcijama kreditora dao ostavku. Nečasne namjere prema njemu se prepoznaju po izjavama da je ‘trošio na marketing‘. Kako mislite uspjeti u bilo kojoj, pogotovo modnoj, pogotovo iz slabe pozicije ako ne ulažete u marketing?
Situacija je takva kakva je, sada već ne znam je li moguć spas, što mi je jako žao - ginuo sam za to (jednom ću vam i pokazati pisma radnika).
Ako spas i bude moguć, opet će to biti samo zato jer su prethodne uprave raspetljale gordijski čvor i pokrenule procese.
Ono što nisam razumio je kako to da su drugi vjerovnici nastavili zaračunavati divovske kamate, uzimati novce od prodaje nekretnina, (po pisanju u tisku, a neopovrgnuto) retroaktivno povećavaju kredite ili uzimaju pravo prvokupa dok ja (i entitet kojem sam prenio dugove da se riješim te priče, kao što sam i dionice prodao za 1 euro (ukupno) samo da se i njih riješim), nisam naplatio doslovno ni euro kamata niti mi je došao ni euro od prodaje nekretnina za razliku od svih drugih koji su kreditirali kompaniju. Taj od prodaje nekretnina izvučen novac bi sada bio ključan da se kompanija stabilizira.
Ono što iza mog, nažalost, neuspješnog pokušaja spašavanja Varteksa, u kojem smo bili tako blizu da napravimo do sada neviđen uspjeh u Hrvatskoj, ostaje je snažna poruka investitorima i svima koji nešto pokušavaju stvarati u ovoj zemlji da se klone takvih pokušaja, žive od rente i cinično gledaju kamo ide ova zemlja
Naročito je degutantno bilo vidjeti lešinarenje onih koji su htjeli nauditi meni (zbog raznih razloga, ponajviše koronaški novinari) preko radnika, pokušavajući u najktiričinijim trenucima oblatiti kompaniju i izmaknuti joj tepih ispod nogu. Važan element je tu zavist, koju ponajviše izluđuje dokaz sposobnosti i resursa, kao što je i uz takve ‘promašaje‘ daljnje ulaganje u najveći nedržavni obrazovni program u EU koji je promijenio sudbinu mnoge djece - to radimo zbog te djece, ne zbog države. Nažalost, čini se da istoj toj djeci tako pomažemo da se lakše iseli iz ove žabokrečine."
Popis varteksovih trgovina (nekretnina) koje je Nenad Bakić također objavio na Facebooku:
Ispred Varteksa su zasigurno još teži dani, neizvjesnost je ogromna, i pitanje je hoće li se pronaći neki novi investitor ili uspostaviti neki model rada i proizvodnje koji će okončati agoniju.