- Poručio bih Vladi da dođe u Slavonski Brod i da objasne našoj djeci, sad kad dolazi Božić i blagdani, da im kažu zašto nešto nemaju. Dok se njihova djeca hrane po restoranima, naša nemaju – kazao je Marko Blažević, jedan od brojnih radnika strojarske grupacije Đuro Đaković, koji je od 27. studenog ponovno u štrajku zbog neisplate plaća u HRT-ovom prilogu Labirint.
Otac troje djece, nakon 13 godina rada u slavonskobrodskoj tvornici, u kojoj najveći udio u vlasništvu ima država, sada opet živi u neizvjesnosti. Naime, nakon što su radnici Đure Đakovića dobili plaće za rujan i prekinuli štrajk 11. studenoga, poslovni račun grupe opet je blokiran sredinom studenog, a radnici su opet u štrajku, ovaj put zbog neisplaćene plaće za listopad.
Prognoze su sve crnje za diva koji je nekada zapošljavao 18 tisuća radnika, proizvodio dijelove za nuklearke, podizao cementare i šećerane, proizvodio vagone, lokomotive, tramvaje, gradio čelične mostove, a danas zapošljava jedva tisuću i vapi za barem 100 milijuna kuna svježeg kapitala.
Specijalnih vozila gdje se proizvode tenkovi
- Teško je to zamisliti danas. Svatko se od nas smatra djetetom Đure. Sve u Slavonskom Brodu je Đuro Đaković izgradio ili pomogao izgraditi, od bolnica, igrališta. Ali nekako se odjednom prestalo cijeniti znanje i vještine naših radnika i inženjere. Našeg stručnjaka za zavarivanje, inženjera, sam susreo kako na tržnici prodaje sadnice paradajza. Pitao sam 'Duško, je li to moguće?', a on veli – 'tako je to' – prepričava Niko Majdandžić, umirovljeni dekan strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu koji je u Đuri počeo raditi krajem 60-ih kao inženjer. Smatra on da postoji rješenje za Đakovića koji bi mogao održavati pokretnu opremu hrvatske vojske, razvijati sustave za natapanje, proizvoditi opremu za reciklažu i zbrinjavanje oprema.
- Međutim ako se to svede na jednokratnu pomoć, dobit će plaću, pa opet dva mjeseca raditi, a onda opet ispočetka. Nastavit će se agonija – upozorava Majdandžić.
Da u Đuri Đakoviću itekako ima posla i vrijednosti smatra Ivan Barić, predsjednik štrajkaškog odbora.
-Radnici su žalosni, jadni jer nemaju plaću, drugo što stojimo, a treće, nećete vjerovati, oni bi peti dan štrajka išli raditi. Nisu navikli ne raditi. Nama treba investicija, a plaću ćemo zaraditi. Mi imamo gotove proizvode da sada zaradimo u pet dana 20 milijuna kuna – kaže Barić.
Ivan Barić, predsjednik štrajkaškog odbora
Veli da radnici nemaju alternativu.
- U ovim godinama nismo za otići u Njemačku, ni Austriju ili Italiju. Nemamo alternative, ovo je zadnja linija obrane. Tražimo samo da radimo – zaključuje.