Nejednakost između ljudi i regija u EU se povećava: 'Europljani nisu ujedinjeni'

Iako ima velikih teškoća s povećanjem BDP-a, Hrvatska posjeduje velike potencijale za razvoj uključivog rasta, od kojega bi korist imali svi članovi zajednice. Tako pokazuje istraživanje “Upgrading Europe’s Convergence Machine” koje je ovaj tjedan predstavio menadžer Svjetske banke Christian Bodewig. No, da bi ih iskoristila, mora više raditi na tome da ljudima osigura jednake šanse za obrazovanje i razvoj vještina te poticajno okruženje tvrtkama za razvoj inovacija.

Između zemalja EU postoji velika podijeljenost u pogledu vještina kojima raspolažu njezini stanovnici. Primjerice, udjel učenika koji imaju problema s matematikom, prema rezultatima PISA testova, kreće se od 15 posto u Estoniji do 42 posto u Bugarskoj. U Hrvatskoj je njihov udjel 32 posto, a lošije rezultate imaju još samo Grčka, Rumunjska i Bugarska. Pritom su većina (52 posto) onih koji u Hrvatskoj imaju problema s brojkama, navodi Bodewig, učenici koji dolaze iz lošijeg socijalno-ekonomskog okruženja.

Dok je u većem dijelu Europe produktivnost značajno rasla od 2000., u južnoj Europi je smanjena za dva posto. Na razini cijele Europe, od kraja 80-ih godina prihodi 10 posto najsiromašnijih smanjeni su 7 posto, a kod 40 posto ostalih siromašnih rasli su tek 15 posto. Za 25 posto povećane su zarade srednjeg sloja, dok su kod 10 posto najbogatijih rasle za 66 posto.

- Europska unija raste, ali Europljani ne postaju ujedinjeni - navodi Bodewig. Uzrok povećanja nejednakosti vide u nespremnosti slabije razvijenih zemalja da se na pravi način suoče s izazovima tehnoloških promjena. One su donijele revoluciju na tržišta rada i proizvoda, što je usporilo “staru konvergencijsku mašinu” i nametnulo nova rješenja.

Kao nikada dosad tehnologija nudi mogućnosti visokokvalificiranim radnicima i inovativnim tvrtkama, a istodobno prijeti rizik od zaostajanja manje osposobljenim kadrovima i manje produktivnim tvrtkama. Stoga utrku gube zemlje koje nude slabe šanse ljudima da razvijaju tražene vještine i manje poticajno okruženje tvrtkama da rastu. U slučaju Hrvatske to bi značilo da je nužno poboljšati kognitivne sposobnosti učenika u ranoj fazi razvoja, kao i kvalitetu i ponudu sveučilišta.