ANALIZA

Naše tržište električne energije najjače je oružje koje smo darovali Putinu

Iako je udio proizvedene energije iz plinskih elektrana relativno mali, on definira veleprodajnu cijenu struje

Sadašnja situacija je pokazatelj da tržište energije nije doraslo tranziciji i naglim promjenama cijena energenata

 Vlado Kos/Cropix

Posljednjih mjeseci svjedoci smo naglog porasta cijene svih energenata, posebno prirodnog plina i električne energije. U posljednjih godinu dana cijena na tržištu plina povećala se s 20 eura/MWh na 120 eura/MWh, a cijena električne energije sa 60 na 300 eura/MWh. Dok se rast cijene plina može relativno jednostavno objasniti geopolitičkim zbivanjima te zakonom ponude i potražnje, nagli rast cijena električne energije je teže objasniti kada se uzme u obzir činjenica da je samo 20 posto električne energije u EU proizvedeno iz plinskih elektrana, a više od 55 posto iz nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora energije.

Tržište i ukupni trošak

Dakle, iako udio proizvedene energije iz plinskih elektrana može biti minimalan, trošak proizvodnje električne energije iz plinskih elektrana (tj. trošak plina) odredit će cijenu električne energije na tržištu. Po tako definiranoj cijeni distributeri otkupljuju električnu energiju i prenose taj trošak, barem u liberaliziranim maloprodajnim tržištima, na krajnje potrošače.

Tako definirano tržište ne uključuje ukupni (kapitalni i operabilni) trošak proizvodnje energije iz elektrana pa je od njegova začetka bilo potrebno osigurati dodatne prihode za vlasnike elektrana (kroz razne naknade za električnu energiju ili korištenjem javnog novca iz državnog proračuna) kako bi se osigurali dovoljni proizvodni kapaciteti.

U centraliziranim i planskim sustavima prije 40 godina takvo je tržište funkcioniralo relativno dobro jer je država definirala i financijski pomagala gradnju kapaciteta za proizvodnju električne energije.

Slobodno tržište električne energije, koje je djelovalo u paraleli, reguliralo je cijenu energije tako što je poticalo proizvodnju iz jeftinih hidroelektrana i bazne nuklearne energije, a penaliziralo proizvodnju iz skupih elektrana na mazut i plin koje su se palile u trenucima visoke potražnje.

Proizvođači energije su često bili i njezini distributeri, a država je imala svoje vlasničke udjele u njima tako da je regulacija cijena za krajnje potrošače bila relativno jednostavna. Međutim, današnjom liberalizacijom maloprodajnog tržišta, poticanjem intermitentnih obnovljivih izvora energije (s niskim marginalnim troškom) i zamjenom ugljenih elektrana plinskima došlo je do neravnoteže na tom tržištu. Naprimjer, tijekom smanjene proizvodnje energije iz intermitentnih obnovljivih izvora energije ili tijekom visoke potražnje potrebno je potražnju za energijom zadovoljiti iz drugih elektrana, većinom onih pogonjenih skupim plinom, što u sadašnjim uvjetima dovodi do ekstremnih cijena na tržištu.

Sadašnja situacija je pokazatelj da trenutačno tržište energije nije doraslo tranzicijskim promjenama i naglim promjenama cijena energenata za proizvodnju električne energije.

Umjetna eskalacija

Neke države EU uvele su limit na cijene koje povlašteni proizvođači mogu ostvariti ili su preusmjerile profite onih proizvođača koji su u djelomičnom vlasništvu države, ali takve mjere uvode neravnotežu u tržišne uvjete između različitih tehnologija, proizvođača i država unutar EU. Europsko tržište električne energije treba temeljitu reformu u kojoj će ostati slobodno i jedinstveno, ali i dovoljno regulirano kako bi se izbjegli enormni profiti pojedinih proizvođača energije na račun konkurentnosti industrije i standarda građana. Električna energija nije luksuzni proizvod od čije se kupnje može odustati kada mu je cijena previsoka, niti je proizvod koji se može zamijeniti jeftinijom alternativom (pogotovo ne u uvjetima gdje se potiče elektrifikacija sektora prometa i grijanja), stoga je nužno ugraditi tržišna pravila koja će zaštititi potrošače od umjetne eskalacije cijena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. srpanj 2022 00:29