Na lijekove trošimo upola manje od prosjeka EU, zdravstvo nam je zastarjelo, treba nam novi koncept

Način na koji je sada organiziran zdravstveni sustav jednostavno ne odgovara stvarnim, a pogotovo ne budućim, potrebama stanovništva. On je zastario i nije orijentiran na pacijenta. Moderni zdravstveni sustavi u središte stavljaju put pacijenta kroz sustav - od prevencije, dijagnostike, pa do praćenja tijeka i ishoda liječenja. O tome koji su ključni problemi zdravstva, kako postići da sustav bude financijski održiv i fokusiran na pacijenta u razgovoru za Jutarnji list pojašnjava Sani Pogorilić, izvršni direktor Inovativne farmaceutske inicijative – iF!, hrvatske udruge inovativnih farmaceutskih kompanija koje posluju na hrvatskom tržištu. Pogorilić je panelist HealthComm Foruma, regionalne konferencije koja se održava 6. i 7. lipnja pod nazivom "Projekt Zdravlje: kako do novog društvenog ugovora u zdravstvu".

Koji su ključni problemi hrvatskog zdravstva?

Zdravstvo će se uvijek gledati kao problem jer je važan segment društvenog interesa s direktnim utjecajem na blagostanje nacije. Istodobno, zdravstvo ostavlja dubok trag na sve građane društva. Prije svega, važno je reći da se Hrvatska suočava s ogromnim demografskim izazovima. Od 3,8 milijuna Hrvata već je sada gotovo 900 tisuća ljudi starije od 65 godina. Do kraja ovog desetljeća, dakle do idućeg popisa stanovništva, očekuje se da će nas biti 3,5 milijuna, a od toga će čak milijun stanovnika biti starije od 65.

Drugo, kada govorimo o zdravlju nacije, moramo napomenuti da već i u sadašnjoj situaciji Hrvatska stoji znatno lošije od prosjeka Europske unije. Hrvatski građani imaju iznimno loše životne navike - puše, piju i nezdravo se hrane. Hrvatska se nalazi na samom vrhu Europske unije po stupnju pretilosti - čak 65 posto stanovnika je pretilo ili ima prekomjernu tjelesnu težinu. Već ovi podaci dovoljni su da se ozbiljno zamislimo. Jasno je da ovakav životni stil dovodi do kraćeg životnog vijeka i što je još važnije, do manje godina zdravog života. Prema sadašnjim podacima, Hrvati imaju pet godina zdravog života manje od prosjeka Europske unije.

Što ovo sve skupa znači? Znači da građani u velikoj mjeri koriste usluge zdravstvenog sustava. I tu dolazimo do drugog dijela problema, odnosno kvalitete našeg zdravstvenog sustava. Način na koji je sada organiziran zdravstveni sustav jednostavno ne odgovara stvarnim, a pogotovo ne budućim, potrebama stanovništva. On je zastario i nije orijentiran na pacijenta. Moderni zdravstveni sustavi u središte stavljaju put pacijenta kroz sustav - od prevencije, dijagnostike, pa do praćenja tijeka i ishoda liječenja. Da bismo to postigli, trebamo biti puno bolji u prikupljanju i korištenju podataka, trebamo pacijentima omogućiti inovativne lijekove i metode liječenja i trebamo im osigurati educirano i motivirano osoblje u adekvatnim institucijama. Ukratko, potrebno nam je moderno, dostupno, funkcionalno i održivo zdravstvo u čijem se središtu nalazi čovjek.

Kako postići financijsku održivost sustava?

Financijska održivost nije moguća bez sveobuhvatne reforme. Hrvatski zdravstveni sustav je i u apsolutnim i u relativnim brojevima podfinanciran. Mi za zdravstvo trošimo 8 posto BDP-a, dok je prosjek Europske gotovo 11 posto. Da ne govorim da najrazvijenije članice, poput Njemačke, troše gotovo 13 posto. Na ulaganje u zdravstvo nipošto se ne smije gledati kao trošak, već kao investiciju!

Gore spomenuti loši životni stilovi rezultiraju stanjima i bolestima povezanim s tim rizicima: kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom i visokom incidencijom karcinoma, te uskoro demencijom i Alzheimerovom bolesti koje će u bliskoj budućnosti dovesti do znatnog povećanja troškova. Zdravstvo postaje sve važniji segment društvenog interesa zbog demografske strukture i potreba stanovništva.

Već sada je svim dionicima jasno da je prijeko potreban konsenzus oko vizije zdravstvenog sustava 2030. godine – kakav zdravstveni sustav će biti u stanju odgovoriti na rastuće zdravstvene potrebe? Kakav bolnički sustav nam je potreban i kakvi kadrovi da bismo dosegli postavljeni strateški cilj godina zdravog života? To možemo postići samo organizacijom i upravljanjem na temelju vizije sustava te ulaganjem u sustav.

Trošimo li previše na lijekove?

Svi podaci pokazuju upravo suprotno. Hrvatska na lijekove troši upola manje od prosjeka EU (215,12: 481,01 EUR po stanovniku). Dodatno, postoji velik problem s dostupnošću inovativnih lijekova. Hrvatski građani značajno kasnije dobivaju lijekove - u prosjeku je potrebno čak 499 dana od centralnog odobrenja Europske agencije za lijekove do dostupnosti lijeka u RH. Ali još važnije, hrvatskim građanima dostupan je zabrinjavajuće mali broj inovativnih lijekova.

Prema podacima za 2022. godinu, od 168 odobrenih lijekova u Europskoj uniji, hrvatskim građanima bilo je dostupno samo njih 46. Iz ovog razloga, čak i kad lijekovi postanu dostupni, to je uglavnom u suženim indikacijama i za ograničen broj pacijenata. Lijekovi su sastavni dio zdravstvenih usluga, u dolasku su brojni, ali već i danas ih ima jako naprednih koji doslovno mogu spasiti, ili značajno produljiti život i unaprijediti kvalitetu života naših bolesnih sugrađana. Mi ih kao društvo i kao zdravstveni sustav trebamo koristiti. Ne možemo se odreći znanstveno-tehnoloških rješenja, usudio bih se reći i civilizacijskih dosega.

Kako uspostaviti bolji put pacijenta kroz sustav?

Ključna točka buduće vizije zdravstva jest upravo usmjerenost na pacijenta. Svaki pacijent bi trebao imati jasno definirani put pacijenta koji se sastoji od kliničkog i informacijskog puta. Na to se nadovezuju i sami ishodi liječenja. Zdravstvo orijentirano prema ishodima liječenja postiže se izradom smjernica liječenja, multidisciplinarnim pristupom liječenju, sustavnim mjerenjem kliničkih ishoda liječenja, prikupljanjem i analizom svih dostupnih podataka.

U ovome bitnu ulogu ima potpuna digitalizacija sustava, odnosno adekvatno sakupljanje i obrada podataka. I naravno, podaci o uspješnosti liječenja moraju biti javno dostupni i transparentni. Još kada to digitaliziramo do kraja, liječnici bi, a istovremeno i pacijenti, imali potpune informacije o tijeku liječenja, na temelju čega bi pacijenti onda mogli donositi informirane odluke. Naravno, važno je i da su građanima svi specijalisti, dijagnostički pregledi i zahvati dostupni u razumnom roku. U ovom smislu, mora se poticati osnivanje centara izvrsnosti, gdje će pacijentima biti dostupna sva najnovija znanstvena dostignuća u liječenju određene bolesti.

Nije nužno da su svi zahvati i postupci liječenja dostupni u svakoj bolnici. Prema podacima koji su nam dostupni, građani su uvjerljivom većinom spremni otići u bolnicu koja i nije u njihovoj blizini ako im jamči bolje rezultate liječenja. I o ovome valja voditi računa kada govorimo o budućoj reformi sustava.

Mislite li da je to moguće postići?

Pred nama je veliki zadatak, ali unatoč njegovoj kompleksnosti, moguće je preokrenuti negativne trendove koji sada obilježavaju našu državu. Hrvatska Vlada u svojoj strategiji za 2030. godinu ima produljenje životnog vijeka i produljenje broja godina zdravog života.

Želimo 2030. godine dosegnuti današnji prosjek EU. Na toj osnovi potrebno je graditi viziju novog sustava zdravstva koji će nam te ciljeve omogućiti. Smatram da je za takav ambiciozan cilj nužno uključiti sve dionike u sustavu - od liječnika, medicinskog osoblja, preko političara pa sve do pacijenata. Doslovno nam je potreban novi društveni dogovor u zdravstvu. Samo tako je moguće ući u novo desetljeće kao zdravija nacija u svakom smislu te riječi.