Ministri Horvat i Marić moraju premijeru podnijeti račun za spašavanje brodogradnje

Zdravko Marić, ministar financija i Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike danas su ustvrdili kako ne vide opravdanje da se u Uljanik grupu 'upumpa' još sedam ili više milijardi kuna. Minstri su tvrdili kako to govore u svoje ime i da će Ministarstvo financija tek premijeru Andreju Plenkoviću i koalicijskim partnerima predočiti čitavu analizu, ali iz njihovih izjava proizlazi da će 'glasati' za to da Vlada ne podrži plan restrukturiranja kojeg je predložio Brodosplit, a kojeg je podržao Darko Horvat, ministar gospodarstva, te koji je težak minimalno sedam milijardi kuna.

- Nakon što smo dosad 'upumpali' 35 milijardi kuna u sanaciju brodogradnje, ne vidim kako opravdati daljnjih sedam ili više milijardi kuna za restrukturiranje Uljanik grupe, kazao je tim povodom Zdravko Marić, ističući kako će Ministarstvo Vladi i koalicijskim partnerima predočiti cjelovitu analizu troškova stečaja i troškova restrukturiranja, ali i utjecaj brodogradnje na hrvatsko gospodarstvo, BDP, uvoz, izvoz i državni proračun, kao i stanje na globalnom tržištu brodogradnje. Ministar financija je rekao i kako ne vidi kako se može tvrditi da je isti trošak stečaja i restrukturrianja Uljanik grupe.

Tomislav Ćorić je, pak, istaknuo kako mu se daljnja ulaganja javnog novca u iznosu od sedam milijardi kuna i više u brodogradilišta ne čine opravdanima, pogotovo imajući u vidu daljnju neizvjesnost poslovanja na globalnom tržištu brodogradnje.

Inače, vladajuća koalicija je na sastanku održanom u utorak u Banskim dvorima zadužila ministra gospodarstva Darka Horvata da im do idućeg utorka dostavi konkretne brojke vezane za državne troškove restrukturiranja u odnosu na troškove stečaja Uljanik Grupe. To je novinarima nakon sastanka koalicije kazao Branko Bačić, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru, tvrdeći kako su predstavnici HDZ-a i drugih stranaka vladajuće koalicije imali niz pitanja nakon početnog izlaganja Darka Horvata o modelu restrukturiranja Uljanika.

Neslužbeno se, pak, moglo doznati da je premijer Plenković naložio Horvatu da i ministar financija Zdravko Marić sudjeluje u analizi koja će se dostaviti vladajućoj koaliciji idućeg utorka. To su u izjavama prije i nakon sastanka koalicije u utorak izrijekom zatražili i Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, i Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke - Reformisti, ističući kako se ministar financija mora očitovati o planu restrukturiranja i mogućem stečaju Uljanik Grupe.

Problem usporedbe troškova koji bi porezni obveznici trebali platiti u mogućem stečaju Uljanik Grupe u odnosu na program restrukturiranja se, naime, nalazi u tome što Ministarstvo gospodarstva za sada, eto, nema svoju analizu. To je, moglo se doznati, Horvat priznao i na sastanku vladajuće koalicije, na kojem je navodno kazao da su brojke koje navodi one iz analize Brodosplita.

Jutarnji list

Scenarij: Stečaj

Jutarnji list

Scenarij: Restrukturiranje

Racionalnija opcija

Jedino bi uz podatke Vladine analize politika, ali i građani mogli donijeti informativnu odluku o tome što je racionalnija opcija. Dapače, ne samo da Ministarstvo gospodarstva nema podatke o trošku stečaja i restrukturiranja, nego još uvijek nema ni izračun koliko bi moglo iznositi privremeno financiranje za deblokadu računa i isplatu zaostalih plaća radnika.

Darko Horvat je bio najavio da će Vlada simulacije o troškovima restrukturiranja i stečaja dati tek kada se potpiše ugovor o restrukturiranju koji će odobriti Europska komisija. Dakle, za tri do četiri mjeseca. U utorak ga je, međutim, premijer obvezao da tu analizu s ministrom financija napravi do sljedećeg utorka. Dakle, ne samo da Vlada neće ovog petka donijeti odluku o restrukturiranju Uljanika, nego je jako upitno i hoće li se to dogoditi na sjednici idućeg tjedna. Vjerojatno će se odluka donijeti dan prije budućeg stečajnog ročišta za 3. maj, koji je zakazan za 28. ožujka. U utorak je, naime, sutkinja Liljana Ugrin na ročištu Trgovačkog suda u Rijeci po treći put odgodila otvaranje stečaja nad brodogradilištem 3. maj, unatoč tome što je račun u iznosu od 91 milijun kuna i dalje bio blokiran.

Sljedeće ročište je sutkinja zakazala za 28. ožujka, a kako nam je kazao Mićo Ljubenko, odvjetnik Strojoprometa, jednog od većih dobavljača-vjerovnika 3. maja, svi su bili za odgodu stečaja, od uprave, preko sindikata do dobavljača. “Smatramo da do stečaja ne treba doći sve dok uprava dobiva ozbiljne poruke iz Vlade da se sve može riješiti i bez stečaja. Nadalje, sutkinja je u jednom trenutku rekla da bi u slučaju otvaranja stečaja moralo doći do likvidacije 3. maja, jer tvrtka nema ni svoju financijsku službu ni naručene brodove, a mi smo ustvrdili kako tu odluku trebaju donijeti vjerovnici. Naime, radi se o gospodarskoj, a ne o pravnoj odluci i mislim da je tako sutkinja bespotrebno pokušala prejudicirati situaciju”, rekao nam je Mićo Ljubenko.

Deblokada

Kako sada stvari stoje, do 28. ožujka bi se račun kompanije trebao odblokirati, a Vlada i Brodosplit moraju postići dogovor o privremenom financiranju i troškovima restrukturiranja Uljanik Grupe. A kada je riječ o troškovima restrukturiranja i stečaja, ministar gospodarstva se na sastanku vladajuće koalicije pozivao na analizu koje je napravio Brodosplit. Prva informacija je govorila kako je Brodosplit izračunao da trošak restrukturiranja, odnosno svi dosadašnji gubici i dubioze, iznose 10,4 milijarde kuna, ali da se mogu smanjiti na 8,4 milijarde kuna zajedničkim radom Vlade i strateškog partnera. Pritom je Brodosplit ustvrdio da bi trošak stečaja za državu iznosio oko 7,6 milijardi kuna.

Pozivajući se na te brojke i djelomično ih korigirajući, ali bez navoda zbog čega je umanjio neke brojke, Horvat je u ponedjeljak rekao da bi trošak restrukturiranja trebao iznositi od 6,7 do 8,4 milijarde kuna, dok bi stečaj mogao porezne obveznike stajati od šest do 6,7 milijardi kuna. Budući da se za sada možemo pouzdati samo u neslužbene informacije o tim troškovima koje su curile iz Brodosplita, pokušat ćemo dati grubu skicu troškova restrukturiranja kako bi se mogao steći uvid u njihovu strukturu. Dakle, sukladno izračunu Brodosplita, trošak restrukturiranja najvećim se dijelom odnosio na jamstva s kamatama, oko 4,8 milijardi kuna.

Isplata plaća

S obzirom na to da je izgledno da će se postići sporazum s kupcem jaružala Jan de Nulom tako da se uplati 18, 22 ili 30 milijuna eura, a u cilju da se jaružalo izgradi u Uljaniku ili izvan Hrvatske, tada bi taj trošak bio manji za oko milijardu kuna jamstava, ali veći za 18 ili 30 milijuna eura.

Dakle, u startu je trošak restrukturiranja na razini od oko četiri milijarde kuna (bez jamstava za jaružala). Uz to, Brodosplit dodaje oko 500 milijuna kuna kredita koje je HBOR dao Uljanik Grupi te oko 260 milijuna kuna dugova prema HEP-u za komunalne usluge, koncesije te porezne obveze. Tu je i 76 milijuna kuna nastalih na temelju isplata tri minimalca Agencije za isplatu radničkih plaća. Tu smo već na oko 4,9 milijardi kuna.

Nadalje, u Brodosplitu tvrde kako bi maksimalni rokovi na osnovu raznih tužbi mogli dosegnuti 320 milijuna kuna, a troškovi za radničke invalidnine i obeštećenja za bolesti nastale od korištenja azbestoze oko 20 milijuna kuna (do kraja radnog vijeka tih radnika). Došli smo na oko 5,3 milijarde kuna. Tome treba pridodati stavku od oko 2,2 milijarde kuna na ime robe koju je Uljanik Grupa naručila za izgradnju 11 brodova (od kojih je šest ili sedam otkazano), ali koje dobavljači imaju pravo isporučiti.

Oportunitetni trošak

Tako dolazimo do 7,5 milijardi kuna. Računamo i oko 1,2 milijarde kuna razlike u vrijednosti onih brodova koji će se izgraditi putem dosadašnjih ugovora, jer u Brodosplitu tvrde kako je njihova analiza pokazala da je Uljanik Grupa prilikom izračuna troškova podcijenila trošak izgradnje pojedinog broda za prosječno 43 posto. To je ukupno oko 8,7 milijardi kuna. Konačno, Brodosplit procjenjuje da bi mu bilo potrebno oko 800 milijuna kuna na ime dovođenja Uljanik Grupe na razinu proizvodne učinkovitosti Brodosplita do potpisivanja programa restrukturiranja. I to je sve zajedno oko 9,5 milijardi troška restrukturiranja, maksimalno određenih (bez jamstava za jaružala).

Trošak stečaja za državu se, prema procjeni Brodosplita, sastoji od troškova jamstava, kamata i HBOR-a, dakle oko 4,5 milijardi kuna plus oko 76 milijuna kuna koliko će radnicima morati biti isplaćeno dodatno za tri minimalne plaće, što je onda oko 5,2 milijarde kuna. No, Brodosplit zatim dodaje “oportunitetni trošak” koji će nastati zbog toga što Uljanik Grupa, jer je neće biti, u idućem petogodišnjem razdoblju neće uplaćivati u državni proračun plaće i doprinose za radnike, što neće biti poreza na dobiti od dobavljača u onom obimu u kojem bi bilo da rade i za Uljanik Grupu te zbog toga što neće biti zarade na koncesijama, kao ni prihoda HEP-a i drugih javnih tvrtki. U tu cifru treba uključiti i PDV koji bi se vratio državi na ime potrošnje radnika od plaća koje će dobivati radom u brodogradilištu.

Taj “oportunitetni trošak” u Brodosplitu procjenjuju na oko dvije milijarde kuna i time dolazimo do troška stečaja od oko sedam milijardi kuna. No, kako se može doznati, Ministarstvo financija, čvrsto stoji pri tome da taj oportunitetni trošak nije trošak stečaja. Oni navode kako bi onda svaki poduzetnik u problemima mogao tražiti da ga država sanira, jer će i dalje radnici plaćati poreze, doprinose i pri potrošnji plaćati PDV, a dobavljači imat će prihode i dobit.