Milan Račić, osnivač i predsjednik Uprave tvrtke Big Robot Company, jedan od pokretača industrije informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u Hrvatskoj, za Globus komentira stanje u tom sektoru koji velikim koracima grabi naprijed.
Kako objašnjavate činjenicu da među zaposlenima u ICT-sektoru Hrvatska ima najveći udio mlađih od 34 od svih zemalja EU? Udio mladih je kod nas čak 84 posto, slijedi Rumunjska s 82 posto, dok ih je u Njemačkoj samo 39 posto, u Francuskoj 41, Irskoj 42 posto...
- Pravo je pitanje zašto u toj branši nemamo starijih i iskusnijih ljudi. Razlog je što smo relativno kasno krenuli s razvojem tog sektora. Microsoft je krenuo 1975. godine, Apple 1976., a mi smo tada razvijali masovni turizam i tešku industriju. Naše tehnološke tvrtke tada nisu bile na visokoj razini i taj sektor se počinje razvijati tek nakon 2010. Tada je krenulo i ulaganje u startupove. Kasnimo 30 godina. Kada je počeo razvoj, većina ljudi je kod nas radila nešto jednostavnije poslove, uglavnom za strane tvrtke, i to su bili mladi programeri. To se sada, hvala Bogu, mijenja jer naše tvrtke postaju velike i trebaju ljude s više iskustva, pa regrutiraju i starije, koji više znaju o biznisu, a ne samo o programiraju.
Među zaposlenima u ICT-sektoru i u EU i u Hrvatskoj je 83 posto muškaraca i samo 17 posto žena. Kako to da nema više žena?
- Generalno, ne treba gledati je li netko muško ili žensko. Poslove trebaju dobiti najbolji. Ja imam pet kćeri i sina i želim da moje kćeri imaju ravnopravan pristup tržištu rada i da mogu iskoristiti svoje talente. U Rumunjskoj je udio žena u ICT-sektoru 26 posto, a u Bugarskoj 30 posto. U tim bivšim komunističkim zemljama vladao je veliki pritisak da žene rade, ali ne u profesijama gdje je veći rizik od represije, poput novinarstva. Stoga su se više bavile STEM-područjima. Iz mog iskustva, odnos prema ženama je kod nekih ljudi vrlo ograničen i teško ih shvaćaju ozbiljno. To se u radnom okruženju ne smije tolerirati.
Hrvatska danas u ICT-sektoru ima 52.000 zaposlenih, što je 6000 više nego prije dvije godine, a plaće su u posljednjih godinu dana porasle 8,3 posto. Kako to da se ICT u Hrvatskoj tako brzo razvija?
- Zato što u tom sektoru vrijede međunarodna pravila, dok u ostalim sektorima u Hrvatskoj bježimo od restrukturiranja kao od vraga. Svi paze da se ne zamjere krivim ljudima i da imaju dobre veze. To nas koči. U ICT-sektoru to nije bitno jer je većina tvrtki orijentirana prema inozemstvu. Ako radiš na svjetskoj sceni i dobro zarađuješ, Hrvatska je fenomenalna zemlja za život.
Može li ICT-industrija u idućim godinama i desetljećima biti motor razvoja cijele Hrvatske?
- Generalno mislim da se nijedna država ne treba osloniti samo na jedan motor. Bolje je imati nekoliko jakih motora. Ali definitivno će ICT biti jedna od naših glavnih industrija. Imamo iskustvo, izgradili smo značajne brendove, imamo i neke velike tvrtke, i to je jedini način da se nekako izjednačimo po primanjima s drugim državama EU. Sada smo na 60 posto prosječnih primanja EU.
Je li obrazovni sustav u Hrvatskoj prilagođen potrebama tržišta, odnosno školuje li se dovoljno ljudi potrebnih ICT-industriji?
- Definitivno ne. Nemamo dovoljno ljudi. ICT je kralješnica mnogih drugih sektora i moramo prilagoditi cijeli obrazovni sustav tako da se djeca znaju koristiti tehnologijom. Neka naša djeca uče informatiku iz knjige. A to je nemoguće. Kao da učiš gitaru bez instrumenta. Uvijek je izgovor da nema novca. A to nije istina. U svjetskim okvirima mi smo relativno bogata zemlja. Ima novca, ali ga krivo trošimo.
Uspijevaju li hrvatske ICT-tvrtke zadržati mlade ljude da ne odu u bogatije zemlje EU?
- Moramo ljudima pružiti osjećaj da rade nešto što utječe na svijet, da je sustav fer i pošten, da će dobiti posao jer su sposobni, a ne zato što su im mama ili tata netko, da im rastu plaće, da je industrija dovoljno jaka da im se nude poslovi.
Hrvatska je dobila značajna sredstva iz Fonda EU za opravak i otpornost. Je li dovoljno tog novca namijenjeno ICT-industriji i što bi država trebala napraviti da omogući još veći razvoj tog sektora?
- ICT-industriji ide sve više novca. Ima dovoljno novca. Glavna prepreka su velika porezna davanja za bolje plaćene radnike. Porezi se moraju plaćati, ali moraju biti razumni i transparentni.
