Manje ćemo putovati, trebat će nam manje prostora, a možda ćemo i u školi boraviti kraće

Službena putovanja su obustavljena, može se bez njih. Susreti s klijentima uživo su ograničeni, imamo Skype. Dolasci u ured se obeshrabruju, #ostanidoma uz mobitel i laptop. Rad na daljinu i virtualni sastanci na koje je dio zaposlenih Hrvata u ova nepovoljna vremena takoreći natjeran mogli bi dovesti do velikog obrata u radnoj kulturi.

Teza je to koju smo pokušali provjeriti razgovarajući s nekoliko domaćih direktora, urednika, pravnika i poslodavaca iz različitih industrija. Pitanje je sljedeće: koliko će se i kako promijeniti naša radna kultura, poslovna komunikacija i navike nakon koronavirusa? Hoće li domaći poslodavci nazrijeti da mogu uštedjeti novac "rezanjem" radnog prostora te ubrzati radne procese fleksibilnim radom od kuće i virtualnom komunikacijom ili će se sve ubrzo vratiti na staro?

Ako pitamo izdavača jedne naše velike domaće izdavačke kuće, stvari bi se vrlo lako mogle stubokom promijeniti. Čak i u konzervativnoj i tradicionalnoj industriji kao što je izdavačka, kako je često nepravedno karakteriziraju, uz odgađanja velikih međunarodnih sajmova izdavača, okreću se virtualnoj komunikaciji.

- Sajmovi izdavača kao što je onaj u Londonu ili Frankfurtu prvenstveno nam služe da dođemo do informacija, da nanjušimo neke nove trendove i naslove. To podrazumijeva velik broj sastanaka i razgovora. Biti fizički tamo je iscrpljujuće, a zbog gužve i brzine nerijetko se dogodi da ti nešto promakne. Sada, s obzirom na ove okolnosti, prebacili smo sve sastanke na virtualne platforme i mislim da je to svima otkriće - kaže.

Prema riječima urednika, predstavnici izdavačkih kuća iz SAD-a, Francuske i Španjolske sada sjedaju za svoja računala, uključe Zoom ili Skype i - sastanče.

- Iako mislim da ništa ne može zamijeniti neposredan kontakt, zanimljiv je to fenomen. Komunikacija preko tih servisa je negdje između fizičkog razgovora i maila. S jedne strane, nisi u blizini osobe s kojom komuniciraš, a s druge strane, možeš tu osobu vidjeti i dobiti sve one informacije važne za razgovor licem u lice, kao što su izraz lica i gestikulacije. Osim toga, nisi ograničen vremenom i prostorom - objašnjava.

Djeca na poslovnom sastanku

Pod pretpostavkom da samo polovica Hrvata sada radi od kuće, to je već 700 tisuća zaposlenih koji su primorani na takvu komunikaciju. Svoje su urede, računala i košulje zamijenili trosjedom, laptopom i pidžamom. Okolnosti su izvanredne i nitko ne zamjera što se ozbiljni poslovni razgovori vode s mobitelom u jednoj ruci, paketom Čokolina u drugoj dok djeca urliču pozadi i trče oko kauča. Štoviše, Christian Čoklica, voditelj razvoja poslovanja u agenciji za zapošljavanje Manpower, uvjeren je kako to pomaže u razbijanju uštogljenih poslovnih odnosa.

- To sasvim sigurno mijenja cijelu komunikaciju. Na vlastitom primjeru osjetio sam da sada, dok razgovaram s klijentom i čujem djecu u pozadini, atmosfera razgovora odmah postaje nekako opuštenija. Ne moramo usiljeno čavrljati, nego nas ta situacija, da smo obojica izvan ureda, nekako poveže i lakše je razgovarati, čak i o poslu - ističe Čoklica.

No, pragmatično dodaje kako će se vjerojatno, nakon što jenja pandemija, svari u većini slučajeva ubrzo vratiti na staro.

S druge strane, Goran Gledić, voditelj ljudskih resursa u konzultantskoj tvrtki Deloitte, smatra da će doći do velikog obrata, ali s obzirom na to da smo fizička bića, neki oblici face-to-face pristupa nikad neće nestati.

- Prodajne aktivnosti, povezivanje s ljudima, vještine utjecanja i pregovaranja ključni su u brojnim zanimanjima i ovise o fizičkom pristupu. Prema tome, interakcija putem digitalnih platformi nije potpuno ravnopravna pristupu licem-u-lice, ali je praktična. Ponekad je bitno biti brz i učinkovit, skratiti sastanak, uštedjeti vrijeme i resurse. Dodatno, zaposlenici u većini prihvaćaju taj model. Pogledajte sada slike s društvenih mreža i fotografije timskih sastanaka. To je dobra indikacija zadovoljstva zaposlenika, a kompanije će morati to ozbiljno analizirati - navodi Gledić.

Nije sve crno-bijelo. Rad na daljinu, ističe, svakodnevica je za zaposlenike IT sektora, freelancere i sve koji rade s globalnim klijentima u različitim vremenskim zonama. Drugi su pak, pod šok-prisilom, svoju virtualnu suradnju pojačali, a treći se možda prvi put susreću s ovim okolnostima i nevoljko ih prihvaćaju. Posljednja skupina, koju se ne smije zanemariti, zbog prirode posla nema, zapravo, nikakav benefit. Ponajprije profesije koje fizički moraju biti prisutne na radnom mjestu, primjerice javne službe, liječnici i policija.

- Osobno sam uvjeren da će se kompanije vrlo brzo početi baviti analizama produktivnosti i ušteda, a onda u jednom trenutku i zadovoljstvom zaposlenika u svjetlu novih okolnosti i ovog načina komuniciranja i rada. Naravno, u profesionalnim okruženjima i sektorima gdje priroda posla to dopušta - napominje Gledić.

Da se u IT sektoru neće puno toga promijeniti, potvrdio nam je Filip Ljubić, izvršni direktor domaće digitalne agencije Q. Vjeruje da bi cijela gungula oko koronavirusa mogla biti katalizator i ubrzati neke procese u društvu.

- Većina naših ljudi ionako radi od kuće. Vjerujem ipak da ćemo svi kao društvo biti prinuđeni za tri mjeseca biti tamo gdje bismo u normalnim okolnostima vjerojatno bili za pet do deset godina. Svako zlo za jedno dobro. To je golema stvar za društvo. Evo, moja djeca su počela koristiti Microsoft Teams u školi, a nastavu gledaju preko YouTubea - kaže Ljubić.

Arheologija radnih odnosa

S obzirom na to da su kao kompanija već uvježbani u radu na daljinu, za svoje ljude organiziraju i neke aktivnosti kako bi ih približili jedne drugima. Naime, kada ured izbacimo iz jednadžbe, pitanje više nije u tome da se posao obavi za poslodavca, nego da zaposlenici, zbog nedostatka uobičajene uredske interakcije, imaju osjećaj da ipak rade zajedno.

- Pojačali smo neke aktivnosti online kako bi se ljudi osjećali bliži jedni drugima. Imamo zajedničke vježbe joge ujutro preko videopoziva, kanal za kuhanje, kvizove preko Google Meeta i slično. Mislim da će nakon koronavirusa, uz sve nedaće, to ipak motivirati ljude da više rade od kuće ili s mora, otoka ili sa sela. To je, u konačnici, puno zdravije. IT će prirodno biti predvodnik tog trenda, ali pratit će ga i mnoge druge industrije - optimističan je Ljubić.

Malo kritičniju poziciju zauzima Viktor Gotovac, stručnjak za radno pravo i profesor s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta. Kako kaže, najveći problem nije u tome da poslodavac jednostavno pošalje svoje zaposlenike na rad od kuće, nego da im ugovorom o radu omogući ista prava kao i zaposleniku u uredu.

- Plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor za rad na izdvojenom mjestu rada ne smije biti manja od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Sadržaj ugovora mora imati podatke o radnom vremenu te o strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati. Ili o korištenju vlastitih strojeva, alata i druge opreme i naknadi troškova u vezi s tim - tumači Gotovac koja su danas prava svakog radnika, a što proizlazi iz Zakona o radu na daljinu (telework) koji je donesen još 2003. godine.

Prema njegovu mišljenju, nakon aktualne zdravstvene krize svijet neće biti isti. Svi će odnosi biti promijenjeni, posebno radni. Poslodavci bi mogli otkazivati dijelove svog poslovnog prostora, uvidjevši da se može raditi i drugačije. Ipak, podrugljivo dodaje, ne treba zaboraviti da smo mi društvo koje se trsi "za neoporezive iznose za prijevoz, terenski ili neki drugi dodatak, prehranu", a u 2020. godini bavimo se razmišljanjem kako kažnjavati Uber i Glovo, kako se boriti "protiv platforme" i kako "oporezivati robote".

- Takvo društvo živi arheologiju radnih odnosa. Da, dogodili su se Uber, Bolt i Glovo, a sada i platforme za e-učenje. Pretpostavljam da ćemo nakon ovog "učenja u šoku krize" još više osvijestiti i brojne druge e-platforme za obavljanje poslova. Recimo, sada kada djeca ne dolaze u škole, držati tamo nastavnike i službe je nepotreban trošak, zar ne? Ako ničega, barem prijevoza. U ovom trenutku svijet može funkcionirati i preko Skypea i bez naknade za topli obrok, jednako kao što političari mogu bez nabavljanja skupih limuzina. Štoviše, ponekad je to odgovornije, primjerenije, jeftinije i učinkovitije - zaključuje Gotovac.