Luka Traven: Za zbrinjavanje goriva iz otpada platili smo 27 milijuna kuna

Trenutno Centar za gospodarenje otpadom Marišćina proizvodi gorivo iz otpada i, zato što Hrvatska nema kapacitete za njegovo zbrinjavanje, izvozi ga i plaća cementarama u inozemstvu da ga zbirnu. No, umjesto da na tome Centar zarađuje, on to skupo plaća, a u budućnosti će plaćati još i više.

O gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, iskustvima u inozemstvu i tome kakve posljedice možemo očekivati zbog inertnosti sustava, razgovarali smo s Lukom Travenom, predsjednikom Uprave Ekoplusa.

Kako trenutno posluje CGO Marišćina, koji su najveći izazovi s kojima se susrećete?

- Centar za gospodarenje otpadom (CGO) Marišćina trenutno posluje vrlo dobro. U budućnosti će trebati investirati znatna financijska sredstva u što kvalitetnije održavanje postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada s ciljem dugoročnog osiguravanja sigurnosti zbrinjavanja otpada na području Primorsko-goranske županije.

Najveći su nam izazov ljetni mjeseci, u kojima centar zaprima količine otpada koji premašuju kapacitete obrade te proces biološkog sušenja nije dovoljno dug da bi se tolike količine otpada kvalitetno obradile. Zbog toga dolazi do povremene pojave neugodnih mirisa u obližnjim naseljima. Trošak zbrinjavanja otpada u centru iznosi 1180 kuna po toni. Međutim, zbrinjavanje otpada u centru naplaćuje se po cijeni od 540 kuna po toni, što nije dostatno da se pokriju troškovi koje Centar ima u poslovanju.

Gorivo iz otpada trebalo bi biti izvor prihoda za CGO, a trenutno predstavlja trošak. O kojim se iznosima radi?

- Gorivo iz otpada vrijedan je i obnovljiv energent koji zadovoljava strogo propisane tehničke standarde i norme. Primarno je CGO trebao prodavati gorivo iz otpada, međutim, zbog poremećaja na tržištu centri moraju plaćati da bi to gorivo izvezli jer ga ne mogu skladištiti niti postoji infrastruktura da ga se u Hrvatskoj koristi. CGO Marišćina izdvaja velike iznose za izvoz goriva koje se spaljuje u cementarama izvan Hrvatske.

Time je direktno ugrožena sigurnost zbrinjavanja otpada u RH zato što ne postoji garancija da će cementare u inozemstvu dugoročno zbrinjavati gorivo iz otpada koje se proizvede u Hrvatskoj. Hrvatska se može naći u situaciji da neće imati gdje zbrinuti gorivo koje proizvede.

Ako se o problematici gospodarenja otpadom ne razmišlja i ako joj se ne pristupa strateški i dugoročno, neizbježno je očekivati probleme u zbrinjavanju otpada, što je vidljivo i na primjeru grada Zagreba. Kad je riječ o iznosima, CGO Marišćina će, prema posljednjim procjenama, zbrinjavanje goriva iz otpada plaćati cementarama u inozemstvu 27 milijuna kuna godišnje. Navedeni trošak u godinama koje slijede mogao bi biti i znatno veći.

Jedna od učestalih kritika na računa goriva iz otpada koje se proizvodi na Marišćini jest da kvalitetom ne zadovoljava potrebne standarde. Jesu li te kritike točne?

- Radi se o kritikama osoba koje su neupućene u problematiku i o tezama koje su potpuno promašene. Kvaliteta goriva iz otpada koju naš centar proizvodi iznimno je dobra. U zimskim mjesecima Centar može proizvesti gorivo iz otpada visoke ogrjevne moći, a u ljetnim je mjesecima kvaliteta malo niža - prije svega zbog prekomjernih količina koje tijekom ljeta stižu u Centar.

Kada bi jedinice lokalne samouprave na području Primorsko-goranske županije povećale stope primarne selekcije otpada sukladno zakonima i planskim dokumentima Hrvatske, količina otpada koja se bi se dovozila u Centar bila bi znatno manja, a kvaliteta goriva iz otpada bila bi ljeti znatno bolja. S druge strane, treba jasno reći da u Hrvatskoj postoji i problem cementara koje nisu tehnološki opremljene tako da mogu zbrinjavati gorivo proizvedeno iz komunalnog otpada.

Prema informacijama kojima raspolažem, postoje planovi vezani za modernizaciju cementara u Hrvatskoj i to je razvoj koji apsolutno pozdravljam i u potpunosti podržavam. Zaključno, problem nije u centrima za gospodarenje otpadom, nego u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima, koji ne mogu zadovoljavajuće ustrojiti primarnu selekciju otpada, kao i cementarama koje nisu modernizirane, odnosno tehnološki opremljene da mogu koristiti gorivo proizvedeno iz miješanog komunalnog otpada.

Promatrati centre kao zasebnu infrastrukturu u gospodarenju otpadom, koja je odvojena od ostalih dionika u tom sustavu, potpuno je pogrešno. Problematici gospodarenja otpadom potrebno je pristupati sustavno.

Koje su sve moguće primjene goriva iz otpada i postoje li specifični projekti u tom kontekstu koji se mogu realizirati na području Primorsko-goranske županije?

- Goriva iz otpada mogu se koristiti u cementnoj industriji i/ili u termoenergetskim postrojenjima u kojima se rabe zasebno ili zajednički s krutim gorivom za dobivanje električne i toplinske energije. Po mojem uvjerenju, na području Primorsko-goranske, ali i ostalih županija trebali bi se realizirati projekti energana koje bi koristile gorivo iz otpada kao obnovljiv i vrijedan energent za proizvodnju električne i toplinske energije.

Mnogi su zabrinuti zbog mogućih negativnih zdravstvenih posljedica upotrebe goriva iz otpada. Je li to opravdano?

- Odgovorno tvrdim da su ti strahovi u potpunosti neopravdani i proizlaze iz neznanja. Naime, energane su stacionarna postrojenja u kojima su uvjeti sagorijevanja dobro kontrolirani i čije se emisije u okoliš kontinuirano prate.

Moraju zadovoljavati iznimno stroge zakonske propise i granične vrijednosti. Ne razumijem strah i otpor građana prema energanama koje kao pogonsko gorivo koriste gorivo iz otpada, a s druge strane ti isti građani nisu nimalo zabrinuti količinom šetnih plinova koje svaki dan udišu zbog prometa. Također, mnogi od tih istih građana konzumiraju i duhanske proizvode te udišu kancerogene spojeve koji će, kod dobrog dijelanjih, imati smrtni ishod.

Da dobijete osjećaj o kakvom se riziku radi kada je konzumacija duhanskih proizvoda u pitanju, od stotinu osoba koje puše, zbog konzumacije cigareta umrijet će ih između dvadeset i trideset. Ako se radi o teškim pušačima, taj broj bit će znatno veći. S druge strane, šansa da imate zdravstvenih problema jer živite pokraj energane koja kao pogonsko gorivo koristi gorivo iz otpada, praktički je ravna nuli.