Lažne vijesti i turizam: Tko stoji iza dezinformacija koje štete Hrvatskoj?

"Hrvatima će zbog nove EU regulative biti oduzete privatne štednje", "Hrvatska uvodi obavezno mikročipiranje djece radi praćenja", "Poskupljenje struje za 50% zbog uvođenja nove takse", "EU zabranjuje domaće rakije i vina u Hrvatskoj", "Zdravstveno osiguranje više neće pokrivati troškove osnovnih medicinskih usluga", "Novi zakon omogućava Vladi da nadzire sve telefonske pozive i poruke građana"… samo su neke od dezinformacija koje mogu izazvati široku zabrinutost ili paniku među građanima, a koje su se recentno pojavile u medijima i na društvenim mrežama. Ovi primjeri ilustriraju koliko je važno provjeravati informacije prije nego što se u njih povjeruje. ali i koliko je važno brzo reagirati i ispraviti netočne informacije.

Da bi se takvoj praksi stalo na kraj diljem Europske unije otvaraju se servisi i redakcije koje će kontrolirati objavljene vijesti i javne informacije,

Marija Slijepčević, profesorica Sveučilišta VERN’ s Hrvatskom udrugom digitalnih izdavača (HUDI) uspostavila je jedan takav fact-checking servis za provjeru informacija u turizmu. Tim povodom smo profesoricu upitali o kakvom se servisu radi, koji su im ciljevi, kao i da otkrije kojim to kanalima lažne vijesti stižu do javnog prostora.

Kako točno funkcionira proces provjere činjenica i točnosti objavljenih informacija?

Fact-checkeri igraju ključnu ulogu u suvremenom medijskom okruženju, gdje je brzina širenja informacija veća nego ikada prije. U vremenu kada se lažne vijesti i dezinformacije šire munjevitom brzinom putem drugih digitalnih platformi, provjera činjenica postala je neophodna za održavanje integriteta informacija. Fact-checkeri djeluju kao svojevrsni zaštitnici javnosti, filtrirajući neistine i razotkrivajući manipulacije koje mogu ozbiljno utjecati na javno mnijenje i donošenje odluka. Njihov rad pomaže građanima da donesu informirane odluke, osigurava odgovornost medija i sprječava širenje dezinformacija koje mogu imati dugoročne negativne posljedice na društvo. Fenomen globalne borbe za razotkrivanje dezinformacija eksponencijalno raste zadnjih 20-ak godina. Prema globalnoj bazi Duke Reporters Laba, danas postoji oko 440 fact-checkera u preko 100 država. Svoj obol daje i Hrvatska, koja uz postojeće organizacije, zahvaljujući Nacionalnom planu oporavka i otpornosti i natječajima Uspostave provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka odabrala 21 novi projekt fact-checkinga.

Objasnite fact checking projekt Sveučilišta VERN’ i HUDI-ja. Kako je financiran i koliko ljudi radi na njemu?

Jedan projekata kakve sam opisala je i TurFacto Sveučilišta VERN‘ i Hrvatske udruge digitalnih izdavača (HUDI) koji za cilj ima donošenje provjerenih informacija o turizmu, prateći, analizirajući i evaluirajući objavljene informacije vezane za turistički sektor koji je Hrvatskoj izuzetno važan.

Sam pojam turizma odnosi se na znatno opsežnije elemente od pukog broja noćenja tijekom sezone. Odnosi se i na turističke destinacije, cijene i usluge koje se nude u Hrvatskoj, kulturne običaje turističkih lokaliteta, atrakcije koje se mogu posjetiti, evente i još mnogo toga. Provjera točnosti medijskih informacija o navedenim elementima koristi turistima, ukupnom imidžu hrvatskog turizma i jača povjerenje partnera u turizmu.

Kao instrument u borbi protiv dezinformacija TurFacto ima za cilj informirati javnosti o relevantnim činjenicama, doprinjeti razvoju medijske pismenosti, širenje svijesti o potrebi kritičkog promišljanja o medijskom sadržaju te jačanju povjerenja u hrvatski turizam. Sveučilište VERN‘ koje izvodi 17 studija, između ostalog i novinarstva i turizma, nositelj je projekta, a partner je Hrvatska udruga digitalnih izdavača, koja okuplja sve relevantne digitalne medije u Hrvatskoj, odnosno 27 organizacija.

Koliko je fake news prisutan u sektoru turizma? Možete li navesti neke primjere?

Ovdje možda nije problem toliko o netočnim vijestima, koliko o manipuliranju podacima i senzacionalizmu u izvještavanju te velikom dosegu izoliranih primjera loših praksi koje brzo postižu viralnost na društvenim mrežama, a potom često (prema teoriji „trube pojačanja“) završe i kao vijesti u medijima. Ovakve objave ilustriraju ključne izazove s kojima se hrvatski turizam suočava, od ekonomske i ekološke održivosti do kvalitete ponude i cijena. Primjer su naslovi: "Hrvatski turizam pred kolapsom: Previsoke cijene, loša usluga i otkazane rezervacije"; "Turizam u Hrvatskoj gubi na atraktivnosti: Pretrpani gradovi, zagađene plaže i nezadovoljni turisti", "Zašto Hrvatska više nije poželjna destinacija? Turisti bježe zbog visokih cijena i lošeg odnosa prema gostima", "Sezona razočaranja: Vlasnici apartmana u panici zbog drastičnog pada rezervacija".

Tko na ovim prostorima najviše sudjeluje u kreiranju fake news sadržaja u sektoru turizma? Na kojoj društvenoj mreži to najčešće čine ili kojim kanalima?

Na ovim prostorima, u kreiranju fake news sadržaja u sektoru turizma najčešće sudjeluju manji i manje poznati portali koji se bave senzacionalističkim novinarstvom, ali i određene društvene mreže i online zajednice. Ovi izvori često koriste clickbait naslove kako bi privukli čitatelje, što rezultira širenjem dezinformacija. Primjerice, Facebook je najčešće korištena mreža za širenje lažnih vijesti o turizmu. Facebook grupe i stranice posvećene turizmu često dijele senzacionalističke i netočne informacije kako bi privukle pozornost i povećale broj lajkova i dijeljenja. Lažne informacije se često šire kroz viralne postove i lažne oglase.

Videozapisi s lažnim informacijama također su popularni na YouTubeu, gdje se mogu naći snimke koje iznose lažne tvrdnje o stanju turizma, cijenama, ili čak teorije zavjere vezane za turistički sektor.

WhatsApp i Viber također su kanali putem kojih se često šire lažne vijesti, obično kroz lančane poruke koje sadrže dezinformacije o turističkim odredištima, zakonima, ili navodnim novim regulativama.

Glavni akteri su pseudonovinarski portali koji često objavljuju neprovjerene informacije ili potpuno izmišljene vijesti. Njihov cilj je izazvati paniku ili senzacionalizam, što privlači klikove i posjete stranici. Nadalje, neki pojedinci na društvenim mrežama, uključujući tzv. influencere, također sudjeluju u širenju lažnih vijesti, bilo iz neznanja ili u svrhu povećanja vlastitog dosega i angažmana na mrežama. Ovi kanali i akteri koriste prednosti niske razine medijske pismenosti u društvu kako bi proširili lažne informacije koje mogu imati značajan negativan utjecaj na percepciju turističkog sektora, ali i na samo poslovanje u turizmu.

- U vremenu kada svatko ima glas i poligon za milijunske publike, osim slučajnih pogrešaka i ljudske gluposti, treba razmisliti i o agendama raznih aktera za širenje dezinformacija. Demokratski sustavi nikada nisu bili ranjiviji, a države s visokim razinama medijskih i ljudskih sloboda ne žele raditi korake unatrag u ograničavanju istih. Vjerujem da se lako složiti oko toga da bi razina medijske i informacijske pismenosti trebala biti izrazito visoka kako bismo mogli kročiti milijunima informacija kojima smo okruženi samo kako bismo pokušali razdvojiti „žito od korova“. Oni koji to svakodnevno rade su fact-checkeri, organizacije koje se bave provjerom istinitosti informacija - poručuje dr. sc. Marija Slijepčević.