FABIJAN (23) IZ SIČA

‘Jedna mesnica u Hrvatskoj otkupljuje sve moje meso, a ako Bruxelles ovako nastavi, bojim se da hrane neće biti...‘

Sve što me ikad zanimalo u životu vezano je za zemlju, traktore i krave, kaže mladi stočar Fabijan

Piše:

Objavljeno: 25. ožujak 2024. 14:28

Fabijan Vrakić

Vlado Kos/Cropix

Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče

Vrakići već dulje od 100 godina uzgajaju stoku, po čemu su jedna od najdugovječnijih hrvatskih obitelji koje se stočarstvom bave neprekidno, a s obzirom na to da su njihovom najmlađem punoljetnom članu trenutno tek 23 godine, lako je moguće da će se to razdoblje protegnuti i na stoljeće i po. Fabijan Vrakić, a o njemu je riječ, nikada nije dvojio o tome što u životu želi raditi. Uz oca Antuna i majku Željku, od ranog je djetinjstva bio na farmi, a tako je i danas. Čim je završio srednju poljoprivrednu školu, Fabijan je registrirao svoj OPG. Bilo je to prije četiri godine.

Cijela obitelj u poslu

- Završio sam za poljoprivrednog mehaničara, uvijek me jedino zanimalo sve što je vezano za zemlju, traktore, krave... Tako je logičnim slijedom došlo i do otvaranja OPG-a u kojem danas imam 70 grla stoke i obrađujem 10 hektara zemlje. Radim u sustavu krava-tele, dakle samo proizvodnju mesa. To je već desetljećima tako, u trećoj generaciji, jer su još djed i baka radili s kravama, prvo s muznima, a onda su prešli na uzgoj grla za proizvodnju mesa i to je u našoj obitelji ostalo do danas - kazao nam je Fabijan, mladi stočar i ratar iz Siča, mjesta nedaleko od Nove Gradiške, u kojem sa svojom obitelji razvija iskonsku poljoprivrednu priču. O tome svjedoči i činjenica da su otac i majka i dalje aktivni, kao i braća Franjo, Mato i Josip, koji imaju svoje OPG-e, a kada se sve zbroji, Vrakići imaju ukupno 400 grla stoke i obrađuju 300 hektara zemlje.

Od cijele obitelji u poljoprivredi danas jedino nije sestra Magdalena, koja se udajom i zasnivanjem svoje obitelji odlučila profesionalno okrenuti u drugom smjeru. Fabijanu je, pak, ovo jedini posao kojim se bavi i kojim se želi baviti. Stoka mu je na farmi koju je njegov otac prije devet godina kupio od nekadašnjeg, u međuvremenu propalog, PIK-a Nova Gradiška, te koja je bila potpuno zapuštena i rasturena.

- To su bile ruševine, koje smo preuredili i napravili ugodan dom za naše bikove, krave i telad. Većinom držim francusku pasminu bikova za rasplod limousine, a krave su križanci, uglavnom simentalac, charolais... Za limousine smo se odlučili jer daju najbolji randman mesa. One, naime, imaju tanje kosti i veći udio mesa, pa ostane i preko 60 posto mesa kada se sve očisti - objasnio je Fabijan. Sjeća se i vremena kada je s kravama bio uz dida i baku. Tada su imali puno manje životinja, u jednoj manjoj štali, a obitelj se više bavila ratarstvom nego stočarstvom. No s vremenom se to promijenilo.

Meso prodaje u Split

- Ovako je puno bolji učinak. Ako se uz ratarstvo radi i stočarstvo, pa hranu proizvedenu na zemlji pretvoriš u meso, onda je to dobra priča i to se isplati jer je dobra cijena junadi. Jedino što sigurno donosi gubitak je čisto ratarenje, odnosno proizvodnja žitarica. To sve propada - smatra mladi sugovornik, koji je na farmi svakoga dana. Samo na hranjenje stoke dnevno mu odu i dva sata, a nakon toga slijede svi ostali poslovi. Nerijetko moraju ustati usred noći i doći na farmu ako se neka krava teli, a u tome im pomažu i kamere koje su postavili i koje im kod kuće daju sliku svega što se u svakom trenutku zbiva na farmi. Trenutno se priprema za proljetnu sjetvu. Sije samo kulture koje mu trebaju za ishranu stoke - ječam, pšenicu, kukuruz, uljanu repicu i lucernu.

Što se tiče mesa, sve prodaje u Hrvatskoj. Imaju jednog kupca u Splitu, koji za svoju mesnicu otkupljuje sve meso koje Fabijan proizvede.

- Prepoznao je kvalitetu i želi samo naše meso. Što je u našem mesu dobro? Dobro je zamašćeno, isporučujemo zrele bikove preko 700 kg koje hranimo dvije godine, sve našom domaćom hranom, i to onda daje rezultat. Inače, nešto junica ostavljam za daljnji rasplod, a nešto ide u tov - dodao je mladić, koji je prošao i na financijskom natječaju za mlade, ali, kaže, jedva, što ga je začudilo s obzirom na to da mu je to jedini izvor prihoda, dok neki kojima je to sekundarno zanimanje bez problema prolaze na natječajima. Ipak, na kraju je sve dobro završilo, a on je za 50.000 eura, koliko je dobio, dodatno opremio strojni park, kupivši sijačicu i balirku. Osvrnuo se i na trenutno stanje u poljoprivredi.

Zelene politike

- Što se ide dalje, sve je teže, sve više se traži papirologije, a sada je najakutniji problem nerazumno inzistiranje na zelenim politikama, odnosno uporno guranje svih poljoprivrednika da sve što se radi mora biti ekološki. Vidimo i po prosvjedima u Europskoj uniji da se s takvim politikama pretjeruje jer nije sve što se koristi u proizvodnji štetna kemija. Tu je dosta nekih osnovnih proizvoda i sredstava, koji su neophodni u proizvodnji. Kada bi svi radili kao što se sada nameće, hrane ne bi bilo. To je jednostavno nemoguće ispoštovati i ako Bruxelles na tome bude inzistirao, bojim se da hrane neće biti, a pogotovo će sve poskupjeti. Svi se žale kada nešto poskupljuje, a nitko se ne pita koliko proizvodnja poskupljuje - kazao je Fabijan, koji ipak kani ustrajati u svom radu.

- Jedno je kada si u poljoprivredi iz hobija, kada ti je to dodatni posao, a drugo je kada samo od toga živiš, kao što je moj primjer. Iz moje perspektive to je puno teže i ozbiljnije, ali zato si međusobno pomažemo i guramo jedni druge jer samo tako možemo ostati i opstati - poručio je ovaj mladi poljoprivrednik.