Jedna je zemlja najveći dobitnik 'velikog naftnog dogovora'

Zemlje proizvođači nafte, njih 23 u sklopu organizacije OPEC+, nakon dva sastanka 10. i 12. travnja (jedan je trajao skoro deset, a drugi 11 sati), konačno su dogovorile novu strategiju i time spriječile, kako su rekli neki analitičari, kaos na tržištu, pa čak i krah naftne industrije.

Za sve je, naravno, kriva pandemija koronavirusa zbog koje je globalna potražnja za naftom pala za 30 posto ili, recimo, samo u SAD-u potražnja za benzinom je pala 48 posto u posljednjih nešto više od mjesec dana.

Putuje se malo, potreba za benzinom sve je manja, a i zrakoplovni promet je više nego prepolovljen. Zrakoplovne karte su jako poskupjele jer se u avione prima manje od pola putnika, zbog distance koja se mora poštovati zbog zaraze, ali zato putnici moraju kompenzirati i prazna sjedala. Stoga je sada karta iz Kine u Europu tri, pa i četiri puta skuplja.

Meksiko je dugo odbijao svoju proizvodnju smanjiti za 400 tisuća barela dnevno koliko su od njega tražili i inzistirao da je smanji za 100.000 barela što je na kraju prihvaćeno, iako je Meksiko prijetio da će sve vratiti na početak. No, uskočio je SAD koji će kompenzirati taj ostatak meksičkih obveza.

"To SAD-u nije puno, a za Meksiko je značajno. Uskočit ćemo, a Meksiko će nam već poslije vratiti tu uslugu", rekao je američki predsjednik Donald Trump, ostajući zagonetan kako će Meksiko "vratiti uslugu".

No, više nikoga nije briga za to jer je spriječen kolaps. Potpredsjednik najveće ruske privatne naftne kompanije Lukoil, Leonid Fedun, kaže kako se sada otvara mogućnost za početak stabilizacije tržišta. To će, prema njegovu mišljenju, potrajati najmanje dvije godine, ali se u drugoj polovini 2020. može očekivati da će nafta skočiti i do 38, pa i 40 dolara za barel. Sada je na 22 dolara, a da Meksiko nije pristao i da je sporazum propao, cijena bi pala i do 15 dolara. Takav bi rasplet, ističe Fedun, mnoge proizvođače doveo u bezizlaznu situaciju, ne samo da drastično smanje proizvodnju nego i da potpuno zatvore mnoga nalazišta i crpilišta. Kada bi se to dogodilo, mnoga bi bila izgubljena, na tisuće zaposlenih našlo bi se na cesti, a mnoge bi naftne kompanije bankrotirale.

Dakle, sada će, prema dogovoru koji bi trebao trajati dvije godine (iako će se 10. lipnja 2020. održati novi sastanak), proizvodnja nafte u svibnju i lipnju iznositi 9,7 milijuna barela dnevno, od 1. lipnja do kraja godine smanjit će se na osam milijuna barela dnevno, a od 1. siječnja 2021. do travnja 2022. godine bit će šest milijuna barela dnevno. No, kako smatra Fedun, potpuna stabilizacija naftnog tržišta može se očekivati tek krajem 2022. godine. Jer, iako je sada uspostavljena određena ravnoteža, za neko ohrabrujuće smirenje tržišta proći će između šest i 12 mjeseci.

Rusiji je itekako trebao ovaj sporazum jer da se ovako nastavilo, Saudijska Arabija istisnula bi je s europskog tržišta, što bi bio strašan udarac ruskom gospodarstvu koje, kao i svi drugi, upada u recesiju zbog pandemije koronavirusa. Rusiji je nafta glavni izvozni adut, a na osnovi procjena cijena nafte rade i svoj proračun.

Nakon postizanja sporazuma već se malo "zatalasalo" na tržištu te je cijena marke Brent i WTI ponešto skočila, pa pala pa ponovno skočila, ali se izdigla iznad 22 dolara, na oko 28 dolara u prosjeku. Doduše, većina zemalja već ima puna skladišta nafte pa su mnoge čak obustavile uvoz. Sporazum su s olakšanjem prihvatili u Kremlju i Bijeloj kući, ali i saudijski kralj Salman.