Je li ključ postizanja održive poslovne budućnosti Big Oila u proizvodnji vodika?

Ovih dana Shell je stavio u pogon najveću europsku tvornicu zelenog vodika kako bi opskrbio svoju rafineriju Rhineland u Njemačkoj. Je li to putanja za cijelu industriju?

Četiri od sedam najvećih naftnih kompanija na svijetu kolokvijalnog naziva Big Oil – British Petroleum (BP), Shell, Eni i Total – namjerava u narednim godinama uložiti u istraživanje vodika najmanje deset milijardi dolara i tako ubrzati svoju zelenu tranziciju, upozorava u analizi za portal Power-eng energetičar indijske Tata Grupe Danyel Desa.

- Osim spomenutih, nekoliko tvrtki, uključujući Saudi Aramco i ADNOC, istražuje mogućnosti za razvoj proizvodnje vodika s niskim udjelom ugljika, kao i ulaganja u tehnologije uklanjanja iz atmosfere, recikliranja i skladištenja CO2. Izvješće Međunarodne energetske agencije o Globalnim energetskim ulaganjima u 2021. potvrđuje da obveze čiste energije dobivaju na značenju. Ako se trenutna putanja zadrži tijekom cijele godine, udio kapitalnih ulaganja koja idu u čistu energiju mogla bi porasti sa sadašnjih jedan posto na više od četiri posto globalnih energetskih ulaganja – navodi Desa.

Istovrsna ulaganja

Raščlanjujući ulaganja Big Oil kompanija u čistu energiju, analitičar Tata Grupe podsjeća da je BP najavio povećanje svojih godišnjih ulaganja u čistu energiju s 500 milijuna dolara u 2019. na pet milijardi dolara godišnje do 2030., s privremenim ciljem dostizanja ukupne razine ulaganja od tri do četiri milijarde dolara godišnje do 2025. Ta kompanija, prema istome izvoru, istražuje korištenje vodika za zamjenu prirodnog plina u industrijama čelika, cementa i kemikalija, a i kao zamjene za dizel u kamionima.

- Općenito, BP predviđa da bi vodik mogao činiti oko 16 posto svjetske potrošnje energije do 2050., ako se želi postići nulta stopa emisije ugljika. Trenutno vodik čini manje od jedan posto udjela svjetske potrošnje energije – napominje Desa.

Za istovrsna ulaganja Shella Desa piše da je cilj Shella postići 25 posto udjela čiste energije u ulaganjima u kapitalne izdatke kompanije do 2025. Ovih je dana Shell, podsjeća analitičar Tata Grupe, stavio u pogon najveću europsku tvornicu zelenog vodika, kako bi opskrbio svoju rafineriju Rhineland u Njemačkoj. Ali, komentira Desa, taj je vodik između pet i sedam puta skuplji od proizvoda na bazi fosilnih goriva koji pretežno koristi. - Shell se nada da može smanjiti troškove izgradnjom vodikovih projekata na strateškim lokacijama uz pogone kupaca, kao što je Arcelor-Mittalova čeličana u luci Hamburg, gdje također može dodati stanice za punjenje vodikom za kamione – navodi isti izvor.

Nitko nije stručniji

Analizirajući Shellove planove oko vodika, Desa podsjeća da industrija za takve projekte dobiva potporu država i Europske unije koja je, napominje, platila polovinu troškova od otprilike 23 milijuna dolara za Shellov projekt Rhineland i namijenila je, zaključuje, sredstva za vodik kao dio svog programa oporavka od pandemije.

Kad je u pitanju zelena tranzicija Totala, ta je kompanija, podsjeća Desa, najavila da će oko 2,5 milijardi dolara svojih planiranih investicija usmjeriti u obnovljive izvore energije i električnu energiju uključujući energiju na plin. Dodaje i primjer talijanskog Enija čiji je strateški plan, podsjeća Desa, od 2021. do 2024. godine usmjeriti 20 posto svog prosječnog godišnjeg ulaganja od sedam milijardi eura za projekte čiste energije.

- Naftne i plinske tvrtke već dugo isporučuju goriva koja čine temelj današnjeg energetskog sustava, ali u pozadini stalno visokih globalnih emisija, one su pod sve većim pritiskom da isporuče rješenja za klimatske promjene. Iako ovo može zvučati kao binarni izbor, većina tvrtki će vjerojatno pokušati učiniti oboje – smatra analitičar Tata Grupe, polazeći od premise da se novac za ulaganja u čistu energiju može namaknuti samo iz postojećeg biznisa s fosilnim gorivima.

U prilog svojim procjenama Desa navodi nalaz iz istraživanja konzultantske tvrtke DNV napravljenog među više od 1000 menadžera u biznisu nafte i plina, prema kojem je udio naftnih i plinskih tvrtki koje namjeravaju ulagati u vodikovo gospodarstvo tijekom 2020. skočio s 20 posto na 42 posto. Polovina anketiranih u istraživanju DNV-a iznijela je očekivanje da će vodik biti značajan dio energetskog miksa do 2030., a petina naftnih i plinskih tvrtki iz istraživanja već je aktivna na tržištu vodika.

Patuljasti plan

- Više od jednog stoljeća naftne tvrtke trošile su goleme svote novca za isporuku goriva u energetski i industrijski sektor. Ako bi vodik trebao zamijeniti naftu u toj jednadžbi, nitko razumno ne može očekivati da ima bolju stručnost od Big Oila – komentira Desa, dodajući i podatak nevladine globalne inicijative Vijeća za vodik za 2021. o 244 velika projekta "zelenog vodika" u svijetu u provedbi.

Vraćajući se na pitanje potpora javnog sektora zelenoj tranziciji Big Oil-kompanija, analitičar Tata Grupe primjećuje da je predloženi plan EU za prelazak na vodik od 558 milijardi dolara do 2050. "patuljast u usporedbi s tipičnom potrošnjom sektora nafte i plina na razvoj novih polja svake godine od 500 milijardi dolara".

- Prebacivanje samo malog udjela potrošnje sektora u vodik moglo bi biti dovoljno za drastično povećanje razmjera i ekonomije tehnologije – ocjenjuje autor i preklapanja između sadašnjega naftnog gospodarstva i budućnosti vodika očekuje u infrastrukturi srednjeg toka: cjevovodima, brodovima i skladištima.