Ivana Gažić: 'Tko god krši pravila, letjet će s Burze, a dioničari ga mogu tužiti'

Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze, u jesensku je sezonu odlučila krenuti čisteći tržište i pokrećući novu kotaciju za najbolje dionice.

Smatra da tržište kapitala sada ima zdrave osnove za veću likvidnost i rast cijena zbog gospodarskog rasta i sve boljih rezultata kompanija. Na našu primjedbu da opća, društvena klima to ne odražava, odgovara kako je to pomalo apsurdno.

Pokrenuli ste novo, Vodeće (Prime) tržište, na koje je prva ušla Atlantic grupa. Kakva su očekivanja?

- Prema našim analizama postoji šest ili sedam kompanija koje bi mogle zadovoljiti uvjete za Prime tržište. Na njima je da se jave jer je ulazak dobrovoljan, a interes postoji. Neke od kompanija morat će, međutim, napraviti promjene u korporativnom upravljanju, primjerice postaviti nezavisne članove nadzornih odbora. Atlantic je mogao brzo ući jer je ispunjavao svih 12 uvjeta. Potencijalno bi izdavatelji u Prime tržištu mogli imati tržišnu kapitalizaciju od oko 35 milijardi kuna.

Burza će najmanje jednom u šest mjeseci kontrolirati kako se pridržavaju uvjeta te ih automatski možemo spustiti natrag u Službeno tržište. Sve to je dio naše šire akcije restrukturiranja tržišta, a imamo na raspolaganju tri alata. Prvo, izdvojiti najtransparentnije dionice u Vodeće tržište. Drugo, iz Službenog tržišta, koje je ispod njega, koje je dosad bilo tržište visokih standarda transparentnosti, premjestiti kompanije koje se ne pridržavaju obveza transparentnosti prema investicijskoj javnosti - krenuli smo s Magmom, a slijedio je Ledo. Treća mjera, ona najteža, jest isključenje iz trgovanja (tzv. delisting) s uređenog tržišta onih koji kontinuirano krše uvjete.

Dosad nijednu kompaniju niste delistirali iz tih razloga.

- Najčešće je Burza izricala nejavne i javne opomene, ali odsad će neispunjavanje propisanih kriterija, odnosno obveza biti zaista opasan korak. Stupio je na snagu novi Zakon o tržištu kapitala i regulator nam je dao alat da možemo ozbiljnije pristupiti delistiranju. Za počinjenu štetu malim dioničarima zbog isključenja financijskog instrumenta iz trgovanja zbog nepoštivanja propisanih obveza odgovara društvo i upravljačko tijelo, odnosno uprava i nadzorni odbor solidarno. To znači da će svaki dioničar moći tužiti društvo, ali i upravu i nadzorni odbor društva.

Dosad smo smatrali kako je moguće da neke tvrtke čak namjerno ne ispunjavaju obveze ne bi li izazvale da ih Burza delistira jer tada više, osim gubitka na pravičnu naknadu na koju dioničari imaju pravo, ne bi vrijedio ni Zakon o preuzimanju. Drugim riječima, mogli bi preuzeti upravljanje kompanijom, a da za to nisu ništa platili.

Jedan od kriterija za Prime tržište vezan je i za revizore.

- Dvije su stvari uz njih vezane: da financijski izvještaj ne smije imati nikakvu ogradu, a drugi je da revizor ne smije ostvarivati više od 15 posto prihoda od te tvrtke.

Agrokor je bio inspiracija za takvu odredbu?

- Da, velikim dijelom, ali ima i drugih kompanija koje koriste ‘no name’ revizorske kuće. Agrokor je revidirala privatna revizorska kuća Discordia koja je imala franšizu od Baker Tillyja, ali u stvari im je Agrokor bio dominantni klijent. Agrokor je ranije imao revizore iz tzv. Big Four revizorskih kuća, ali rastali su se s njima što je također bilo indikativno.

Kriza Agrokora prouzročila je veliku štetu tržištu kapitala, a tim se dionicama već mjesecima ne trguje po nalogu Hanfe. Bi li one mogle opet biti važni igrači?

- Ako nagodba bude provedena kako je usvojena - ne. A kada govorimo o šteti, nakon početka krize u Agrokoru, u dva mjeseca prošle godine “izbrisano” je 20 milijardi kuna tržišne kapitalizacije Burze. No, nije kriza u Agrokoru prouzročila samo krizu u smislu da je država morala intervenirati, ti su efekti puno širi. Tih osam kompanija ima oko 9000 dioničara, a oni mjesecima ne mogu trgovati dionicama, nisu imali pravovremene informacije, pokazalo se da financijski izvještaji nisu vjerodostojni. To je dovelo do pada povjerenja u tržište kapitala. Osobito se to osjeća kad razgovarate sa stranim investitorima.

Sad, pak, imamo slučaj Uljanika koji je također burzovna kompanija. Mirovinski fondovi su opet ulagali u kompaniju koja samo naizgled dobro posluje.

- Koliko je meni poznato, Uljanikovi financijski izvještaji nisu upitni, iz njih se vidjelo u kakvom su stanju ta društva. Što se mirovinskih fondova tiče, oni više od 95 posto svog portfelja ulažu ili u državne obveznice ili u strane dionice, a u domaće vrijednosne papire zapravo marginalno. Prinos fondova kad se dogodio, primjerice, Ledo je i dalje bio značajno iznad kamatne stope koju dobijete na štednju u banci.

Mirovinski fondovi imaju svoju politiku rizika, ali imaju i razvojnu ulogu. U većini društava na Službenom tržištu je barem jedan mirovinski fond u top 10 dioničara. Njihova uloga i jest da ulažu u domaće gospodarstvo, da stvaraju dugoročne mogućnosti za rast ekonomije jer će to omogućiti da im se obveznice isplaćuju, da im država plaća kamate itd. Nepravedno ih je prozivati za apsolutno svaku investiciju. I drugi su dioničari, pa i strani, investirali i u Agrokorove i u Uljanikove dionice.

Tražite da se promijeni politika ulaganja mirovinskih fondova prema malim i srednjim poduzećima.

- Predlažemo Ministarstvu rada i mirovinskog sustava da mirovinski fondovi dobiju mogućnost da u nekom promilu ulažu u mala poduzeća te startupe. Sada im je to zabranjeno, a u Hrvatskoj ne postoji nijedan fond poduzetničkog kapitala preko kojega bi to i mogli.

Društva koja imamo u najvišoj kotaciji na burzi su iz sektora hrane, turizma, proizvodnje, to su klasične grane ekonomije, a ono što je donijelo najviši rast tržišta kapitala u inozemstvu, u SAD-u i Britaniji, su tehnološke kompanije. Mi u Hrvatskoj nemamo nikakav sustav podrške tehnološkim startupima te srednjim i malim poduzećima.

Kroz platformu Funderbeam smo kao burza dosad omogućili financiranje pet takvih kompanija. Startup Include, koji radi pametne klupe, teško da bi bez Funderbeama danas izvozio u 36 zemalja i zaposlio u Solinu 30 visokoobrazovanih ljudi. Mirovinski fondovi trebali bi financirati i takve tvrtke, ali prije toga mi u Hrvatskoj trebamo malo promijeniti stav prema metodi informiranih pokušaja i pogrešaka.

Zato je zapelo s pokretanjem Progress tržišta za male i srednje kompanije?

Da, kompanije se žele financirati putem tržišta kapitala, ali nema institucionalnih investitora koji bi ulagali u njih. Limit na Progress tržištu je prikupljanje do 5 milijuna eura, a ne može se očekivati da bi to u cijelosti mogli realizirati mali investitori. Stvaranje institucionalnih investitora u ovu klasu imovine pomoglo bi da ovo tržište brže krene.

Koliko trenutačno ima ulagača na ZSE?

- U posljednja tri mjeseca aktivnih je bilo više od 7300, a prošle godine ih je u istom razdoblju bilo skoro deset tisuća. Broj ulagača je snažno pao, kao što je pao i promet na burzi koji danas nije ni pet posto onoga koji se ostvarivao 2007. godine.

Znate li koliko se prikupi poreza na kapitalnu dobit koji je uveden 2016. godine? Hoće li oko njega biti kakvih promjena?

- Nemamo podatak o tome, to ne znaju ni porezni stručnjaci. Procjena je da je zanemariv za državni proračun, po mom mišljenju, u najboljem je slučaju riječ o 20-ak milijuna kuna. Tehnički je loše zamišljeno kako se prijavljuje, a budući da se plaća na zaradu od domaćih i stranih dionica, mislim da Porezna uprava ima vrlo limitirane alate da provjeri točnost prijavljenog poreza.

Zbog situacije na tržištu kapitala smatramo da bi ga privremeno trebalo suspendirati kako bi se ipak potaknulo ulaganje na Zagrebačkoj burzi.

Uputili smo takav zahtjev u aktualnoj javnoj raspravi o Zakonu o porezu na dohodak, da država na taj način podrži tržište kapitala, i čekamo što će biti. Izrazili smo i svoje nezadovoljstvo nepovoljnijim poreznim tretmanom dionica koje se dijele radnicima u okviru programa nagrađivanja.