Neiskorišteni potencijali

Investitori u OIE suočeni su s brojnim projektnim i regulatornim izazovima

Izrađivanje ponude za kupca solarne elektrane

 Zeljko Puhovski/Cropix

U periodu posljednjih 20 godina u razvoju hrvatskog, kao i europskog elektroenergetskog sustava, obnovljivi izvori energije su od "alternativnih izvora" postali ključan pojam u energetskom sektoru. Količina instaliranih megawata u drugi plan je stavila izvore na fosilna goriva i gotovo da više nema velikih energetskih projekata na fosilna goriva. Solarne elektrane i vjetroparkovi su poznati po svojoj volatilnosti prilikom isporuke električne energije u prijenosni sustav, stoga su operatori sustava bili prisiljeni, nakon prvotnih otpora, prilagoditi planiranje i vođenje sustava u situaciji kada značajan udio električne energije dolazi iz obnovljivih izvora.

Europska unija nastavlja s politikom povećavanja udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu i sve zemlje članice su to uvrstile u svoje nacionalne energetske strategije. Zbog svega toga postavljeni su novi izazovi u planiranju izgradnje i razvoju pametnih mreža koje će moći uspješno integrirati distribuirane i promjenjive izvore.

Nove tehnologije vezane uz sustave skladištenja energije (baterijski sustavi i vodik) te razvoj elektromobilnosti imat će u idućim desetljećima sve veći značaj i bitno će utjecati na planiranje rada energetskog sustava i tržišta koja zahtijevaju nove alate i znanja kod svih tržišnih sudionika. Kupci energenata sve više postaju aktivni sudionici tržišta jer su, ne tako davni, poremećaji i nestabilnost cijena pokazali koliki rizik za krajnje kupce predstavlja izloženost cijenama energenata te su se mnogi od njih odlučili na investicije u obnovljive izvore energije za vlastitu potrošnju čime smanjuju svoju izloženost tržišnim poremećajima.

Godinama se čeka

Ako se pita investitore što im je najvažnije u razvoju projekata, najčešći odgovor je: stabilan regulatorni okvir i ubrzanje administrativnih procedura. Česte izmjene zakonodavnog okvira, nakon čega se godinama čeka na podzakonske akte koji su nužni za operativnu provedbu, svaki puta rezultiraju zastojem u razvoju projekata. Često je naglasak na energetske propise, ali provedba projekata značajno ovisi o prostornom planiranju, procedurama ocjene utjecaja na okoliš, građevinskim propisima i kompleksnosti rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.

Kompleksnost procedura je nešto što su upoznali svi investitori u projekte obnovljivih izvora u Hrvatskoj i to nažalost moraju prihvatiti, ali najveći problem predstavlja trajanje procedura izdavanja potrebnih dozvola i rješenja koje višestruko premašuje zakonske rokove.

Dodatni izazov investitorima je i vrlo konvencionalno financijsko tržište, stoga je rizik koji investitori prihvaćaju utoliko veći. U listopadu 2021. donesen je novi Zakon o tržištu električne energije s ciljem uvođenja reda među zatečenim projektima i pojednostavljenjem i ubrzanjem procedura za razvoj novih projekata, no zakon je, uz povezane i ostale podzakonske akte, donio i niz novih izazova za investitore. Predmetnim se zakonom dokument energetskog odobrenja, kojim nadležno ministarstvo odobrava gradnju novih proizvodnih objekata, postavlja kao ključni dokument koji je potrebno ishoditi (i platiti) na samom početku procedure razvoja projekta.

Bez energetskog odobrenja nije moguće dobiti priključenje na elektroenergetski sustav niti ishoditi lokacijsku niti građevinsku dozvolu. Zajednica investitora je pozdravila uvedeni koncept, iako on uvodi dodatni namet vezan uz energetsko odobrenje. Istovremeno, investitori su dijelili očekivanje kako će novi zakonski koncept ubrzati započete projekte koji već imaju dio nužne dokumentacije i kako će svojim podzakonskim aktima urediti i definirati lokacije za obnovljive izvore energije. Međutim, energetsko odobrenje definira visoke naknade, vrlo stroge obveze, rokove i penale u slučaju neispunjenja, a s druge strane investitoru ne garantira ništa osim "dokaza pravnog interesa u svrhu ishođenja akata potrebnih za izgradnju objekata za proizvodnju električne energije". Ako istekne rok iz energetskog odobrenja, gubi se pravo građenja ili pravo služnosti – dakle dokument koji navedena prava nije dao, može ih oduzeti?

Podzakonskim aktom o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja uvode se i propisuju naknada za korištenje prostora i godišnja naknada jedinici lokalne samouprave, a energetsko odobrenje ne garantira rješavanje imovinsko pravnih odnosa i pravo služnosti na lokaciji za koju je izdano. Naknade su definirane na način da se naknada za energetsko odobrenje odmah plaća nadležnom operatoru tržište energije (HROTE), svi penali za neispunjenje uvjeta ili rokova plaćaju se Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a lokalna zajednica naknade će dobiti samo u slučaju da projekt dobije uporabnu dozvolu.

Tako postavljeno energetsko odobrenje svim projektima unosi već na početku velike rizike i definiranje nekoliko naknada, ali ne garantira rješavanje imovinsko pravnih odnosa, priključak na mrežu ili prihvatljivost zahvata na okoliš, pa investitor praktički mora proći sve procedure koje je prolazio prema nekadašnjoj proceduri, samo uz dodatne troškove i rizike na samom početku razvoja projekta.

image

Izrađivanje ponude za kupca solarne elektrane

Zeljko Puhovski/Cropix

U većini zemalja

Uvođenje neophodnog reda i ubrzanje realizacije projekata se moglo postići dodjelom koncesija za lokacije koje su namijenjene izgradnji obnovljivih izvora uz jedinstvene početne uvjete na području cijele Hrvatske. Tako bi se postigla bi veća sigurnost za investitore, naknada za koncesiju plaćala bi se vlasniku zemljišta (Republici Hrvatskoj ili jedinicama lokalne samouprave) od početka razvoja projekta, a sve procedure već su propisane zakonodavnim okvirom za koncesije, kao što je to riješeno u većini zemalja u okruženju. Istovremeno se uvode izmjene građevinskih propisa, konkretno u dijelu jednostavnih građevina i projekti sunčanih elektrana snage do 10 MW (uz uvjet riješenih imovinsko-pravnih odnosa) postaju jednostavne građevine. Prema tim izmjenama, za projekte do snage 10 MW nije potrebno ishoditi niti energetsko odobrenje niti građevinsku dozvolu. Istina, ovo rješenje jako pojednostavljuje procedure, ali nameće se pitanje, kakav će biti interes investitora za veće projekte.

SVE NA INVESTITORU

U 2023. nije proveden natječaj za potpore geotermalnih projekata

Velika i intenzivna inicijalna kapitalna ulaganja u geotermalnu energiju predstavljaju najveći izazov za investitore i razvoj sektora. Stanje zasigurno ne olakšava ni razvoj projekata kroz dva upravna postupka gdje se jedan odnosi na područje tržišta električne energije, a drugi na istraživanje i eksploataciju ugljikovodika što dodatno produljuje vremenski period realizacije projekata. Banke nisu spremne preuzeti takve rizike i geotermalni projekti nisu u stanju privući njihovo financiranje u istražnoj fazi. Stoga je ukupan rizik na investitoru. Sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora kroz dodjeljivanje poticaja tržišne premije i potpisivanje premijskog ugovora kojim se investitorima jamči 12-godišnji poticaj za proizvodnju električne energije nije ispunio svoj puni potencijal. Tijekom 2023. nije proveden natječaj za dodjelu potpora. Programom državnih potpora za razdoblje 2021. do 2023., od ukupne predviđene kvote koja je iznosila 2010 MW dodijeljen je poticaj za svega 110 MW instalirane snage, odnosno za oko 5% ukupne kvote. Posljednji, a ujedno i jedini objavljeni natječaj za dodjelu tržišne premije iz 2022. za geotermalne elektrane instalirane snage veće od 500 kW nudio je maksimalnu cijenu od 168 EUR/MWh, no uz izostanak projekata spremnih za natječaj, kvota od 20 MW nije iskorištena, a za naredni period nisu osigurane dodatne kvote koje bi u obzir uzele sve projekte.

Sadržaj nastao u suradnji s ENNA-om

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 09:04