Horvat: Nedostatak radne snage velika je prepreka daljnjem razvoju Hrvatske

Stanje na hrvatskom tržištu rada sve je alarmantnije: unatoč i dalje značajnom broju nezaposlenih, brojne djelatnosti vape za radnom snagom i moraju je uvoziti. O očekivanim daljnjim trendovima na tržištu rada, ali i izazovima koje Hrvatskoj nosi digitalna revolucija, razgovaramo s čelnim čovjekom konzultantske kuće EY u Hrvatskoj Berislavom Horvatom. Naš je sugovornik dobar poznavatelj kretanja na tržištu rada, ali i poduzetničke scene u Hrvatskoj.

Približavamo se 6. obljetnici članstva u EU i 28. obljetnici neovisnosti. I dok smo glavne političke ciljeve kao država ostvarili, opća je ocjena da smo na ekonomskom planu zakazali. Kako ocjenjujete dosadašnji razvoj poduzetništva u Hrvatskoj, posebno u usporedbi sa zemljama s kojima se obično uspoređujemo?

- Mi, nažalost, još nismo dovršili proces tranzicije. S druge strane, naši poduzetnici još nemaju status u društvu kakav imaju u drugim tranzicijskim zemljama. Kod nas se na poduzetnike i dalje gleda sa skepsom, oni su kod nas na neki način i dalje crne ovce, a takav status, realno, ne zaslužuju. EY je zato i pokrenuo program ‘EY Poduzetnik godine’, kroz koji želimo pokazati da i u Hrvatskoj ima uspješnih poduzetničkih priča.

Osobno mislim da su se stanje u Hrvatskoj i odnos prema poduzetnicima u posljednjih pet godina značajno promijenili. U tom smislu, dovoljno je samo reći da prije pet godina u Hrvatskoj praktički nitko nije govorio ni o startupima, ni o fundingu i slično. Štoviše, ti termini se uglavnom nisu niti koristili. Danas je stanje ipak drukčije: o tome se govori, gleda se tko je pokrenuo koji startup, tko je koliko uložio, kakav je koji poduzetnički inkubator i slično. Dakle, fokus javnosti polako se mijenja i okreće prema poduzetništvu, no ne tako brzo kako bismo htjeli.

Točno. Svega toga u Hrvatskoj danas ima, ali još jako malo. Čak i brojne tvrtke koje se pokreću pripadaju u ‘poduzetništvo iz nužde’, odnosno nisu stvaran iskaz želje pokretača biznisa da se bavi poduzetništvom, nego se pokreću radi kakvog-takvog zaposlenja...

- Mislim da poduzetništva u Hrvatskoj ima puno više nego što to vidimo. Medijsku pozornost zaokupljaju negativne stvari i teško da netko od poduzetnika u takvoj situaciji može postati zvijezda.

U Estoniji je, primjerice, drukčije. I njima su zvijezde nekad bili nogometaši, sportaši i starlete, no oni su sustavno radili na tome da se to promijeni. Danas, nakon 20 i više godina, u Estoniji su glavne zvijezde poduzetnici, što, naravno, ne isključuje da u tamošnjim medijima ima i lifestyle tema i da ljudi iz jet seta također nisu zvijezde. Prostora je dovoljno za sve.

No, mi još nismo došli do te razine. U našem javnom rakursu još ne dominiraju najbolji, oni koji su ni iz čega stvorili nešto i uspjeli u životu vlastitim radom i trudom. Mi smo previše otišli u negativizam i ne možemo se iz njega izvući, čak ni u uvjetima kada je posljednjih godina stanje u gospodarstvu ipak znatno bolje, o čemu svjedoči i rast prihoda i dobiti tvrtki. Zato je kod nas stvoren dojam da je sve loše, a to nije tako. U Hrvatskoj se može uspjeti.

Kad razgovarate s klijentima, posebno onima iz inozemstva, koji ovdje žele ulagati i pokrenuti posao, na što se najviše žale?

- Glavni problem posljednjih godina je nedostatak radne snage. Veliko iseljavanje iz Hrvatske rezultiralo je manjkom radnika. Prije se taj manjak osjećao u turizmu i ugostiteljstvu te u građevinarstvu, a sada je opipljiv u gotovo svim djelatnostima. To će sigurno biti velika prepreka daljnjem razvoju Hrvatske. Primjer je građevinarstvo, koje čak i za osiguran posao gradnje nekog objekta više ne može pronaći ljude koji bi ga odradili.

Nekad nam je glavni problem bila nezaposlenost, a sada je to nedostatak radnika. Prema nekim procjenama, čak i među onima koji se službeno vode kao nezaposleni samo je 10.000 do 15.000 stvarno nezaposlenih, a ostali su prijavljeni na burzi rada zbog nekih drugih razloga.

S druge strane, u ovoj godini imamo kvotu od 65.000 stranih radnika koje možemo uvesti. To je zasad rekord, a sasvim je izvjesno da će ta kvota, a time i broj stranih radnika u Hrvatskoj, sljedećih godina rasti.

Osim u turizmu i građevinarstvu, u kojim sektorima nedostaje najviše radne snage?

- Svakako u IT sektoru. Praktički svaka IT tvrtka koju znam sutra bi zaposlila 100 developera jer je posla jako mnogo. Većina njih radi na inozemnom tržištu, gdje je potražnja veća od ponude.

Očekujete li još velikih valova iseljavanja iz Hrvatske? Nemojmo zaboraviti da nam iduće godine vrata svojeg tržišta rada, kao posljednja u EU, otvara i Austrija.

- Iseljavanja će sigurno još biti. Točno, Austrija bi mogla privući dio naše radne snage jer je blizu i radnici će moći migrirati praktički od vikenda do vikenda. Dakle, iseljavanje će se nastaviti, no bit će i povrataka, posebno kako budu rasle plaće u Hrvatskoj. Procjene za budućnost teško je davati, no jasno je da će nedostatak radne snage ostati problem broj jedan za Hrvatsku i idućih godina.

Kako riješiti problem nedostatka radne snage? Kvote za uvoz radnika ipak su samo vatrogasna mjera...

- Morat ćemo se okrenuti uvozu radne snage, i to dugoročno. No, nemojmo zaboraviti da zbog tog manjka radne snage u Hrvatskoj rastu i plaće, a to znači da će se i neki od Hrvata koji su iselili s vremenom početi vraćati. Jednostavno će početi kalkulirati isplati li im se više živjeti vani ili ovdje. Budimo realni, mnogo naših iseljenika, posebno onih slabije plaćenih, baš i ne živi u vrhunskim uvjetima u zemljama u koje su odselili, pa već imamo slučajeva da se dio ljudi vraća. Rast plaća u Hrvatskoj dovest će do povratka dijela onih koji su otišli iz Hrvatske.

Tu je i problem školstva, čije bi programe trebalo prilagoditi potrebama tržišta rada, jednako kao i upisne kvote.

Što bi država mogla napraviti da smanji iseljavanje i potakne povratak?

- Država bi mogla intervenirati mjerama porezne politike. Daljnje smanjenje poreza na dohodak i ukidanje najviše porezne stope znatno bi pomoglo jer bi ljudima povećalo neto plaće. To bi dovelo do toga da se ljudi manje iseljavaju te da se dio iseljenika počne vraćati.

No, koliko su takvi zahvati izgledni ako se u obzir uzme stanje javnih financija, posebno mirovinskog i zdravstvenog sustava?

- Te se mjere mogu provesti, no jedini način da se to ostvari jest da se smanje troškovi države, kako središnje, tako i lokalnih vlasti. To opet podrazumijeva reforme. Treba povećati i bazu ljudi koji plaćaju poreze, odnosno više ljudi dovesti na tržište rada.

Sada je situacija gotovo idealna da se naprave neki zahvati: u realnom sektoru nedostaje ljudi, a u javnom postoji višak zaposlenih. Ekonomija raste, a Vlada je stabilna, pa tu ne bi trebalo biti nekih problema i rješenje je očigledno. Dakle, samo treba provesti reforme o kojima govorimo. Ovo je povijesni trenutak koji ova Vlada ima i mora ga iskoristiti.

Svijet prolazi kroz novu digitalnu revoluciju, no mi i tu zaostajemo. Štoviše, mi se još bavimo ‘klasičnim’ industrijama. Kakve nam se tu perspektive otvaraju?

- Digitalizacija otvara velik prostor. I velik broj tvrtki koje se u Hrvatskoj otvaraju su IT tvrtke, pa se ne može reći da i mi ne pratimo trendove u digitalnom svijetu. I postojeće, već uhodane hrvatske tvrtke puno ulažu u digitalizaciju. Mnogim hrvatskim tvrtkama EY pomaže u uvođenju softverske robotizacije procesa. Dok je, primjerice, tvrtka Gideon Brothers proizvela prave autonomne robote, koji umjesto viličara voze palete po skladištu, i naše domaće tvrtke, poput Atlantica, Orbica i Tokića, već rade pilot-projekte s ovakvom novom tehnologijom. Ili, recimo, Mate Rimac, naš EY Poduzetnik godine, koji, osim što proizvodi automobile, puno radi na razvoju korištenja digitalnih tehnologija, a sve se to odvija u Hrvatskoj.

U kontaktu ste s investitorima. Kakav je trenutno interes ulagača za Hrvatsku?

- Mi smo vodeća svjetska kuća u reviziji i konzultantskim uslugama. Imamo 270.000 zaposlenih diljem svijeta, a u Hrvatskoj više od 220. Među klijentima imamo i puno investitora koji ovdje žele ulagati, posebno private equity fondova. Ipak, problem je što oni traže velike investicije, one od 20 ili 30 milijuna eura, a takvih je u Hrvatskoj malo. U slučaju Hrvatske, vjerojatno bi više pomoglo da imamo venture capital fondove, koji bi pomogli startupima. Inače, HBOR i EIF nedavno su pokrenuli venture capital program i to je dobro za razvoj poduzetništva u Hrvatskoj, no potrebno je imati i mreže poslovnih anđela, i venture capital fondove i private equity fondove, kako bi se sustav posložio i omogućio financiranje u svim fazama razvoja poduzetnika.

Kako se digitalna revolucija odražava na EY?

- EY interno jako puno radi na digitalizaciji. Digitalizirali smo naš interni sustav upravljanja talentima i sada rješenja imamo ‘na klik’. Brojni procesi su se robotizirali. Lani nam se pridružila jedna tvrtka za digitalni marketing, pa sada imamo zaokruženu uslugu - od savjeta kako pristupiti kupcu pa do izvedbe aplikacije ili web sitea. Klijenti sve manje žele samo savjete, sada traže cjelovita rješenja, a mi im to sada možemo ponuditi. To nam omogućuje i da radimo na inovacijama. Također, u revizijske alate i tehnologije ulažemo stotine milijuna dolara kako bismo svuda na svijetu mogli provoditi EY digitalnu reviziju. Mogu reći da se puno toga promijenilo otkako sam prije 16 godina počeo raditi ovaj posao.