SVE KARTE SU NA REPOWERU

Hoće li plan mjera Europske komisije biti kočnica ili katalizator energetske tranzicije?

Središnja premisa plana Europske komisije jest smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, ali i smanjenje trenutačnih cijena energenata
 Matija Djanjesic/Cropix

Nakon ruske invazije na Ukrajinu nova geopolitička stvarnost i stanje na energetskom tržištu zahtijevaju od Europske unije i Republike Hrvatske ubrzavanje tranzicije ka čistoj energiji i povećanju energetske neovisnosti Europe od ruskih energetskih sirovina, ali i fosilnih goriva uopće. EU uvozi 90 posto svoje potrošnje plina, a Rusija osigurava oko 45 posto tog uvoza (155 milijardi kubnih metara). Rusija također opskrbljuje EU s oko 25 posto potreba nafte i 45 posto ugljena. No, novonastala situacija nosi sa sobom i specifične izazove koji bi naposljetku mogli predstavljati kočnicu, a ne katalizator za energetsku tranziciju.

Početkom ožujka Europska je komisija objavila zajednički plan za "jeftiniju, sigurnu i održivu energiju" pod nazivom REPowerEU. Središnja premisa plana jest smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, ali i smanjenje trenutačnih cijena energenata te ubrzano punjenje podzemnih skladišta plina diljem Europe.

Smjer rasprave

REPowerEU plan Europske komisije određuje ton i smjer rasprave u sljedećim tjednima kada će se fokus usmjeriti na konkretiziranje mjera za jačanje energetske sigurnosti Unije kroz mjere diversifikacije opskrbe plinom, povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) i prirodnog plina od neruskih dobavljača, povećanje proizvodnje i uvoza biometana i obnovljivog vodika te općenito smanjenje upotrebe fosilnih goriva u našim domovima, zgradama, industriji i elektroenergetskom sustavu, povećanje energetske učinkovitosti, povećanje obnovljivih izvora i elektrifikacije te rješavanje uskih grla infrastrukture. U skoroj budućnosti, tijekom 2022. godine, istječu dugoročni ugovori za nabavu 15 milijardi kubnih metara ruskog plina, a do kraja desetljeća oni za nabavu do 40 milijardi kubnih metara ruskog plina te će ugovaranje količina od drugih izvora biti prvi ključni korak u smanjenju ovisnosti o energentima iz Rusije.

Prema projekcijama Europske komisije, potpuna provedba prijedloga plana "Fit for 55" smanjila bi godišnju potrošnju prirodnog plina za 30 posto, što odgovara količini od 100 milijardi kubnih metara do 2030. godine. Primjena mjera iz REPowerEU plana omogućila bi postupno nadomještanje i do 155 milijardi kubnih metara potrošnje prirodnog plina, što odgovara količini uvezenoj iz Rusije tijekom 2021. godine. Prema procjeni Komisije, u roku od godine dana umanjenje godišnje potrošnje moglo bi biti manje i za dvije trećine te bi time bila prekinuta prekomjerna ovisnost EU o jednom dobavljaču. Pojedine države članice EU su i prije objave tog plana počele prilagođavati svoje mjere vodeći se njegovim smjernicama.

Vlada Republike Hrvatske donijela je paket mjera usmjerenih ka ublažavanju rasta cijena energenata. Mjere imaju za cilj ograničavanje cijena električne energije i prirodnog plina kroz kombinaciju mehanizama koji uključuju ograničenje rasta naknada za električnu energiju te direktne subvencije na cijene prirodnog plina. Također, Vlada je prihvatila mjere za ograničenje rasta maloprodajnih cijena naftnih derivata. Na primjeru prirodnog plina mjere su rezultirale ukupnim povećanjem cijene prirodnog plina od samo 16 posto za kupce u kategoriji kućanstva koji koriste javnu uslugu opskrbe plinom. Bez intervencije države, prema novoj HERA-inoj metodologiji, prosječno povećanje krajnje cijene plina, bez PDV-a, od 1. travnja 2022. iznosilo bi 77 posto za sljedeće regulacijsko razdoblje. Utjecaj takvog rasterećenja na cijene prirodnog plina za ona kućanstva koja imaju zaključen tržišni ugovor o kupnji plina direktno s opskrbljivačima ovisit će prvenstveno o samoj ugovorenoj cijeni.

LNG terminal

Također, važno je napomenuti kako će se dio mjera sufinancirati iz zarade ostvarene prodajom emisijskih jedinica kroz ETS sustav, a koja bi trebala služiti poticanju niskougljične tranzicije.

Smatram da Republika Hrvatska može pridonijeti ostvarenju ciljeva EU kroz svoju postojeću stratešku poziciju kao ulazno tržište za LNG, kroz svoj geotermalni potencijal i mogućnosti koje nudi zeleni vodik. Važnost LNG terminala na Krku se dodatno potvrdila posljednjih tjedana kada se fleksibilnost dobavnih pravaca našla u fokusu politike EU. Iako je uvozni kapacitet LNG terminala na Krku u većem dijelu već ugovoren, moguće je dovesti brod većeg kapaciteta, iako bi to tražilo i dodatno investiranje u ekspanziju infrastrukturnih kapaciteta Plinacroa. No, postoje i mogućnosti puštanja u pogon novih LNG terminala, i to prvenstveno na lokacijama u Istri. Primjerice, Pula već ima postojeću transportnu infrastrukturu koja doprema količine prirodnog plina proizvedenog na sjevernom Jadranu do kontinentalne Hrvatske, a padom proizvodnje na ležištima u Jadranu otvaraju se nove mogućnosti prenamjene infrastrukture. Naravno, ostaje pitanje raspoloživog LNG-a za europsko tržište, no razmatranje dugoročnog razvoja mora se temeljiti na uspostavi novih kapaciteta i većem broju izvoznih LNG projekata.

Uz navedeno, Hrvatska raspolaže znatnim geotermalnim potencijalom koji kroz REPowerEU plan može ubrzati investicije u proizvodnju električne i toplinske energije iz tog obnovljivog izvora. Prema procjenama postojećih nalazišta geotermalnih izvora, trenutačni potencijal iznosi oko 500 MW proizvedenih iz geotermalne energije u Republici Hrvatskoj. Iako tek u povojima, intenzivira se i rasprava o ulozi zelenog vodika i Hrvatska se tu može pozicionirati kroz razvoj uloge CCS-a (hvatanje i zbrinjavanje ugljikova dioksida u iskorištenim plinskim i naftnim poljima) u dekarbonizaciji proizvodnje vodika.

Predvidljivu opasnost optimizmu plana Europske komisije predstavljaju jeftiniji energenti, posebno ugljen, kojima se najbrže i najjeftinije može nadomjestiti dio ruskog prirodnog plina namijenjenog za proizvodnju električne energije. Prema procjenama Međunarodne energetske agencije (IEA), potražnja od 28 milijardi kubnih metara prirodnog plina može se nadomjestiti ugljenom i alternativnim gorivima, bez dodatnog povećanja štetnih emisija. Naravno, dodatno povećanje proizvodnje električne energije iz ugljena je moguće, ali uz štetnije posljedice na okoliš.

Intervencija države

Također, nejasna je posljedica intervencija država u cijene plina kroz metodologiju za javnu opskrbu plinom. Mjera predstavlja svojevrsni korak unatrag naporima za potpunu liberalizaciju cijena prirodnog plina i posebno je važno napomenuti kako će opskrbljivači koji opskrbljuju kućanstva po tržišnim ugovorima biti u nepovoljnijem položaju od onih koji opskrbljuju kućanstva u obvezi javne usluge. U sektoru električne energije i naftnih derivata Vladine mjere direktno zadiru u profitabilnost energetskih kompanija.

U sljedećim mjesecima održat će se nekoliko ključnih skupova koji bi trebali rezultirati koherentnijim i jasnijim pristupom EU prema realizaciji zelenih ciljeva i jačanju energetske sigurnosti Unije. Europski Zeleni plan postao je središnji plan sigurnosne strategije EU, posebno sada kroz REPowerEU plan koji je ključno sredstvo za smanjenje ovisnosti ne samo o ruskom plinu, nego o svim uvoznim energentima. Stoga mjere Vlade RH, kao i drugih članica Europske unije, treba promatrati u kontekstu jačanja energetske sigurnosti kroz ubrzavanje tranzicije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. kolovoz 2022 06:13