Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Obitelj Ramljak je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a svoj hrvatski san ostvarila je doseljavanjem u Liku, u Kompolje Koreničko, nakon Domovinskog rata. Na starom ognjištu su se također bavili poljoprivredom uzgajajući više od 2000 kokoši nesilica. Rat su djed Frano i sin mu Dragan proveli na "baušteli" u Njemačkoj, a onda su došli u Liku, prvo u okolicu Brinja, a potom u Korenicu.
Gledajući nepregledne ličke pašnjake podno Plješivice, djed Frano sam je sebi rekao: "Grijeh je ovdje ne imati ovce, šteta je da to propada". Izbjeglički karton im je donio od države na poklon jednu kravu, koju je dobila njegova supruga Dragica i pet ovaca kojih je stiglo na ime snahe Ljiljane.
Osim volje i tih nekoliko grla životinja, imao je djed Frano uza se i vrijednog unučića Zdenu, koji je rastao kako su rasla djedova stada.
Zdeno je danas 32-godišnjak, nositelj OPG-a, a njegovo i didovo imanje sada je među najvećima u cijelom ličkom kraju, imaju 950 ovaca, no s janjcima stado naraste i na 1700 grla, stotinjak goveda koje hrane po sistemu krava-tele te 29 konja o kojima skrbe na 500 hektara zemlje, od čega 50 ha u njihovu vlasništvu.
Petnaest članova
Uz stada i imanje, bome je rasla i obitelj, koja sada broji ukupno 15 članova - uz baku Dragicu i djeda Franu, te roditelje Dragana i Ljiljanu, čine ju Zdenin brat Kristijan sa suprugom Anom i njihovo troje djece te Zdenina supruga Matea i četvero djece: Petra (9), Frano (6), Helena (4) te beba Tena koja je upravo navršila svoj prvi mjesec života.
- Svu zemlju koju smo kupovali polako ćemo iz livada prenamijeniti u oranice, sijat ćemo lucernu i djetelinu, jer želimo dobiti na kvaliteti i količini. Ne prodajemo, čak i dokupljujemo još nešto žita za vlastite potrebe. OPG smo proširili na turizam, dobili smo 50.000 eura i napravili drvenu kuću za najam za osam osoba, radili smo jako dobro, pa ćemo izgraditi još jednu. Poljoprivredu smo zaokružili, a s ovim kućama radimo iskorak, jer planiramo turizam povezati s poljoprivredom pa ćemo gostima nuditi svoje proizvode - kaže nam mladi poljoprivrednik Zdeno Ramljak.
Ne zna Zdeno kamo bi prije od obaveza, upravo se bio vratio iz Korenice, gdje sređuje papire za tek pristigli novi traktor, mora obići djeda Franu koji s pet njihovih pasa pazi na cijelo stado ovaca, a mobitel mu zvoni iz minute u minutu.
Pitanje kako je ovaj školovani kuhar završio u poljoprivredi a da u struci nije odradio niti jedan dan nema smisla kad znamo da je od malih nogu vezan upravo za obitelj, zemlju i stotine grla njihove stoke. Zimi je lakše, jer moraju samo hraniti stoku, a najgore je upravo sada kad im tu hranu moraju i pripremiti.
Lička pramenka
- Ja sam jutros morao riješiti servis za jedan motor, pa sam nosio papire na tehnički pregled za registraciju, djed je pustio ovce, brat i jedan od dvojice radnika čiste objekt u kojemu su preko zime bile ovce, a sada ćemo u njemu skladištiti sijeno. Moja supruga brine o kućanstvu i o papirima, sada je posvećena i našoj bebi Teni. Ostala djeca su na moru s bakom. Bratova supruga pomaže u domaćinstvu, brat je kod mene radnik, ali ima i svoj manji OPG. Tata još stigne raditi kao domar u Nacionalnom parku Plitvička jezera - upoznaje nas Zdeno s vrijednim članovima svoje obitelji. Diči se kvalitetom svojih proizvoda. Pitamo ga kako radi na toj kvaliteti.
- Kao prvo, mi imamo jako dobru i kvalitetnu pasminu - ličku pramenku koja je otporna na vremenske uvjete u Lici, a meso je ukusno. Vodimo računa o njihovu zdravlju, tretiramo ih redovito protiv parazita i šuge, važno je da bude zdrava, da ima na raspolaganju dobru pašu, vode i soli, pa uspjeh ne može izostati. Važno je također da ju se što ranije ujutro pušta na pašu, a što kasnije u večernjim satima zatvara - otkriva Zdeno.
Cijela obitelj morala se žrtvovati da bi uspjeli, a ponajviše on, jer mora brinuti o svemu. Slobodnog vremena gotovo nema.
- Odem godišnje na more četiri-pet dana, možda bih mogao i više, ali stišću me obaveze, ali i vuče me srce na farmu. Kada odlazim na dulje, sve moje obveze preuzima djed, mi smo tandem. Nekada se zamislim pa se pitam je li mi trebalo toliko obaveza u životu da praktički nemaš slobodnog dana, ali s druge strane pogledam svoje vršnjake, neki su završili fakultete i sada rade za male plaće ili su otišli u Njemačku, gdje više nije tako bajno. Čini mi se da ipak imam više slobode nego oni - zadovoljan je Zdeno.
Supruga Matea kaže da je neku večer servirala večeru u 23.30 sati, ranije nisu stigli. Ona je po struci hotelijerska tehničarka, no također ne žali što u njoj ne radi.
Polja i livade
- Neka je čarolija u ovoj obitelj, povezani su svi i odgovara mi takva zajednica. No, imamo kuću za odmor, a uskoro ćemo graditi i drugu, ja sam nositeljica te proširene djelatnosti, koja zadire u moju struku, tako da se nemam što žaliti - kaže nam Matea Ramljak.
Njihovim poljima i livadama ne vidi se kraja podno Plješivice, pa do djeda Frane idemo terencem. Ne čujemo ga i ne vidimo isprva od brojnih grla što mekeću po žbunju, a on ih je naumio istjerati iz hlada na pašu. Baš ovdje je, priznaje nam, i Zdeni najdraže biti.
- Najbolje mi je tu, doslovno možeš staviti mozak na pašu i uživati među njima. Tu je moj odmor - kaže gledajući u nebo i pitajući se hoće li pasti kiša, o čemu ovisi hoće li u košnju ili ne.
Uto nam prilazi djed Frano pa srdačno pozdravlja, stado je na tren ostavio vjernim psima, border coliju Bobiju, koji skakuće na tri noge otkako mu je nakon prometne nesreće amputirana jedna, te njegovoj suputnici Koli, dok turski kangali Luna, Lajka i Roki imaju opasniji zadatak. Dok Bobi i Koli paze da se stado ne osipa, kangali izviđaju teren i prate kretanje divljih životinja, štiteći stado od njih. Već su imali bliske susrete s divljim svinjama i vukovima.
