Naizgled jednostavan i lako provediv nalog grupe sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G7) o ograničavanju cijene sirove ruske nafte u rasponu od 65 do 70 dolara za barel odaslan početkom studenoga Europskoj uniji zapeo je u Bruxellesu na razlikama koje o daljnjem tretmanu ruske nafte postoje između članica Unije.
Unutar Unije zapinje, najblaže rečeno, i dogovor oko najavljenog ograničavanja cijene plina koje se više tiče zaštite standarda Europljana, a manje sankcija protiv Rusije, koja ima najveće rezerve prirodnog plina na svijetu. - Dio članica EU poput Poljske, Litve i Estonije vjeruje da predloženi raspon cijene za rusku sirovu naftu ostavlja Rusiji dovoljno profita budući da su troškovi proizvodnje 20 dolara.
S druge strane, članice poput Cipra, Grčke i Malte predloženo cjenovno ograničenje drže preniskim s otvorenom mogućnošću da ne bude ponude nafte po toj cijeni - prenosi detalje razlaza unutar Unije agencija Reuters u osvrtu koji je uslijedio nakon sastanka šefova vlada država Unije održanog 23. studenoga. S obzirom na to da je EU još ranije "udarila" embargo na izvoz ruske nafte u Europsku uniju, izuzevši iz zabrane Mađarsku, Češku i Slovačku koje naftu nabavljaju isključivo naftovodima iz Rusije, Reuters napominje kako su Cipar, Grčka i Malta zainteresirani da se ruskom sirovom naftom trguje po višim cijenama od onih koje je predložio G7 jer imaju tankerske tvrtke koje ovise o dovoljnoj ponudi nafte.
- Poljska je dala do znanja da neće pristati na ograničenu cijenu ruske sirove nafte veću od 30 dolara. Cipar traži kompenzaciju ako se prihvati prijedlog G7, Grčka traži još vremena do primjene ograničenja - navodi Reuters pozivajući se na diplomatske izvore u Bruxellesu.
Lanac izvoza
Isti izvor podsjeća kako je G7, predvođen SAD-om, došao na spomenutu ideju polazeći od podatka da se između 75 i 80 posto ruske sirove nafte izvozi tankerima, a tek četvrtina naftovodima. Uvođenje fiksne cijene ruske sirove nafte, dodaje agencija, obvezalo bi sudionike u lancu izvoza ruske nafte iz EU poput spomenutih prijevoznika, ali i osiguravateljskih kuća da poslove sklapaju isključivo po "fiksnoj cijeni".
Trenutačno se ruskom sirovom naftom trguje po cijeni od 68 dolara za barel. Reuters procjenjuje da su dobri izgledi za uspjeh ideje o smanjenju ruskih prihoda od izvoza nafte nametanjem fiksne cijene jer su, ističe agencija, osiguravatelji i reosiguravatelji tankerskog prijevoza nafte uglavnom iz zemalja G7. U alijansi najrazvijenijih, podsjetimo, uz SAD, su Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Japan, Italija i Kanada, a na njihovim summitima sudjeluje i predstavnik Europske unije.
Protivnici
Kada je u pitanju ograničavanje cijene plina na razini EU, ni o tome 23. studenoga nije postignut dogovor na briselskim forumima, ali na razini ministara energetike članica Unije. Portal Euronews otkriva da je prijedlog Europske komisije stavljanje gornje granice cijene plina na 275 eura za megavatsat na glavnoj europskoj platformi za trgovinu plinom TTF u Nizozemskoj u samo dva slučaja. Prvi je da cijena plina na TTF-u dostiže ili premašuje spomenuti iznos najmanje dva tjedna, a drugi da su cijene TTF-a 58 eura više od tržišne reference ukapljenog prirodnog plina (LNG) tijekom najmanje 10 uzastopnih dana trgovanja. Protiv spomenutog rješenja su, navodi Euronews, među ostalim, Nizozemska, Danska i Austrija, a ograničenje, i to po nižim cijenama od prijedloga Komisije, snažno guraju, među ostalim, Češka, Grčka i Španjolska. Protivnici fiksiranja cijena plina, prema istome izvoru, procjenjuju da bi u tom scenariju moglo doći do otežane opskrbe plinom. Za zagovornike ograničenja cijene spomenutog energenta po nižoj cijeni od predložene previsoko ograničenje ne bi imalo efekta. Procjenjuje se da bi dogovor o ograničavanju cijena plina mogao uslijediti 13. prosinca.