Njemački Wilhelmshaven u 14. stoljeću bio je gusarska utvrda, a kasnije se transformirao u jednu od glavnih trgovačkih i pomorskih baza na obali Sjevernog mora.
No prije tri godine, taj grad koji danas broji nešto više od 70 tisuća žitelja, preuzeo je potpuno novu ulogu, piše Financial Times.
Naime, nakon što je Rusija nakon invazije na Ukrajinu prekinula opskrbu plinom EU, Wilhelmshaven je postao dom prvog njemačkog plutajućeg plinskog terminala, vitalne arterije za opskrbu plinom koja održava protoke energije diljem Europe.
Infrastruktura za terminal izgrađena je u samo deset mjeseci, a kapacitet je dovoljno velik za napajanje plinom 90.000 domova na godinu dana. Plovilo, u vlasništvu norveškog Höegh LNG-a, nazvano je prigodno Esperanza, što je španjolska riječ za nadu.
Prema podacima Unipera, njemačkog energetskog diva koji upravlja terminalom, Esperanza je osigurala oko 6 posto ukupne potrošnje plina Njemačke, a tako će biti i ove godine.
Wilhelmshaven je tek prva plutajuća jedinica za regasifikaciju skladišta (FSRU) koja je puštena u rad tijekom krize. Naime, otkako je Rusija 2021. počela smanjivati opskrbu Europom plinovodom, planirano je ili je u izgradnji najmanje 17 terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG).
Plutajući terminali poput onog u Wilhelmshavenu pomogli su zamijeniti 90 posto zaliha plina koje su ranije dolazile u EU iz Rusije putem cjevovoda. Pomogli su i u smanjenju cijena plina s rekordno visokih 300 eura po megavat satu u kolovozu 2022. na samo 30 eura po megavat satu.
Osim što grije milijune domova, prirodni plin također je ključan za sektore gnojiva i petrokemije, kao i u teškim industrijama poput proizvodnje čelika. Osim toga, njegova veleprodajna cijena diktira koliko ljudi zapravo plaćaju svoje račune za energiju.
Što se tiče razina skladištenja i cijena, "sada smo u mnogo boljem položaju nego što bih mislila da ćemo biti da ste me isto pitanje pitali prije tri godine", rekla je za Financial Times Anne-Sophie Corbeau, znanstvenica za globalno istraživanje u Centru za globalnu energetsku politiku američkog sveučilišta Columbia.
Ali to ne znači da je Europa sigurna. Kratkoročni odgovor na krizu mogao je stvoriti veće probleme za blok u budućnosti, uključujući snažno oslanjanje na povijesno nestabilna tržišta LNG-a s implikacijama i na industrijsku konkurentnost i na zelenu tranziciju. Höeghova Esperanza, na primjer, ima ugovor da radi u Wilhelmshavenu na deset godina - dugo nakon što su se ekološke grupe nadale da će potražnja za plinom pasti u korist čišćih alternativa.
- Bit će teško ispuniti obveze sadržane u Pariškim klimatskim sporazumima iz 2015. kada danas postoji "veliki broj plinskih elektrana koje nemaju datum umirovljenja - kazao je Alexandru Mustață, aktivist u Beyond Fossil Fuels.
Nadalje, gotovo polovica zaliha prirodnog plina prošle godine došla je iz SAD-a, sada najvećeg svjetskog izvoznika LNG-a. Ironično, uvoz ruskog LNG-a u EU također je porastao tijekom tog razdoblja. Novootkrivena ovisnost o LNG-u postavlja potencijalne probleme za Europu u budućnosti, uvodeći oslanjanje na različite partnere za plin, izlažući je vrlo nestabilnom tržištu i potencijalno odgađajući napredak bloka prema pravno obvezujućem cilju postizanja neto nulte emisije do 2050. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....