Kada je napunio 40 godina, Hrvoje Serdarušić odlučio je napustiti sigurno radno mjesto u vodećoj hrvatskoj banci i okušati se u poduzetništvu, kao financijski konzultant. Tako sada više od sedam godina savjetuje mala i srednja poduzeća, najčešće u području izrade poslovnog plana za realizaciju kredita, kroz savjetovanje menadžmenta u vođenju poduzeća, ali i kroz edukacijske programe namijenjene lokalnim poduzetnicima. Također, bavi se procjenom boniteta i vrijednosti poduzeća, a svake godine ažurirani podaci dostupni su na portalu Bon.hr.
Brojne korisne informacije za poduzetnike iz područja ekonomije i financija, kao svoje osvrte na tekuća zbivanja, objavljuje i na stranici serdarusic.com i društvenim mrežama. Tako navodi da je znatno povećan broj stečajeva u SAD-u i Europi, kao posljedica "makroekonomskih izazova, uključujući visoke kamatne stope, inflaciju i geopolitičke napetosti". Ipak, u slučaju hrvatskih poduzeća smatra da su se trendovi proteklih godina promijenili na bolje i da su hrvatska poduzeća spremnija na moguće buduće krize.
Što pokazuju vaše analize bilanci domaćih poduzeća, gdje je vidljivo poboljšanje?
Pokazuju trend strukturalnih promjena nabolje. Profitne marže su više, izvoz se u ukupnim prihodima povećava, a investicije su rentabilnije. Ujedno, hrvatska poduzeća su razduženija. Kad ovo govorim, gledam dulje razdoblje, preko dva desetljeća, ali posebno od nastupa koronakrize. Prije nekoliko godina korporativni sektor je prvi put postigao neto profitnu maržu na konsolidiranoj razini od 5 posto, a udio izvoza u prihodima prebacio je 20 posto. Investicije u dugotrajnu imovinu ostvarene 2007. godine i dalje su na najvišoj razini ikad, ali posljednjih nekoliko godina je vidljivo da, premda su manje, puno se pametnije investira jer su povrati na investiciju znatno veći nego ikad prije.
Kakve su brojke za tvrtke u turističkom sektoru?
Financijski pokazatelji u turističkom sektoru pokazuju pozitivan trend u smislu rasta prihoda. Prilično sam siguran da će na kraju rezultat biti bolji nego u 2023. Fizički pokazatelji vjerojatno isto. U prvih sedam mjeseci ukupni broj dolazaka stranih i domaćih gostiju veći je za 3,1 posto, a noćenja za 1,1 posto. Pritom hoteli imaju najveći rast, 5,7 u dolascima i 4,6 posto u noćenjima, pa će oni povući i veći rast prihoda. Vrlo je vjerojatno da će rezultati burzovnih kompanija iz područja turizma za prvih devet mjeseci biti još bolji nego lani.
Poslodavci se često žale da Hrvatska ima premalo hotelskih kapaciteta i da preveliko oslanjanje na privatni smještaj podrazumijeva znatno manju potrošnju turista. To ipak povećava budžete kućanstava koji se bave turizmom, a time i potrošnju?
Apartmanizacija kao fenomen predstavlja dvosjekli mač za hrvatski turizam. S jedne strane, omogućuje širokom spektru privatnih vlasnika da sudjeluju u turističkoj ponudi, što diversificira prihode. S druge strane, prekomjerna apartmanizacija može dovesti do zasićenja tržišta, smanjenja kvalitete usluge i problema s infrastrukturom. U ekonomskom ciklusu poznato je da zasićenje dovodi i do pojave čišćenja tržišta od manje konkurentnih tržišnih igrača. Ta je industrija teška i jako konkurentna. Deseci, pa i stotine tisuća mikro tržišnih sudionika nisu u poziciji nametanja cijena tržištu, kako priliči monopolima ili oligopolima, već prihvaćanju tržišne cijene. Oni koji pogriješe u oba smjera, premalo ili previše, bivaju kažnjeni. U Hrvatskoj postoji tendencija ‘našizma‘, pa se mnogi smatraju pozvanima regulirati drugima cijene, a sami u tome ne sudjeluju. To ne vrijedi samo za turizam.
Treba biti svjestan da ovako organiziran turizam smanjuje poticaj da turisti troše novac na hranu i piće izvan svojih apartmana, što trenutno pogoduje maloprodajnim lancima, a ne ide u korist restoranima. To će stvarati pritisak na broj restorana, povećanje njihove ponude i različite cjenovne strategije.
Bez obzira na poboljšanja o kojima govorite, analize ujedno pokazuju da su mnoga poduzeća suočena s teškoćama, primjerice da su previše opterećena kratkoročnim obvezama?
Svakako, postoji velik prostor za daljnje poboljšanje poslovanja. Trećina poduzeća ima negativni radni kapital, a ako ga kompenziraju s visokim profitnim maržama, onda tu grešku sebi mogu dopustiti. Međutim, većina ih je prosječna po tom pitanju i trebali bi prestati financirati dugotrajnu imovinu iz kratkoročnih izvora. Eto prostora za brze pobjede i veće dobiti, bolju stabilnost poslovanja.
Ključno je pitanje poboljšanja stanja likvidnosti?
Pitanje likvidnosti iskače kao glavno svaki put kada nastupi kriza, ekonomska ili društvena, ili se radi o problemima unutar same grane industrije kojoj poduzeće pripada. Stoga te grube pogreške u financijskom upravljanju treba ispraviti. Upravljanje likvidnosti i novčanim tokom je glavni prioritet. Puno problema proizlazi upravo iz toga što mala i srednja poduzeća, njihovi vlasnici i upravljači, zanemaruju bilancu. Oni gledaju u račun dobiti i gubitka, to ih jako zanima, a za bilancu misle ‘pa to je za računovođe‘. Za bolje ‘bilance‘, sami poduzetnici moraju o njima voditi više računa. To podrazumijeva bolje financijsko upravljanje, odnosno edukaciju.
Što nove okolnosti na financijskim tržištima znače za poslovanje poduzeća?
U globalnom uznemirenju financijskih tržišta s početka kolovoza doznali smo kako je trepet krila, ovoga puta u New Yorku, uznemirio Tokio. Dugogodišnje isplativo jeftino zaduženje u jenima i kupovanje dolara postalo je neisplativo. Zbog straha od moguće recesije, da su Federalne rezerve zakasnile sa spuštanjem kamatnih stopa, zatvarale su se pozicije i gubici. S naknadnom pameti, nekoliko tjedana poslije, vidimo da se stvar smiruje. Rizik od recesije je vjerojatniji, ali mislim da nije izgledan.
U svakom slučaju, hrvatska su poduzeća malo spremnija za moguću novu krizu?
Domaća poduzeća su tijekom proteklih godina ojačala svoje financijske temelje i povećala otpornost na ekonomske šokove. Nikako ne treba zaboraviti i na povećanu podršku državnih institucija i fondova EU koji pridonose, barem kratkoročno, stabilnosti poslovanja. Međutim, subvencije ponekad rade veći nered nego što donose dobro, kao što pokazuju stambeno tržište ili poljoprivreda. Imamo i primjer niskogradnje, gdje je zbog nedostatka ljudi i viška novca iz EU/NPOO izvora naglo skočila cijena kooperanata, što predstavlja udar na profitabilnost dijela poduzeća. Oni koji imaju mehanizaciju i/ili višak ljudi mogu se kratkoročno jako okoristiti ovom situacijom. Ipak, bitno je da poduzeća ostanu oprezna i nastave s konzervativnim financijskim planiranjem kako bi se zaštitila od potencijalnih rizika.
