OVO DO SADA NIJE VIĐENO

EK želi ovlasti da proglasi izvanredno stanje, tri zemlje upravo lansiraju krupne eksperimente

Dojam je kako EU birokrati koriste krizu kao priliku i traže dramatično povećavanje intervencionističkih ovlasti

Ursula von der Leyen

 Pascal Fayolle/Bestimage/Profimedia/Pascal Fayolle/Bestimage/Profimedia

Europska komisija predlaže uvođenje novih zakonskih rješenja koje će joj dati ovlasti da proglasi izvanredno stanje u Europskoj uniji. U suštini to je ključna zamisao nacrta zakonskih rješenja koje su imali prilike vidjeti novinari Financial Timesa. Želja je briselske administracije dobiti intervencionističke ovlasti bez presedana odnosno pravo diktata kakvo do sada nije viđeno iznad razina pojedinih država članica.

U objašnjenju svojih prijedloga eksperti EK-a ne pozivaju se samo na aktualno globalnu geopolitičku napetost, nego i na specijalna stanja kao što su bili zastoji u lancima opskrbe izazvani lockdownom tijekom pandemije. Prema zamislima Bruxellesa, njihova birokracija imala bi pravo naložiti biznisima obavezno gomilanje zaliha, kao i kršenje poslovnih ugovora, sve kako bi se osigurala adekvatna opskrba tj. ono što EK procijeni nužnim. U osnovi, birokrati EK zamišljaju kako će im pravo proglašavanja izvanrednog stanja omogućiti aktiviranje niza intervencionističkih mjera koje će spriječiti nestašice ili kolapse isporuka u kritičnim industrijama. Naravno, ovaj intervencionistički koncept ciljan zaštiti jedinstvenog tržišta šokovima ponude poprilično je šokirao europsku poslovnu zajednicu.

Europski birokrati koriste krizu kao priliku

„Bili bi vrlo zabrinuti ako bi ovaj prijedlog bio usvojen u ovakvom intervencionističkom obliku“, poručio je za Martynas Barysas, direktor međunarodnih tržišta pri BusinessEuropeu, udruženju koje zastupa veliki broj poslodavaca. Prema njegovu mišljenju, nije prihvatljivo da Komisija dobije pravo premošćivati postojeće zakone, prisiljavati kompanije da otkrivaju komercijalno osjetljive informacije, dijele proizvode sa zaliha ili nalažu proizvodnju prema diktatu Komisije. Najveće briga poslodavaca su tzv. „priority rate orders“ tj. moguće zapovjedi Komisije prema kojima će kompanije proizvoditi i prodavati ono što im se naloži, pri čemu će, ako bude potrebno, kršiti postojeće ugovore sa svojim kupcima. Barysas tvrdi kako nema ništa protiv mehanizma koji bi spriječio da se ponove disrupcije izazvane lockdownom tijekom pandemije, kada su pojedine države zatvorile granice i ograničile izvoz, ali vjeruje da je prijedlog Komisije u ovom obliku previše intruzivan.

Unutar Europske komisije postoji snažna opozicija ovom planu Thierryja Bretona, šefa Komisije za unutrašnje tržište EU. Naime, FT citira jednog neimenovanog dužnosnika EU koji pak kaže:

“Instrument je imao za cilj adresirati rizik fragmentacije na jedinstvenom tržištu u slučaju događaja kao što je kriza velikih razmjera. No,sada prerasta u hobotnicu planske ekonomije koja svojim pipcima obuhvaća globalne lance opskrbe i kontrolira ih“.

Prema postojećem prijedlogu Komisija bi prvo proglasila stanje ‘budnosti‘ (vigilance), nakon čega bi mogla od kompanija tražiti informacije o lancima opskrbe i potrošačima. Mogla bi i zatražiti od vlada članica da izgrade strateške zalihe, pa čak i izricati prisilne naloge te kazne. U drugoj fazi, nakon odobrenja članica, Komisija bi dobila direktne ovlasti nad tržišnim aktivnostima i osiguravanjem roba, a provođenje bi osiguravali kaznama koje još nisu specificirane. Primjerice, trenutačno bi EU dužnosnici mogli tražiti rješavanje pitanja proizvodnje umjetnih gnojiva nakon što je visoka cijena plina srušila njihovu proizvodnju za 70 posto.

Inspiracija birokrata Europske komisije, što ne skrivaju, došla je od američkog Defence Production Acta (Akta za proizvodnju u svrhu obrane) te je jasno kako njihove namjere nemaju veze s proizvodnjom jogurta i sličnih proizvoda opće potrošnje.

Bilo kako bilo, dojam je kako EU birokrati koriste krizu kao priliku i traže dramatično povećavanje intervencionističkih ovlasti iako se nisu pretjerano iskazali u poslovnima koordinacije članica EU koji mogu dati dio rješenja čak i bez novokreiranog diktatorskog intervencionizma.

Uostalom, činjenica jest da i na nacionalnim razinama vlada zamah intervencionizma bez sličnih primjera od Drugog svjetskog rata, što može donijeti sasvim nepredvidive posljedice za europske tržišne ekonomije. No s obzirom na to da trenutačna geopolitička situacija nalikuje ratnoj, logično je da u takvim scenarijima države pokušavaju nadomjestiti ono što tržišta ne mogu u takvim izvanrednim uvjetima života i poslovanja. Neobično je, i prvi put se zbiva u globalnoj povijesti, da si jedna nadnacionalna institucija – Europska komisija – želi priskrbiti prava intervencionističkog diktata tijekom izvanrednih stanja.

Uostalom, trenutačno se na planetarnoj i nizu nacionalnih razina pokušava realizirati niz intervencionističkih eksperimenta s jasnim ciljevima, ali vrlo nejasnim mogućim posljedicama.

Primjerice, moćna grupa G-7 zemalja dogovorila se oko mehanizma kojom će pokušati ograničiti cijenu ruske nafte. Priča se o nizu mjera koje će limitirati cijenu ruske nafte u rasponu 40-60 dolara po barelu, što se čini pomalo bajkovitim ako trenutačno primjerice Saudijska Arabija prodaje naftu po 94 dolara za barel te ne namjerava povećati proizvodnju kako bi pomogla Zapadu u stišavanju inflacije. Pojedini stručnjaci upozoravaju kako Rusija jednostavno neće prodavati naftu u rasponu cijene 40-60 dolara, što bi moglo voditi u još veću globalnu eksploziju cijene ključnog energenta.

I na nacionalnim razinama vlasti pokušavaju biti intervencionistički inventivne. Nijemci su tako odluči uvesti posebni porez na profite proizvođača električne energije kako bi financirali enormni paket pomoći od 65 milijardi eura koji treba adresirati ugrožene skupine potrošača. Skandinavske zemlje su pak osigurale bajkovite financijske iznose kako bi osigurale likvidnost njihovim proizvođačima energije. Švedski dužnosnici tijekom vikenda priopćili su da su izdali 23 milijarde eura garancija nordijskim energetskim pogodnima kako bi izbjegli moguće tehničke probleme. Finska je u nedjelju pak izašla s paketom od 10 milijardi eura zajmova i garancija kako bi zaštitila kompanije koje osiguravaju esencijalno funkcioniranje društva.

Sve su to zanimljiva rješenja od kojih bi neka mogla kopirati i Hrvatska.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. rujan 2022 21:02