Djevojčice koje nude sliku neke bolje i perspektivnije Hrvatske

Iako su tek zakoračile u tinejdžerski svijet, već imaju praktički definirane životne ciljeve. U njihovom slučaju s velikom sigurnošću možemo govoriti o djevojčicama koje nude sliku neke bolje i perspektivnije Hrvatske.

Mlade Osječanke, sestre Jona i Nika Važić, Helena Floreani i Klara Uranjek, učenice OŠ Franje Krežme te njihove kolegice iz Đakova, Iva Mijakić, Ana Švegli i Marina Ćurković iz OŠ Josipa Antuna Ćolnića samo su naoko tipične tinejdžerke, koje na prvi pogled ni po čemu ne odudaraju od svojih vršnjakinja i vršnjaka. No, kada se samo malo zagrebe ispod površine otkrivaju se prekrasni detalji iz života ovih djevojčica koje svojim primjerom mogu biti uzor i poticaj i to ne samo svojim vršnjacima, nego i brojnim odraslim osobama.

Prošle godine osvojile zlato

Jer, osim što su sve redom odlične učenice s prosjekom 5.0, sve ove mlade djevojke imaju i još čitav niz dodatnih zanimacija i aktivnosti. Odbojka, ples, gluma, atletika, gimnastika..., samo su neke od njih. Međutim, razlog zbog kojeg smo im posvetili ovaj prostor krije se u onom što ih sve povezuje, a to su programiranje i robotika.

Jona, Helena, Nika, Klara, Iva, Ana i Marina, naime, pripadaju samome vrhu hrvatskih programera i robotičara u konkurenciji učenika od 6. do 8. razreda osnovnih škola, što su nedavno potvrdile i na državnom superfinalu Croatian Makers Lige u organizaciji IRIM-a iza kojeg već nekoliko godina stoji Nenad Bakić, njegov osnivač i najveći popularizator i financijer razvoja STEM područja u našim osnovnim školama. Nakon što su prije godinu dana bile prvakinje Hrvatske, Osječanke Jona, Helena, Nika i Klara prošloga su vikenda u Zagrebu u konkurenciji 40 ekipa i oko 150 natjecatelja pod vodstvom mentora i nastavnika informatike Tomislava Pandurića osvojile titulu viceprvakinja, dok su njihove đakovačke kolegice Iva, Ana i Marina uz vodstvo nastavnika matematike i informatike i mentora Tomislava Milanovića kući donijele broncu.

Zlato je ovaj put otišlo dečkima iz OŠ Vladimira Nazora Križevci, ali Slavonke su se svejedno svojim kućama vratile prezadovoljne i ponosne.

Ovogodišnja tema: ekologija

- Iako nismo obranile titulu, naravno da smo zadovoljne, pogotovo jer je i konkurencija napredovala, pa nije bilo nimalo lako doći do ovako dobrog rezultata. Osim toga, zadatak koji smo imali bio je jako težak, pa je time uspjeh veći. Biti drugi u konkurenciji 40 timova iz cijele Hrvatske velika je stvar i jako smo zadovoljne našim nastupom - složne su mlade Osječanke, a slično smo čuli i od njihovih kolegica iz Đakova. - Očekivali smo visok plasman, jer smo već godinama u vrhu u Hrvatskoj, što smo i sada potvrdili. Doduše, imali smo nekih manjih problema i pola sata prije kraja programiranja činilo nam se da nećemo uspjeti, ali na kraju smo ipak svladale teškoće i odradile dobar posao - kazale su učenice iz Đakova.

Tema je ovaj put došla iz ekologije. Svi su timovi imali zadatak programirati robote tako da mogu izvršiti zadatke poput sortiranja otpada, ali i međusobne komunikacije dvaju robota. Pričaju da je bilo naporno i napeto. Samo na programiranje potrošile su oko tri sata u kojima su prepuštene sebi i svojim znanjima. Mentori im tu više ne mogu pomagati. Zadatak je bio programirati mBoota da prođe kroz tunel u kojem se mijenja razina osvjetljenja, pa se i o tome mora voditi računa kako bi uz pomoć senzora prepoznao tu promjenu i mogao nastaviti svoj put, a da se ne zabije o stijenke tunela. Nakon toga morao je detektirati boju određene kartice od kojih je svaka označavala drugu vrstu otpada te nakon što je detektira treba pronaći kocku iste boje i odgurati je na mjesto predviđeno za tu vrstu otpada. Potom je trebao poslati poruku drugom robotu, koji se istim putem trebao vratiti na početak puta. Iz rezultata je razvidno da su djevojčice svoj posao odradile odlično.

Iako je pojava djevojčica i djevojaka u IT sektoru nešto što je potpuno normalno i očekivano, ovdje ipak valja primijetiti činjenicu kako su osječka i đakovačka ekipa sastavljene isključivo od djevojčica. Gdje su dečki, pitamo nastavnika Pandurića?

- One ih sve otjeraju kada počnu pričati - našalio se uz osmijeh nastavnik, što je nasmijalo i djevojčice.

Vlado Kos / CROPIX

- Šalim se, naravno. Bilo je nekoliko učenika koji su došli na ovu izvannastavnu aktivnost, ali su nakon 2-3 puta odustali. Radi se o tome da su djevojke u ovome otišle toliko daleko naprijed da ih je jako teško pratiti i dostići njihovu razinu, pa dečki zbog toga odustanu. No, imamo među mlađim učenicima i nekoliko dječaka koji će biti njihovi dostojni nasljednici - rekao je Pandurić.

Na natjecanjima, pak, činjenici da su u pitanju djevojčice nitko ne pridaje neku posebnu pozornost, jer je to potpuno normalno i uobičajeno. Ipak, njihov broj na superfinalu iznenadio je predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, koja je pokrovitelj Croatian Makers Lige.

“Iako su djevojčice bolje od dječaka u matematici i čitanju, nažalost zaostaju u digitalnoj pismenosti i gubimo ih kasnije u STEM-u, a kao što znamo budućnost razvoja ovog našeg planeta je upravo u STEM-u i sva će ona dobro plaćena radna mjesta biti u STEM-u. Uskoro će otprilike 90% radnih mjesta biti na ovaj ili onaj način vezano uz digitalnu pismenost i zato moram reći da sam tako ugodno iznenađena ovdje kada vas vidim te da ima jako puno djevojčica, da su i među dobitnicama i da se svakako jednako natječete i s dečkima i pokazujete da ste jednako uspješne”, kazala je predsjednica.

Samo je došla i svidjelo joj se

- Iskreno, nismo ni primijetile da smo među rijetkim timovima u kojima su samo djevojčice. Tamo su svi usmjereni na što uspješnije izvršenje postavljenog zadatka, a reakcije na nas kao djevojčice su potpuno normalne - kazala je Klara.

Djevojčice iz osječke ekipe u ovom su području već treću godinu, a nas je zanimalo što ih je privuklo. Je li nastavnik možda obećao peticu?

- Nisam im obećao peticu, nego su one sa svojom peticom zaslužile poziv. Šalim se. Ocjena uopće nije presudna da bi se netko bavio robotikom i programiranjem. Naime, kako je nastava informatike podijeljena na različita područja, a jedno od njih je računalno razmišljanje i programiranje, one koji su najistaknutiji u tome pozovem da dođu to ovdje unaprijediti.

- Meni je to najteže pitanje, jer nemam pravi odgovor. Samo sam došla i ostala. Svidjelo mi se - iskrena je Helena, dok Nika priča kako su se prve godine samo upoznavale s novim područjem.

- Počeli smo radeći s micro bitom, a onda smo prešli na mBootove, što je u početku bilo jako teško, no vrlo brzo smo svladali sve što je trebalo i uz pomoć nastavnika to dodatno usavršavali - kazala je Nika.

- Njihova je prednost i to što jako dobro međusobno funkcioniraju. Svaka od njih ima nešto svoje čime pridonosi ukupnom rezultatu. Jona nam je, primjerice, glavna za zabavu. Šalim se. Jona je električar, došla je iz drugog područja i donijela znanja koja nam ovdje trebaju. Klara i Nika su odlične u programiranju, kao i Helena, koja se doduše ne bavi toliko s mBootovima, koliko s nekim drugim platformama, ali i ovdje je od velike pomoći. Dobre su u analizi. Naš način programiranja robota je malo specifičan, odnosno mi to činimo potpuno drugačije od svih drugih ekipa. Ostali, naime, slažu nekakav redoslijed radnji koje se trebaju raditi, a mi radimo tzv. funkcijsko programiranje, odnosno imamo sa strane funkcije koje pozivamo u određenom trenutku u kojem nam trebaju, ovisno o tome što robot očitava - pojasnio je Pandurić.

A koliko si djevojke uspješne i koliko ih to zanima potvrđuje i prošlogodišnji uspjeh Jone i Helene uz mentorstvo njihovog nastavnika, čiji je projekt pametnog upravljanja s rasvjetom u kući izabran kao najbolji u konkurenciji njih 88 na natječaju HT-a Zajedno smo jači. Pokazale su pri tome i brojne druge vještine, koje nisu samo iz STEM područja, jer su primjerice izradile i maketu kuće. Sve su dodatno začinile mobilnom aplikacijom za upravljanje rasvjetom putem interneta. Iz svega ovoga jasno je da se djevojčice već danas vide u svijetu programiranja, robotike... Jona i Helena na taj put kreću već ovoga ljeta.

- Plan je upisati matematičku gimnaziju u Osijeku, zato što se tamo najviše radi informatika kakva nama treba. Nakon toga FER, a onda tko zna. Neka velika svjetska tvrtka ili možda naša vlastita - planiraju Jona i Helena, čijim će stopama dogodine i Jonina mlađa sestra Nika te Klara. Njih dvije, pak, ovih dana počinju i s pripremama za Svjetsko prvenstvo MakeX Challenge u Kini koje će biti održano u kolovozu, gdje će im društvo praviti i đakovačke kolegice sa svojim mentorom, nastavnikom Tomislavom Milanovićem.

- Nama će to biti drugi odlazak u Kinu, gdje smo već bili prošle godine. Riječ je o naprednijem natjecanju od Croatian Makers Lige. Iva i Ana bile su desete u konkurenciji 350 timova, pri čemu smo mi i predstavnici Turske bili jedini u finalu. Sada je u Europu stiglo šest pozivnica za natjecanje u kolovozu, a dvije od njih u Hrvatsku, što samo potvrđuje da smo prepoznati i na svjetskoj sceni, gdje smo također među boljima - istaknuo je Milanović, dok su se Iva i Ana prisjetile boravka u Kini, ali i povratka.

Doček prvakinja s kočijama

- Bilo je naporno, ali predivno iskustvo, gdje smo u izravnom sučeljavanju s vršnjacima iz cijeloga svijeta došli do spoznaje kako oni nisu ništa bolji od nas, već upravo suprotno, da mi njima u puno toga možemo poslužiti kao primjer. Ipak, najljepši nam je bio povratak kući i doček koji nam je škola pripremila. Dočekala nas je kočija koja nas je dovezla pred školu, a tu su bili svi učenici, nastavnici, djelatnici, roditelji... Bilo je nezaboravno - prisjetile su se Iva i Ana, koje su sada skupa s Marinom donijele broncu s Croatian Makers Lige.

- Imale smo poteškoća s color senzorom, zapravo smo oba uspjele pokidati i zbog toga robot nije uspio prepoznati neke kartice, što nam je donijelo gubitak bodova. Osim toga, dogodilo nam se i da je zapeo u tunelu, iako prethodnih 50 puta kada smo ga isprobavale nije zapeo nijednom. Ali, eto... To se događa, no mi nismo nesretne. Ostale smo u vrhu u Hrvatskoj - istaknule su mlade Đakovčanke, koje su u ovome već četvrtu godinu.

- Vidio sam da je to ono što je djeci u ovoj školi nedostajalo, da uzmu u ruke dijelove tog malog čuda, sastave ga, programiraju, isprobaju kako radi... i tako sam okupio ekipu koja je stvarno odlična. I ne samo u ovome, jer one pozlaćuju sve čega se dotaknu. Stvarno su uspješne u brojnim područjima.

Ana ističe kako su je roboti oduvijek zanimali, a Iva se “zarazila” gledajući tatu “koji je uvijek nešto radio oko mobitela, televizora, elektronike općenito, a kako sam po prirodi radoznala interesirala sam se kako to funkcionira i kada se pojavila mogućnost da u školi o tome učimo i nešto konkretno radimo odmah sam se prijavila”. Jednako je bilo i s Marinom. Danas su nerazdvojne. Sve tri su učenice sedmog razreda, a o tome što će upisati po završetku osmoga još nisu donijele odluku. Ipak, za očekivati je da će to biti nešto iz STEM područja. Nastavnik je pun pohvala za njihov rad i trud.

Pripreme od jutra do sutra

- Ove godine bila je baš jaka konkurencija, jer se sve više djece uključuje u robotiku, a mentori sve više vremena i truda ulažu u to, što je očito na natjecanjima, pogotovo državnim. Sada već imamo i konkurenciju u Đakovu što nas raduje, ali i traži od nas da više radimo. Ja to imam u zaduženju 1-2 sata, ali to nije dovoljno. Doduše, zna nam se dogoditi tjedan kada nemamo nijednom, ali recimo kada je priprema za natjecanje oni znaju doći tu u podne i ostati šest, sedam sati u komadu. Kada smo se pripremali za Kinu to je bilo dva mjeseca od jutra do sutra. Donosio sam im ovdje i čobanac za ručak, jer nisu htjele ići kući dok ne završe što su zacrtale. Mora se uložiti puno truda i vremena. Jednostavno, radimo dok ne završimo - istaknuo je Milanović, dodavši i kako učenice neke zadatke rješavaju čak i bolje od njega.

- Dječja mašta je čudesna - zaključio je Milanović, koji je prepun pohvala za sve što se radi preko IRIM-a, a isto misli i Pandurić.

- Pokret je izrazito uspješan, čak 550 ustanova je u Croatian Makers Ligi, ali tu je i STEM revolucija te drugi pokreti. Riječ je o vještinama koje su u današnje doba sve potrebnije. Nije stvar sam robotike, ona je ovdje čisto sporedna stvar, alat za izvršavanje zadataka. No, ovdje se razvija puno više kompetencija, logičko razmišljanje, analiza problema, rješavanje složenih problema, timski rad, podjela zadataka i dužnosti... Roboti su samo alati pomoću kojih razvijamo vještine koje će im biti potrebne za budući život - istaknuo je Pandurić, pohvalivši djevojčice i za sudjelovanje u STEM Kittens projektu koji popularizira razvoj STEM područja kod djevojčica i djevojaka u dobi od 13 do 20 godina.