Japanski startup, poznat po tome da proizvodi najukusnije voće na svijetu, širi se na američko tržište. Ljubitelji njihovog slasnog voća koji su bili spremni platiti do 112 eura za dinju sada više ne moraju letjeti u tu otočnu državu da bi provjerili je li vrijedna tog iznosa. Po prvi put, proizvodi uzgojeni u Japanu isporučuju se izravno potrošačima u SAD-u putem Ikigai Fruitsa, novog online trgovca koji okuplja skupinu malih farmera diljem te zemlje. Dva su cilja koja time žele ostvariti - povećati bazu potrošača, ali i privući više ljudi da bave poljoprivredu.
Budući da mladi radije izabiru neka druga zanimanja, sve se više tvrtki zatvara pa je poljoprivredna industrija u opadanju. U 2020. industrija je procijenjena na 8,9 trilijuna jena (55 milijardi eura), a očekuje se da će se do 2050. ta vrijednost prepoloviti.
"Domaća potrošnja luksuznog japanskog voća se smanjuje, pa japanska vlada potiče izvoz", rekao je Takahiro Hiraishi za Bloomberg, prehrambeni savjetnik koji surađuje s lokalnim vlastima na domaćim proizvodima.
Ikigai izvozi tri vrste voća: jagode, dinje i, kada je sezona, satsuma mandarine. Tvrtka planira dodati i drugo voće sezonski dostupnim opcijama. Cijene se kreću od 83 eura za pola kilograma živopisnih ružičastih Kotoka jagoda do čak 725 eura za tri mini kutije koje sadrže otprilike devet Kotoka, svijetlo ružičaste Awayukije i blijedo obojene Pearl White jagode.
Za visoku cijenu zaslužni su specifični načini uzgoja i berbe voća u skladu s japanskom kulturom shokunin, u kojoj obrtnici provode živote svladavajući zanat poput izrade namještaja ili kuhanja ramena. Japanski farmeri koji su posvećeni uzgoju dinja obično treniraju oko dvije godine prije nego što postanu samostalni.Zanimljivo je oni voće masiraju kako bi bolje raslo, a biljku podrezuju tako da svaka proizvodi samo jednu dinju umjesto uobičajenih osam ili više plodova. Tehnika je poznata kao ichiboku ikka, što u prijevodu znači "jedno drvo, jedan plod". Takva oskudna proizvodnja omogućuje da hranjive tvari koncentriranije dolaze do ploda pa on ima intenzivniji okus. Takve su dinje vrlo cijenjene, pa zbog toga i jako skupe - par dinja Yubari King je 2019. na aukciji prodan za nešto manje od 42 tisuće eura.
Japan ima čak i nacionalni sustav ocjenjivanja voća, temeljen na veličini, obliku, sadržaju šećera i sličnim kriterijima. U Shizuoki, na južnoj obali Japana, najviša ocjena koju mošusna dinja može dobiti je Fuji, što je voćni ekvivalent trima Michelinovim zvjezdica koje dobivaju restorani. Tu ocjenu dobije samo jedna od tisuću dinja.
Uzgoj jagoda još je izazovniji jer su osjetljive na sunčevu svjetlost, toplinu, suhi zrak i štetočine. Farmeri zbog toga neprestano prilagođavaju svoje okruženje za uzgoj u kontroliranim staklenicima. Vrijeme berbe određuje koliko će biti slatka - što su dulje na peteljkama, jagoda je slađa. Procjena kada je idealan trenutak za berbu dodatno se komplicira zbog toga što su potpuno zrele jagode tijekom transporta osjetljivije na oštećenja. Zbog toga se svaki komad temeljito pregleda, izvaže i pažljivo zamota u prilagođenu ambalažu jer i najmanji ubod može rezultirati plijesni.
Asayama Haruyuki, direktor Ikigaija, kaže da je logistički bio "veliki izazov" otpremiti osjetljivo, vrijedno voće u SAD, a da pritom ostane svježe. Proizvodi se pakiraju u pojedinačne kutije s paketima leda u rashladnim zrakoplovima namijenjenim posebno za prijevoz voća. Obično je potrebno jedan do dva tjedna da s farme dođe u ruke američkih potrošača.
Japan nije jedina zemlja koja bilježi rast na američkom tržištu luksuznog voća. On Berries iz Južne Koreje, uzgojen u stakleniku, u siječnju je stigao na istočnu obalu SAD-a s debeljuškastom i hrskavom sortom jagode pod nazivom Gold Berry.
Suosnivač On Berriesa Richard Kang u Washingtonu prodaje pakiranja koja sadrže od 8 do 15 jagoda za 23 eura.
Taj je iznos puno veći od uobičajene cijene u američkim dućanima od 5,5 eura za posudu s jagodama, ali kupaca vizualno prekrasnog i izuzetno ukusnog voća ne nedostaje, piše Bloomberg.