Demografske mjere bez učinka: zašto iseljeni Poljaci imaju više djece od onih kod kuće

Da je na demografske trendove teško utjecati pokazuje slučaj Poljske koja, ne samo da ima jednu od najbrže rastućih ekonomija među zemljama Istočne Europe, nego je i Vlada donijela brojne poticajne mjere za obitelji s više djece. Unatoč tome, broj rođene djece po ženi u reproduktivnom razdoblju iznosi 1,39 posto i među najnižim je u Europi. Istodobno, Poljaci koji žive u Velikoj Britaniji, poznatom odredištu emigranta iz te zemlje, imaju stopu fertiliteta od 2,1 posto, veću nego domicilno stanovništvo.

Pitanjem zašto su Poljaci skloniji imati više djece u inozemstvu nego kod kuće bavi se istraživanje koji su vodili Joanna Marczak i suradnici (Wendy Sigle i Ernestina Coast) i u tu svrhu intervjuirali su dvije grupe poljskih građana, u Krakovu i Londonu. Roditelji koji su situirani u Londonu istaknuli su da su više zadovoljni svojom situacijom nego oni kod kuće. Jedan je odgovorio: “U Poljskoj je stalno teško. U Velikoj Britaniji je lakše: ekonomija, trgovine, cijene, plaće, pomoć Vlade...” Roditelji iz Krakowa mnogo su pesimističniji. - Svuda na Zapadu ljudi zarađuju tri puta više nego u Poljskoj - rekao je jedan roditelj.

I čini se da je upravo u tome odgovor. Oni koji žive u siromašnijim europskim zemljama, kazala je Marczak u članku koji je objavio LSE, svoj životni standard uspoređuju s bogatijim zemljama EU i ocjenjuju ga neodgovarajućim. Neovisno o tome što su se njihove okolnosti znatno popravile, imajući na umu recentnu povijest zemlje, osjećaju se loše. Takve usporedbe, čini se, utječu i na to kako doživljavaju bilo koju nacionalnu politiku pa bi vlade, smatra Marczak, to trebale imati na umu pri definiranju pronatalitetnih politika.

Politika kojoj je cilj potaknuti ljude da imaju više djece ima proračunski i socijalni trošak - kao što je smanjenje ženske radne snage i manji izdaci za druge javne izdatke kako bi se pokrili troškovi za obiteljske programe - a u Poljskoj nije donijela značajniji rast fertiliteta, rekla je Marczak. Stoga ostaje pitanje je li veća potrošnja na obiteljske politike dugoročno održiva i postoje li učinkovitiji načini da se adresiraju pitanja niske stope rađanja i starenja stanovništva.