Kolaps škvera

Debeljak o Uljanik Grupi: 'Stečaj ili restrukturiranje? Za državu je jednak trošak'

Strateški partner Uljanika i vlasnik Brodosplita dan prije ključnog ročišta na sudu
Tomislav Debeljak
 Ante Čizmić / CROPIX

Tomislav Debeljak, strateški partner Uljanika i vlasnik Brodosplita, škvera koji je uspješno prošao restrukturiranje, dan prije ključnog ročišta na riječkom Trgovačkom sudu, na kojem će se odlučivati o otvaranju stečaja u 3. maju, iznio je svoju računicu prema kojoj je za državu trošak stečaja Uljanik Grupe gotov jednak trošku restrukuturanja.
Stečaj brodogradilišta, zato što ono posluje na pomorskom dobru koje nije i ne može biti njegova imovina, nije isti i ne može se uspoređivati sa stečajem neke klasične tvrtke, smatra vlasnik Brodosplita. Stečajem Uljanika vjerojatno bi se dogodio poznati efekt nastao nakon stečaja Brodogradilišta Kraljevica, što znači da bi zbog velikog broja kolaterala na strojevima i opremi stečaj rezultirao rasprodajom imovine.


Ispod kapitala

Ono što je u ovom trenutku poznato i činjenica jest to da bi trošak restrukturiranja Uljanika bio samo malo veći od štete koja bi nastala kao posljedica stečaja, smatra Debeljak. Dakle, ističe da bi u slučaju stečaja država imala ukupni gubitak milijardu eura, a trošak restrukturiranja bi bio samo malo veći. Dodaje da bi u slučaju stečaja Uljanika i posljedica tog stečaja po proračun vjerojatno došlo i do pada kreditnog rejtinga za jednu skalu, što je opet značajan gubitak.

Prema pravilima Europske komisije, u slučaju restrukturiranja gubitak ispod kapitala neke tvrtke moraju pokriti postojeći dioničari i vjerovnici, a potom država može, i to do iznosa od 50 posto, ulagati zajedno sa strateškim partnerom, s time da država ne može imati upravljačka prava. Dakle, gubitke prošlosti u Uljaniku moraju pokriti dioničari, a ako oni nemaju dovoljno kapitala, onda to moraju pokriti vjerovnici. U slučaju Uljanika najveći vjerovnik, negdje oko 90 posto, je Vlada RH, koja je i vlasnik oko 25 posto dionica. Prema pravilima, svojih potraživanja trebali bi se odreći i ostali vjerovnici, dobavljači i radnici. Stvar je političke odluke hoće li se od radnika tražiti odricanje potraživanja, ako se odluči sudjelovati u procesu restrukturiranja. Tek nakon toga, prema pravilima Europske komisije, dolazi strateški partner sa svježim kapitalom.

Prema dostupnim podacima, poznato je da bi u slučaju stečaja Uljanika na naplatu došao iznos izdanih jamstava s kamatom višom od 650 milijuna eura. To bi se platilo iz proračuna. Izgubila bi se, odnosno ne bi se mogla naplatiti potraživanja HBOR-a koja s kamatama iznose 70 milijuna eura. Krene li se u proces restrukturiranja, a izbjegne stečaj, izbjegao bi se gubitak naplate poreza i doprinosa. Gubitak naplate poreza i doprinosa samo zaposlenicima Uljanik Grupe za zaostale plaće te plaće za brodove koje je isplativije završiti ako se ide u restrukturiranje, procijenjen je na oko 110 milijuna eura. Osim toga, tu je i gubitak potrošnje od plaća radnika. Prema određenim pokazateljima, od 30 do 50 posto od radničke plaće opet završava u državnom proračunu, kroz PDV i ostale poreze i trošarine.

Od samih radnika Uljanik Grupe, računajući da se samo 30 posto vrati u proračun, dođe se do iznosa, koji stečajem ne bi država vratila u proračun, od oko 60 milijuna eura, računajući pritom samo dovršetak gradnje započetih brodova.
Ne bi se, također, mogla naplatiti potraživanja HEP-a, komunalnih naknada, koncesija, poreznih dugova izvan dugova za plaće, ukupne vrijednosti od oko 35 milijuna eura. Tu je i obveza isplate triju plaća u stečajnom postupku u vrijednosti od oko 10 milijuna eura. Procjenjuje se tako da bi ukupni trošak stečaja imao ukupni direktni utjecaj na državni proračun od više od milijardu eura. Što se tiče gubitaka Uljanika, tu je još puno tužbi i sporova, a tu je i kriva procjena o cijeni završetka gradnje brodova. Osim toga, tu je i oko 350 milijuna eura ugovorene nabave materijala i usluga, velikim dijelom za otkazane brodove. Tomislav Debeljak vjeruje u pozitivan rasplet. - Nakon dubinskog snimanja ponudu smo dali zato što bi da se ide u stečaj ili u restrukturiranje, trošak za državu bio gotovo isti, a opet smo spasili jednu stoljetnu izvoznu granu industrije.

Uspjeh

Od maksimalno mogućih gubitaka od 1,48 milijardi eura, dobrim gospodarenjem, brzinom i sinergijom moglo bi se gubitke spustiti i do 1,1 milijardu, što je samo malo više od direktnog troška stečaja. Ako Vlada vjeruje da smo mi zajedno s Fincantierijem sposobni napraviti ono što smo sami napravili u Brodosplitu, onda će to biti veoma pozitivna priča. Možemo završiti postojeće započete brodove, a u ovom trenutku mi imamo, u narudžbama i pismima namjere, za 2,29 milijardi eura pozitivnih poslova. To znači da osiguravamo puno veću zaposlenost nego što je bila lani, a time možemo u 10-ak godina vratiti u proračun sve što je dosad izgubljeno i kriminalnim upravljanjem brodogradilištima - rekao je Debeljak, predsjednik Uprave DIV Grupe

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 01:51