Svijet se nalazi na rubu nove recesije, koja bi mogla izbiti već 2020. godine, a veliko je pitanje kojim će se oružjima svijet, koji još vida rane prošle recesije, boriti protiv nje. Suština je teza koje su u članku za britanski The Guardian iznijeli Nouriel Roubini i Brunello Rosa. Roubini je jedan od rijetkih ekonomsita koji je predvidio nekretninski kolaps 2007. i 2008., te globalnu krizu koja je uslijedila, a sada tvrdi kako smo opasno blizu nove.
Po njima, deset je glavnih razloga zbog kojih bi svijet, i to već za godinu i pol do dvije, mogao potonuti u novi recesijski ponor. Dobar dio razloga, tvrde Roubini i Rosa, odnose na poteze administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. To se prije svega odnosi na trgovinske sporove Washingtona s Kinom, EU-om, Kanadom i Meksikom. Američki bi protekcionizam, naime, u konačnici mogao rezultirati manjim stopama gospodarskog rasta u svijetu, kao i većom inflacijom.
Nadalje, političke napetosti između Washingtona i Teherana u konačnici bi mogle završiti i ratom između SAD-a i Irana. Takav bi scenarij, upozoravaju autori, mogao stvoriti stagflacijski ambijent, posebno ako dovede do nove naftne krize. Posljedica bi bila još teža recesija.
Kada je riječ o potezima Trumpove administracije, autori upozoravaju i na stanje u samom SAD-u. Naime, američki predsjednik već kritizira Fed, američku središnju banku, zbog stope rasta gospodarstva od "samo" četiri posto. Zamislite, ističu, kako će se ponašati kada u 2020. - inače, izbornoj godini - stopa rasta padne na samo jedan posto, a nezaposlenost poraste.
No, Roubini i Rosa nisu poštedjeli ni Europu kritika. Prije svega, upozoravaju, brojne se europske države suočavaju s jačanjem populističkih pokreta, što otežava i usporava provedbu reformi. Ni sama EU nije bez grijeha: proces monetarne integracije u eurozoni nikako da se dovrši, a Unija ima problema i s integracijom u drugim područjima.
Ipak, glavne naznake nove recesije Roubini i Rosa, naravno, vide u ekonomskoj sferi. I tu, po njima, prednjači SAD, odnosno stanje gospodarstva najmoćnije zemlje svijeta. Autori tako upozoravaju da politika fiskalnih i monetarnih poticaja potiče stopu rasta američkoga gospodarstva čak dva postotna boda iznad potencijalne stope rasta, što nije dugoročno održivo. Štoviše, može se reći da se američko gospodarstvo "pregrijava", nakon čega nužno slijedi "hlađenje", odnosno sporija dinamika rasta. Kako je i stopa inflacije u SAD-u viša od one koju Fed želi vidjeti, američka će središnja banka nastaviti podizati svoju referentnu kamatnu stopu, a ona će, s druge strane, biti kočnica gospodarskom rastu najmoćnije zemlje svijeta. Problem je i balon koji je nastao na američkom tržištu kapitala, na kojem su cijene dionica znatno veće od povijesnog prosjeka. Uz to, cijene nekretnina još uvijek su, ne samo u SAD-u, nego diljem svijeta, visoke.
Sa sličnim se rizicima suočava i Europa. I Europa, moglo bi se reći, posljednjih godina živi na krilima 'labave' monetarne politike, koja putem politike niskih kamatnih stopa omogućuje veliku likvidnost. No, i takvoj će politici doći kraj, a to će biti pravi udarac kako za prezadužene europske države, tako i za prezadužene građane. Posebno zato što u uvjetima velikog javnog duga europske države nisu u stanju ponuditi veća porezna rasterećenja.
"Za razliku od 2008., kada su vlade imale politička oruđa potrebna da spriječe slobodan pad, političari koji će se morati suočiti s novim padom gospodarske aktivnosti imat će vezane ruke budući da su razine duga više nego za vrijeme prethodne krize. Kada do nje dođe, sljedeća kriza i recesija mogla bi biti ozbiljnija i dulja nego što je bila zadnja", upozoravaju Roubini i Rosa.
Ako i kada svijet potone u novu recesiju, jasno je da ni Hrvatska neće ostati imuna na nju. Naravno, Roubini i Rosa ne analiziraju stanje kod nas, no iz iskustva prošle recesije možemo izvući nekoliko zaključaka. Za početak, kod nas se recesija pojavljuje s određenom odgodom u odnosu na razvijenije zemlje, što se može objasniti slabijom integriranošću Hrvatske u svjetske ekonomske tokove, ali zato traje znatno dulje, razlog čemu možemo naći u izbjegavanju reformi. Zbog svega toga je prošla recesija u Hrvatskoj trajala najdulje u Europi, čak šest godina. K tome, dobro se sjećamo i toga da vladajuće elite u tom razdoblju nisu uspijevale pronaći adekvatan odgovor na izazove koje im je donio gospodarski sunovrat zemlje. Zatražili smo stoga od nekih od vodećih hrvatskih makroekonomista da nam kažu što misle o najavama da bi svijet već u 2020. mogao potonuti u recesiju i kakvi bi bili učinci nove recesije na Hrvatsku, te što napraviti da posljedice budu što manje.
"Sve veći broj istraživanja središnjih banaka u svijetu potvrđuje da raste broj indikatora koji upućuju na zaključak da dolazi nova recesija. Pokazuju to indikatori, poput omjera kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa ili omjera cijena nekretnina i tržišta kapitala u odnosu na dobit poduzeća. Naravno, ne može se reći kada bi točno nova recesija mogla izbiti, no indikatori su tu. To je slično kao kod indikatora bolesti u ljudskom tijelu", kaže Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.
"Hrvatska tu svakako spada u skupinu rizičnih zemalja, zajedno s, primjerice, Grčkom i Italijom. Mogli bismo reći da se radi o uvijek istim pacijentima", dodaje Lovrinčević.
"Naravno da ćemo se suočiti s novom recesijom, tu se radi o ekonomskim ciklusima, samo je pitanje kada. Od Drugog svjetskog rata do danas svijet je prošao kroz 14 recesija. Ona posljednja bila je globalna i duboka, a zahvatila je prije svega financijski sektor. Neke su zemlje brže izašle iz nje, druge sporije, ovisno o tome kako su provodile reforme", podsjeća Damir Novotny, ekonomski analitičar.
"Hrvatska je u zadnjoj recesiji loše prošla. I u nekoj novoj recesiji bismo vrlo vjerojatno isto loše prošli, zajedno s još nekim zemljama, poput Italije, i to zbog neprovođenja reformi", napominje Novotny.
Otvorenim ostaje pitanje koji bi sektori hrvatskoga gospodarstva bili najveći gubitnici neke nove recesije. Lovrinčević ukazuje na transport roba, koji se odvija preko našeg područja i ide prema razvijenijim europskim zemljama, ali i na turizam, s obzirom na to da bi novi recesijski udar značio i pad kupovne moći stanovništva. Ipak, i tu ima izuzetaka koji nam idu u korist, pa ako bi nova recesija slabije udarila Njemačku, Austriju i Italiju, zemlje koje spadaju u krug naših vodećih vanjskotrgovinskih partnera i glavna emitivna turistička tržišta, onda ni učinci nove recesije ne bi za Hrvatsku bili baš tako pogubni. Posebno ako se uzme u obzir da je većina novih hrvatskih gastarbajtera i otišla prije svega u Njemačku, te da šalju doznake svojoj rodbini ovdje.
"Ako bismo se 'šlepali' uz te tri zemlje, onda bi nam to mogla biti određena zaštita od nove recesije", smatra Lovrinčević.
Novotny, pak, ističe da bi u najcrnjem recesijskom scenariju za Hrvatsku mogla stradati hrvatska industrija, odnosno ono što je od nje ostalo nakon prethodne recesije i gotovo tri desetljeća tranzicije. Tvrtke bi se, po tom scenariju, mogle suočiti s nemogućnošću novog zaduživanja, što bi im onemogućilo i refinanciranje. To se, dodaje, posebno odnosi na problematične tvrtke, poput Uljanika ili Petrokemije, čije poslovanje koje ionako u velikoj mjeri ovisi o državi.
"Recesija u realnom sektoru značila bi potrebu restrukturiranja i vrlo vjerojatno nova otpuštanja", upozorava Novotny.
Osim 'šlepanja' uz Njemačku, Austriju i Sloveniju, razvijenije zemlje od Hrvatske, Lovrinčević mehanizam zaštite od novog recesijskog udara vidi i u ubrzavanju ulaska u eurozonu, o čemu se, ističe, u Hrvatskoj u posljednje vrijeme više gotovo ni ne govori. Za početak, već i članstvo u Europskom tečajnom mehanizmu II. (ERM-II), svojevrsnoj čekaonici za euro, zauzdao bi rast premije rizika za Hrvatsku. Novotny, pak, odgovor nalazi u ubrzanju reformi.
Kako god, jasno je da ni Hrvatska neće izbjeći novu recesiju ako i kada svijet potone u nju. U odnosu na prošlu krizu, glavna je razlika što je Hrvatska sada članica EU-a. To je u nizu stvari, naravno, prednost, no u nekima je i mana, posebno kada je riječ o mogućnosti države da intervenira. Na Hrvatskoj je stoga da se pripremi za recesijski scenarij, naravno, uzimajući u obzir ograničenja s kojima se suočava.
Ipak, Lovrinčević ne očekuje da će se u mandatu aktualne Vlade provesti značajnije reforme, tim više što vladajuća većina u Saboru sada ima tanku većinu. Izglednije je, dodaje, da će novu Vladu, kakva god ona bila, dočekati brojni problemi s kojima će se morati baviti.
"Vrlo je vjerojatno da će nova Vlada svoj mandat započeti u recesijskom okruženju, naravno pod pretpostavkom da ova Vlada mandat odradi do kraja", zaključuje Lovrinčević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....