Cijena prirodnog plina više ne ovisi o cijeni nafte

Pitanje cijene ukapljenog prirodnog plina (LNG), odnosno njegove cjenovne relacije prema plinu iz plinovoda, vječna je tema u raspravama o rentabilnosti investicije u LNG terminale. To nije zaobišlo ni Hrvatsku. Ipak, puno značajniji efekt globalnog porasta trgovanja LNG-om od onog na same cijene plina može se prepoznati u okvirima načina na koji se te cijene određuju. Pojednostavljeno rečeno, čak i ako znatni pad cijena plina koji je LNG izazvao nije dugoročno održiv, cjenovne formule na temelju kojih se taj pad temelji jesu.

Prema podacima Međunarodne plinske unije (IGU), upravo je trgovina LNG-om bila glavni faktor polaganog napuštanja cjenovnih formula na temelju kojih je tržišna cijena prirodnog plina bila indeksirana za cijenu nafte (OPE). Prije samo 15 godina čak 91 posto trgovačkih ugovora za plin na domaćem tržištu temeljilo se na takvim ugovorima. Prošle godine taj je udjel pao na 23,5 posto, a tri četvrtine ukupnih uvezenih količina plina u Europu nabavljalo se na temelju tzv. gas-on-gas ugovora - u kojima se cijena određuje prema ponudi i potražnji na tržištu plina. Sve veća sklonost trgovaca takvim ugovorima je i razumljiva s obzirom na rekordno niske razine veleprodajnih cijena zabilježene na svjetskim plinskim tržištima tijekom prošle godine.

Opet, glavni čimbenik takvih tržišnih kretanja bio je golem porast proizvodnje LNG-a te transportne infrastrukture koji je - u kombinaciji s nešto slabijom potrošnjom - doveo do velikog poremećaja ravnoteže ponude i potražnje. Kako je u dobrom dijelu prošle godine cijena nafte bila relativno visoka, svi oni kupci vezani OPE ugovorima plaćali su relativno višu cijenu plina od one "tržišne". Tijekom prošle godine ta se razlika najbolje mogla prepoznati na diferencijalima cijene plina na tržištima Europe i Azije. Dok je u Europi zbog ogromnog tržišnog viška došlo i do strmoglavog pada cijena, u Aziji - gdje i dalje dominiraju OPE ugovori - promjene cijena praktički nije bilo.

Koliko je cijena plina u Europi pala, najbolje ilustrira činjenica da je u jednom trenutku prošle godine na vodećoj europskoj burzi TTF zabilježena i niža cijena od američke burze Henry Hub. Efektivno, to znači da su američki izvoznici LNG-a u Europi prodavali svoj ukapljeni plin ispod cijene sirovine, bez uračunavanja dodatnog troška ukapljivanja, transporta i administracije. Ipak, i ti privremeni minusi za te su kompanije bili jeftiniji od gašenja proizvodnje ili izvoznih terminala.

Analitičari američkog stručnog časopisa Petroleum Economist procjenjuju da bi se ti trendovi mogli nastaviti, ali i intenzivirati tijekom ove godine. S jedne strane, očekuje se da će zbog dovršetka novih kapaciteta količina dostupnog LNG-a na tržištu rasti, a s druge će epidemija koronavirusa i konzekventna gospodarska kriza značajno umanjiti potrošnju. Dapače, moguće je da će prosječne veleprodajne cijene prirodnog plina tijekom ove godine dosegnuti najnižu razinu u povijesti, odnosno otkad se vodi statistika. Analitičari upozoravaju da takvo stanje neće biti vječno te da će u dogledno vrijeme opet doći do uspostave tržišnog ekvilibrija i porasta cijena, no već i ovakav trend će predstavljati jak poticaj trajno odustajanju od ideje da plin plaćamo ovisno o kretanju cijene nafte. Ako samo to bude ostavština LNG-a na svjetskom energetskom tržištu, bit će dovoljno.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Globus

Naslovnica Globusa