Zlato teoretski više nema neku naročitu ulogu u modernim financijama, osim možda psihološke, ali centralne banke svijeta ipak i dalje kupuju velike količine tog plemenitog metala, kao da postoji neka jasna vizija kako s njim mogu pomoći zaštiti nacionalne ekonomije. Godišnja anketa među centralnim bankarima svijeta otkriva da njih dvije trećine smatra kako će tijekom 2023. središnje banke povećavati količine zlata koje posjeduju, i to nakon 152-postotnog rasta kupovine poluga u 2022. godini.
Prema podacima World Gold Councila, u centralnim bankama tijekom prošle godine pohranjeno je dodatnih 1136 tona zlata. Tako visoka potražnja centralnih bankara za zlatom objašnjava se zabrinutošću zbog visokog globalnog geopolitičkog rizika i inflacije, ali je, ponovimo, nejasno kako tu zlato može pomoći, osim ako centralni bankari ne računaju da će se suočiti s ekstremnom nestabilnošću tradicionalnih jakih svjetskih valuta, a i u tom slučaju pitanje je što sa zlatnima polugama. Klade li se centralni bankari kako postoji šansa povratka na ‘zlatni standard‘ u međuvalutarnim odnosima, koji je pao još u eri američkog predsjednika Nixona?
Jedan od faktora koji može objasniti rast potražnje za zlatom među centralnim bankarima jest podozrenje više važnih centralnih banaka prema sustavu deviznih pričuva jer je grupa zapadnih liberalnih demokracija nakon invazije na Ukrajinu odlučila zaplijeniti oko 300 milijardi dolara ruskih pričuva, što je bila poruka ostalima kako za devizne pričuve nema jamstava sigurnosti.
U takvoj atmosferi samo je tijekom studenog i prosinca 2022. Narodna banka Kine kupila 62 tone zlata te podigla razinu ukupnih rezervi na više od 2000 tona. Tijekom 2022. zlato je agresivno kupovala i turska centralna banka; povećali su zlatne rezerve za 148 tona, na ukupno 545 tona. Više država Srednjeg Istoka i Središnje Azije također su se trudile povećati količine zlatnih rezervi. Pri ovome treba voditi računa kako se duže razdoblje primjećuje i trend repatrijacije zlata. Dio država tradicionalno nije zlatne poluge držao pohranjene u svojim nacionalnim sefovima, nego su ih povjeravali na čuvanje stranim institucijama, uključujući Bank of England i Federalne rezerve u New Yorku.
Centralni bankari, sudeći prema anketi, očekuju u razdoblju pred nama i značajne promjene međunarodne strukture deviznih pričuva. Primjerice, predviđa se da će značajno narasti udio kineske valute renminbi. Predsjednica Europske središnje banke poručila je u jednom od prošlotjednih govora kako napetost između Sjedinjenih Država i Kine podiže pritisak na internacionalne pozicije dolara i eura. Trenutačno je 58 posto međunarodnih pričuva u dolarima, 20-ak posto je u eurima, dok je u kineskoj valuti 2,7 posto.
U tom kontekstu ovih dana slavni povjesničar novca Niall Ferguson objavio je tvit u kojem je istakao grafikon na kojem je očigledan višegodišnji usporeni, ali postojani trend pada udjela dolara u ukupnim međunarodnim pričuvama. Ukoliko doista dođe do značajne valutne supstitucije dolara u ukupnoj strukturi pričuva, to bi moglo imati vrlo značajne posljedice na ekonomske scenarije budućnosti, kao i na odnose velikih država.
Pojedini eksperti u ovom trendu pak upozoravaju kako je još više zanimljivo to što centralni bankari sada kupuju zlato, iako niti to nužno ne objašnjava što točno namjeravaju s tim plemenitim metalom. Bilo kako bilo, nije slučajno da su centralni bankari krenuli u najveći shopping zlatnih poluga od 1967. godine. Ne sluti da će godine pred nama, kad je u pitanju svijet međuvalutarnih odnosa, biti mirne i bez velikih uzbuđenja.
